Ovih dana u nekim njemačkim gradovima došlo je do protesta. U protestu su sudjelovale razne generacije, od mladih do starijih. I žene su nosile protestne transparente. A zašto su protestirali? Traže više slobode kretanja i druženja, jer zbog koronavirusa kao da više ne mogu izdržati karantenu, i makar su po svojim domovima, osjećaju se kao da su u zatvoru. Dalje, željni su sporta, kazališta, kina, koncerata.
Dok ljudi protestiraju i traže više slobode, više kretanja, otvorene granice, odlazak na more, u planine, na praznike, biolozi su istraživali kroz ovo vrijeme kako koronavirus utječe na životnjski svijet. Na ribe u moru, ptice u zraku i životinje na kopnu. Očita je promjena na bolje. Životinje i ribe nisu više pod stresom. Tamo gdje su tisuće turista dolazile na odmor, a sada ih nema, ribe uživaju u moru. Pojavljuju se nove vrste. More je postalo zabavna pista za ribe. U nekim gradovima budući da nema ljudi na ulicama, umjesto njih šeću se razne životinje. Ovo će biti prigoda da stručnjaci ubuduće drukčije gledaju na taj svijet živih bića u vodi i na kopnu. I ne samo stručnjaci, nego svaki čovjek treba dobro promisliti u kojoj mjeri doprinosi ravnoteži i harmoniji u prirodi.
Ovaj koronavirus može puno toga okrenuti na dobro u prirodi ukoliko čovjek shvati što je činio prije krize i što mu je činiti poslije krize.
Gledao sam na televiziji reportažu s mora. Dupini su se razigrali kao da im je netko navio prekrasnu glazbu i kao da po taktovima te glazbe izvode svoj čudesni ples i svoje vježbe pod vodom i iznad vode. Taj njihov ples, ta radost životinja u prirodi podsjetila me je na Slavospjev stvorenja Bogu što ga svećenici i vjernici mole nedjeljom na Jutarnjoj molitvi a nalazimo ga kod proroka Danijela:
„Kitovi i sve što se miče u vodama, blagoslivljajte Gospoda: hvalite i uzvisujte ga dovijeka! Ptice nebeske, blagoslivljajte Gospoda: hvalite i uzvisujte ga dovijeka! Sve divlje i pitome životinje, blagoslivljajte Gospoda: hvalite i uzvisujte ga dovijeka! (Dan, 3, 78-81).“
Sjetimo se sv. Franje koji je sve životinje nazivao braćom i sestrama, iako je među svakovrsnom zvjeradi posebno volio one blage.
Čitamo u životopisu sv. Franje Asiškog što ga je napisao Toma Čelanski jednu malu zgodu o sv. Franji: „Vozeći se preko Rietskoga jezera prema samotištu Greccio, sjedio je u čamcu. Jedan ribar mu je poklonio neku riječnu pticu da se s njom zabavlja u Gospodinu. Blaženi je otac radosno uzeo pticu, a zatim je otvorio ruke i blago je potaknuo da slobodno odleti. A kad nije htjela otići, nego se u njegovim rukama stisla kao u gnjezdašcu, svetac se uzdignuta pogleda predao molitvi. I kad je kao nakon duga vremena odnekle došao k sebi, umiljato je naložio ptičici da se bez straha povrati u prijašnju slobodu. Zadobivši dopuštenje s blagoslovom, izražavajući radost jednim pokretom tijela, odletjela je.“
Dakle, i nas bi trebao ovaj koronavirus usmjeriti prema drukčijem ponašanju prema svakom stvoru. Ne samo prema ljudima nego i prema cijeloj prirodi koja nas okružuje i koja nam šalje signale preko ptica, riba, životinja, da budemo odgovorniji i da zajedno s njima hvalimo i bagoslivljamo Gospodina.
Mnoge su ptice i životinje i mnoge druge vrste nestale s lica zemlje. Za sve je kriv čovjek koji je svojim egoizmom i pretjeranim iskorištavanjem prirode uništio život stvorenja. Uništavanje šuma, razni pesticidi, požari, sve je to utjecalo na život Božjih stvorenja koji su ukras – corona za čovjeka. Zar smo zaboravili prvu stranicu Biblije, Knjigu Postanka u kojoj čitamo da je Bog stvorio ptice, morske grdosije i svakovrsne žive stvorove što mile i vrve vodom, stoku, gmizavce i zvjerad svake vrste I sve to bijaše dobro.
Možda će koronavirus potaknuti čovjeka da s Bogom učini ovu Zemlju ugodnim prebivalištem i da čovjekova ruka bude produženo Božje dobro.
Fra Jozo Župić
