Sjećam se riječi pokojnoga fra Luke koji mi je znao reći da su za njega najljepše crkve u Rimu i Münchenu. Zaista, München je lijep grad i ima lijepe i velike crkve. Budući da je München metropola Bavarske, kao što je Zagreb metropola Hrvatske, onda bismo mogli reći da svi putovi vode ne samo Bavarce prema Münchenu, već i milione posjetitelja. Jer München ima i svoje kultno okupljalište za ljude iz čitavoga svijeta. To je Theresienwiese nedaleko crkve sv. Pavla na kojoj se svake godine u vrijeme Oktoberfesta izmijeni preko šest miliona ljudi. S
Upregnuti i okićeni bavarski konji vuku za sobom kola puna pivskih bačava. Specijalne košulje, hlače, haljine i cipele za te dane viđamo na svakome koraku. Čak i stranci tih dana oblače se poput Bavaraca, tako da ih fešta sve ujedinjuje u veliku obitelj kao da ih je jedna majka rodila. U povorci do Theresienwiese stotine društava. Svi oni imaju svoje zastave, svoja odijela, svoje običaje iz gradova i sela iz kojih dolaze. Tu su i razni puhački orkestri. Prizor bude veličanstven na ulicama Münchena, a na samoj Theresienwiese ogromni šatori za sve posjetitelje pod kojima se nude razna jela, i pivo se toči i toči. Samo otvaranje ima poseban ritual koji obavlja gradonačelnik grada Münchena. Osim jela i pića tu su različiti sadržaji za sve uzraste.
Mogli bismo taj prostor tih dana nazvati Šatorski grad. On ima svoje ulice, svoje redare, svoje čistače, svoje električare, policijsku zaštitu, svoje liječnike i medicinsko osoblje, svoje fotografe, novinare, televiziju, svoje reklame i svoju zaradu.
Tih dana taksisti imaju pune ruke posla. Bude i onih koji završe u bolnicama, jer su previše popili. Nisu imali mjere u procjeni koliko njihov organizam može biti otporan.
Tih dana i hrvatski katolici nemaju misu u crkvi sv. Pavla, već se povuku u svoju omiljenu kapelu bl. Alojzija Stepinca kako bi posjetitelji Oktoberfesta mogli slobodno prolaziti kroz crkvu, popeti se željeznim stubama na vrh tornja i odatle nesmetano fotografirati Theresienwiese.
Ove godine Oktoberfest trebao se održati od 19. rujna do 4. listopada. Otkazan je i tom prigodom rekao je Markus Söder, bavarski predsjednik pokrajinske vlade: „Boli nas. To je nevjerojatna šteta. Riječ je o najvećem festivalu na svijetu. Živimo u drugim vremenima. Živjeti s koronom znači živjeti oprezno. Niti se može držati razmak, niti raditi sa zaštitnom maskom.“
Dobro se prisjetiti još jedne godine, koja je bila teška za München, godine 1517. U Münchenu zavladala nevolja i bijeda. Grad je zahvatila kuga. Ulice su prazne, sve se zavuklo, ljudi su u svojim kućama, da bi izbjegli zarazu. Mnogima nije uspjelo izbjeći zarazu, jer je München na kraju izgubio trećinu stanovništva. Na vrhuncu grozote, tako predaja, jedan ovčar koji je po zanimanju izrađivao bačve, došao je na ideju, usprotiviti se bijedi. Umjesto da kao i ostali jadikuje u kući u tamnom prostoru, on je izišao napolje i tamo je pjevao i plesao. Brzo je taj mladić čije ime nije poznato, našao suborce među svojim obrtničkim kolegama i tako je došlo do toga, da su grupice obučene u šarena odijela hrabro išli cestom i ulicama. Malo pomalo ljudi su otvarali svoje prozore na kućama, divili se spektaklu. Bio je to lijep doživljaj za kojim su mnogi čeznuli. Ujedno je to bio početak kraja svakome strahu i ljudi su se vraćali u normalan život, vraćali su se poslu. Do danas je ostao taj lijepi običaj plesa ovčara. Godine 2017. slavilo se 500 godina münchenskog plesa ovčara.
Kao što vidimo koronavirus ima moć zaustaviti milione ljudi željnih druženja, zabave, uživanja u jelu i piću, putovanja i lijepih uspomena. Ovaj virus ostat će upamćen da i moćne zemlje kao što je Njemačka imaju svoje jadikovke poput Jeremije proroka kojega Gospodina nadahnjuje da progovori:
„Smrt se ušulja kroz prozore naše, uđe u dvore naše, djecu pokosi nasred ulice, i mladiće nasred trgova. I mrtva tjelesa leže kao gnoj po oranicama, kao snoplje za žeteocem, a nikoga da ih skupi“ (Jr, 9, 20-21).
Nadamo se da će to vrijeme ugroze u kojoj je i u Njemačkoj umrlo nekoliko tisuća ljudi prestati i da će se ponovno ljudi družiti ne samo na Theresienwiese, nego diljem svijeta jer čitav svijet je jedno veliko globalno selo.
Fra Jozo Župić
