Pušenje je postalo uobičajeno. Na pušenje se troši puno uza sve to što stižu upozorenja da je opasno po život. Čak i na kutijama izričito piše da cigareta škodi zdravlju i da uzrokuje smrt. Mnogi se na to oglušuju. Puše djeca, mladi, stariji, muško, žensko. Dim se širi gore od koronavirusa. Mi smo previše usmjereni na koronavirus, a cigarete se i dalje prodaju, njihov otrov se širi i naš bi narod rekao ujo vuk magare.
Ako pitate pušače zašto puše oni će vam dati različite odgovore: Osjećam se usamljeno, hvata me nervoza, želim uzeti pauzu, pijem kavu, ne znam drugačije uživati, dosadno mi je.
Događaj o kojemu je riječ u redcima što slijede opisuje mladoga monaha koji je imao velike planove. Želio je provoditi duhovni život i sam postati duhovni učitelj. Pokušao je svim svojim napinjanjem obratiti se i započeti novi život. On je doduše imao dobre nakane, ali i gorko iskustvo da nikada ili vrlo teško bi u njima izdržao. Čak je razmišljao da bi bilo najbolje predati se. Nije mogao prestati s pušenjem. Činilo mu se da se svi njegove napori na kraju izjalove.
U toj svojoj nevolji i očaju pošao je duhovnom učitelju kojemu se potužio zbog svoje boli, rezignacije i namjere, da se ne želi više boriti. Učitelj je slušao njegovo jadikovanje i očajavanje. Tada je ustao i odveo ga do jednoga globusa koji je bio na niskom ormaru nasred sobe. Svojim prstom pokazao je na mjesto gdje se nalazi Hamburg. Postavio mu je pitanje: „Što se događa kad se u hamburškoj luci popneš na brod i voziš u pravcu zapada?“ Mladi monah je tražio po globusu i odgovorio: „Vjerojatno ću nakon nekoga vremena doći u Filadelfiju ili u New York.“
„Vrlo dobro“, odgovorio je. „Ali ako bi promijenio svoj smjer za nekoliko stupnjeva prema jugozapadu gdje bi tada došao?“ „Vjerojatno ću doći u Srednju ili Južnu Ameriku.“
„I što učiš iz toga za svoj duhovni život, za život molitve i za svoje traženje Boga?“ Mladić ga je pogledao bez razumijevanja i pitao se što može naučiti iz te slike za svoj život.
Tada mu je učitelj počeo objašnjavati, da će doći do odabranog cilja ako bude dugo na jednome putu. Ali ako on u Hamburgu promijeni smjer za nekoliko stupnjeva tada će doći do sasvim drugoga cilja. Tako je i s duhovnim životom, s voljom za promjenom i s našim naporima koji u neku ruku vode urednom životu. Ako se okrećemo uvijek iznova na istom mjestu, okrećemo se većinom oko nas samih. Ako idemo u određenom pravcu i taj pravac samo neznatno promijenimo, doći ćemo na sasvim drugi cilj. To je tajna obraćenja.
Mladić dugo vremena nije mogao shvatiti što to znači, ali je tijekom dugog vremena i kroz mnoga iskustva osjetio da je učitelj imao pravo.
Ima mnogo ljudi koji imaju velike planove i trajno muče svoj život dobrim nakanama. Oni govore o velikim promjenama i to žele. Ipak uza sve dobre želje dogodi im se da stalno kruže oko sebe.
Jedni se žele odreći cigarete, drugi se dvaput na dan zaklinju da neće više uzimati alkohol, drugi opet svako pola godine u očaju čiste svoj pisaći stol koji se unutar nekoliko dana pretvori u ropotarnicu. Takve promjene imaju malo smisla premda se one čine na prvi mah kao smislene i možda su bolje nego da se ništa ne čini. Ali one donose sa sobom frustraciju jer čovjek ustanovi da je uvijek na istom mjestu i da mora nanovo početi.
Jednostavnije je to, da pravac kojim se ide promijenimo za nekoliko stupnjeva i tada snažno idemo dalje. Ako ostanemo dosljedni na tom putu, tada ćemo promijeniti svoje ciljeve i čitav naš život. Tako je i s molitvom: velike nakane, otprilike svakoga dana obaviti određenu molitvenu zadaću, ne koristi mnogo ako ćeš se nasukati u sebi i u svojoj svagdašnjici. Važnije su na putu male korekture smjera koje su izvanjski jedva prepoznatljive. Ali one daju tvome putu drugi pravac i drugi cilj.
Netko, tko dosad uopće nije molio i iznenada zaželi moliti sve molitvene časove monaha i time započne, teško da će izdržati. Sadržajnije bi bilo da u toj situaciji dopusti da ga ujutro, na podne i navečer obuzmu dobre misli ili da izgovara kratku molitvu. Ako ni to ne može, jer ne zna nijednu molitvu ili mu je Riječ „Božja“ postala strana, tada bi mogao biti prvi korak da sam dohvati dobru misao, i nastavi s mišlju dosljedno i s uvjerenjem dugo vremena.
Bilo je ljudi koji nisu znali da su već u duhovnom životu, jer su taj život drukčije zamišljali. Ali to su bili ljudi koji su dosljedno sa svojim unutanjim kompasom obavljali duhovni život i bili usmjereni prema Bogu i dobru.
Molitve ili duhovni život nisu nikakva žrtva koju prinosimo Bogu, ili zloba koju nam Bog nalaže – oni nam trebaju pomoći da doživimo puninu života. Sasvim sigurno je da su male korekture smjera prema Bogu sadržajnije nego velika akcija ili vreća puna dobrih nakana s kojima je često popločan put do pakla.
Mi uvijek spominjemo cilj nakon kojega smo izručeni – ili „Bog“ ili „Dobro“ ili „Punina života“: na tom putu ćemo iskusiti Boga i naći spasenje.
Fra Jozo Župić
