Nema dana a da ne čujemo kako se događaju saobraćajne nesreće. U tim nesrećama pogibaju i stari i mladi, muški i ženske. Osobe različitih profesija. Obdareni različitim darovima. Mnogi od njih uložili su te darove u izgradnju ne samo sebe nego i drugih. Obitelji, društva, kršćanske zajednice ili neke druge religijske zajednice.
Svi su oni nekamo žurili. Imali svoje planove, svoje želje. Svi su u srcu skrivali nešto za nekoga. Netko je od njih poginuo krivnjom nekoga, a možda i vlastitom krivnjom. Svima njime pokušalo se pomoći, spasiti ih, ali za njih spasa nije bilo.
Neki su umrli na licu mjesta, drugi na putu do bolnice, a treći u samoj bolnici. Njihova smrt pogađa njihove najbliže, a i mi kad čujemo za nečiju smrt, teško nam je pri duši, jer mislimo kako je onima koji iza njih ostaju, pa makar nam nisu ništa u rodu, žao nam ih je kao da su iz naše kuće. Iz naše obitelji. Posebno nas pogađa smrt onih koje smo poznavali, s kojima smo se družili, koji su nam se zbog svoje plemenitosti utisnuli u srce.
Jučer navečer, 24. svibnja, preko portala Slobodne Dalmacije saznadoh tužnu vijest da je na cesti poginuo svećenik don Božo Bobo Delić. Poznamo se još iz vremena kad je on bio pomoćnik u župi sv. Križa u Varošu-Split, a ja pomoćnik u župi Gospe od Zdravlja u Splitu. Volio je glazbu, pjesmu, širio optimizam.
Glazbeno je bio nadaren. Za potrebe svoje župe pisao je šansone i okupljao mlade. Putevi su nam se razišli. On ostao u Domovini, a ja otišao preko granice. U Njemačku.
Čitam da je zadnjih šesnaest godina bio župnik sv. Mihovila u Kaštel Kambelovcu. Novinarka piše da mu je vjerojatno pozlilo u automobilu. Rođen je 1948. godine.
Napisao je mnoge šansone, a više njih možemo slušati i preko Youtubea.
Spomenut ću samo neke: Pjesma stvorova, Molitva, Na križ uzima sve naše boli, Uskrsnuo je, Budi vječno s nama, Molitva za domovinu Hrvatsku.
Izvlačim neke od stihova i preko njih želim se oprostiti od Bobe kako smo ga zvali:
Božja ljubav koja nema kraja, od nje nema većeg sjaja, zemlju ona nebom spaja, vodi ljude sve do raja…
Tražim tebe o moj Bože, Molim Tebe o moj Bože, Duh svoj udahni u nas, milost nam svoju daj, nek Tvoja ljubav kroz nas sja…
Isus je onaj što utiša more, na križ uzima naše boli, Isus je ona što mrtve oživi, i on beskrajno ljude voli, Isus je onaj što život nam daje, Isus je onaj što liječi nam rane…
Uskrsnuo je, aleluja, ako s njime umiremo s njime i živimo, s njime i pjevamo. Radujmo se braćo ako danas ljubimo, ljubimo jer je uskrsnuo Aleluja..
Udijeli Oče nebeski da sreća i mir vječno sja u zemlji našoj Hrvatskoj!!!
On je iza sebe ostavio dubok trag u svojim pjesmama koje su se utisnule u srca mladih u svim župama u kojima je djelovao i u kojima je osnivao vokalno-instrumentalne sastave mladih koji su i njegovim pjesmama obogaćivali liturgijska slavlja. Bio je također začetnik Papa-festa, festivala duhovnih šansona koji se redovito održava u Solinu.
On je uistinu proslavljao Boga po splitskim župama, pa neka i njega Bog proslavi kod sebe, kao što je i pjevao:
„Budi vječno s nama, Kriste dobri Bože, budi uvijek za nas, Ti nas vječno brani, daj nam uvijek snage, da budemo uvijek, svi na Tvojoj strani.“
Neka mu je vječni pokoj!
Fra Jozo Župić
