Sjećate li se vaših odlazaka u Njemačku kad ste prvi put sjeli u vlak. Vlak stoji na određenom kolosjeku. Prozori su spušteni. Vi mašete svojima koji vas ispraćaju Najednom upozorenje da vlak kreće. Vi još mašete svojima, ali vlak polako napušta stanicu, napušta kolodvor. U mislima mislite na cilj i sretan dolazak na odredište, a vaši ostadoše na peronu tužni, žalosni, zabrinuti. Nije ni njima a ni vama lako.
Ta slika odlaska i iščekivanja mogla bi se primijeniti na apostole koje Isus napušta i obećaje im da ih neće ostaviti siročad, nego će im poslati drugoga Branitelja, Duha Istine kojega će oni primiti, a svijet ga neće primiti, jer ga ne vidi i ne poznaje. Dakle, poslat će im Duha Svetoga. Što je i tko je Duh Sveti? Kako i po čemu ga možemo prepoznati? Nije li jednostavnije reći što Duh Sveti nije? Pokušajmo mu se u određenim trenucima približiti i iskusiti da nam nedostaje.
Svi mi osjećamo da u svijetu vlada zloduh. To direktno osjećamo u situacijama u kojima trajno ima mržnje, rivalstva, isticanja, zavisti, ljubomore, preziranja, neprijateljstva, mržnje. Gdje je takav zloduh na djelu tu se nitko ne osjeća dobro. Tamo bolno nedostaje mira, radosti, dobrote, strpljivosti. I većinom se kaže „takav je baš svijet“ , tako je to u svijetu.
Ipak stvari se događaju i sve nas pozivaju da dođemo k sebi, da se osvijestimo. Dovoljan je jedan mali virus da čitav svijet potpuno zašuti, zamukne. Ova korona-kriza uzdrmala je čitav svijet i puno toga je stavila u pitanje što nam se dosad činilo razumljivim. Možda nam ovo vrijeme krize pomogne da ponovno pitamo za „drugoga Branitelja“ kojega Isus naziva Duhom Svetim. Mi pod hitno trebamo Branitelja a ne samo državnu pomoć za koronu, nego „Duha Istine“ kojega nam obećaje Isus.
Isus više puta zove njega Duhom Istine. Zloduh je prije svega duh neistine, samoobmane, iluzije, laži. Krize su nam potrebne radi istine. Kriza klime neumoljivo nam kazuje da je naš životni stil u svijetu prezahtjevan. Korona-kriza potrebna je za naše unutarnje držanje. To je bolno. Tu su gubitci i nevolje. Ali ta kriza može pomoći za obraćenje, za pauzu od stresnoga svijeta koji je došao do granice.
Isus nije govorio lijepo o nevoljama. On nije obećao raj na zemlji. Naprotiv, on je za one koji su ga slušali pripremio nevolje. Govorio je o križu i sam ga je uzeo i nosio. Ali nije ostavio svijet bez utjehe: „Neću vas ostaviti siročad.“ U kriznim vremenima mi naginjemo gledanju samo tamne strane. Isus usmjerava naš pogled iznad krize: „Dolazim k vama…jer ja živim i vi ćete živjeti.“
Isus ne obećaje da će sve opet biti kao prije krize. Ali daje obećanje: Nećemo morati živjeti bez njegova Branitelja. Možda ćemo se morati puno toga odreći što nam se činilo razumljivim. Duh Sveti koji je također nazvan Tješitelj, „zauvijek će kod vas ostati“, tako je obećao Isus.
Ako ova kriza koja se širi diljem svijeta vodi k tome da manje vlada zloduh a više vlada Božji dobri Duh, tada svijet može odahnuti i za sve nas to može biti blagoslov.
Možda nam na kraju pomognu i riječi Michaela D. O´Briena: „Kad nas sve druge snage iznevjere, u dubini svoje prazne duše možemo otkriti čudesno tiho bogatsvo. Ondje, na dnu posude, leži stvarna snaga, koja se ne sastoji niti u sili niti u sredstvima; niti u ovozemaljskoj mudrosti niti u čvrstu obrambenu sustavu, već u odlučnosti da nastavimo ljubiti i živjeti u istini.
Ljudska volja! Ta neobična sposobnost koja nerijetko poseže za iluzornim bogatstvom i silom, oružjem te u najgorem slučaju i konačnom tlapnjom kako smo mi sami gospodari nad svime što posjedujemo. No, kada ostanemo bez ičega i spoznamo svoju temeljnu ljudsku slabost, vjera nam prošapće blagu, začudnu i vrlo radosnu vijest, kako mi nismo Bog, već nam je potreban Spasitelj. Štoviše, kako taj Spasitelj uistinu i postoji.“
Naš vlak i dalje vozi. Svima koji se voze neka je sretna vožnja i sretno stigli na cilj!
Fra Jozo Župić
