Danas je Cvjetnica. Za nas djecu i za naše obitelji to je bio dan radosti. Hrlili smo u crkvu s maslinovim ili palminim grančicama. Palmom kao simbolom iskazivanja počasti i pobjede mahali smo Isusu koji svečano ulazi u Jeruzalem. Za rimsku okupatorsku vlast toga vremena to je bila provokacija. Mahali smo maslinovim grančicama koje su bile simbol mira, ljubavi i vjernosti. Vraćali smo se kućama noseći u rukama blagoslovljene grančice i stavljali ih uz križ na kojemu je visio Spas svijeta.
Miroslav Krleža u svom Dnevniku spominje maslinove grančice koje su se prodavale u dobrotvorne ratne svrhe. Bilo je to 11. travnja 1916. kad je „Gospojinski klub“ u Zagrebu izdao ovaj poziv:
„Na braniku hrvatskih zemalja, na tamnoj, sad krvavoj Soči, žestok se bije boj. Gotovo već godinu dana stoje hrvatski junaci, drug uz druga s junacima svih naroda starodrevne habsburške monarkije i krvavo suzbijaju bijesne juriše silnog neprijatelja. Po izbor junaci, sinovi pitomoga hrvatskog Zagorja, kršne Dalmacije, Bosne ponosne, bore se i ginu, i mnoga već suza kliznu niz lice tužnih majka, ljuba i sestara, koje plaču izgubljenu braću. Bore se junaci lavljeg srca, ali golubinja im duša ne zaboravlja milih u svom rodnom domu, ne zaboravlja sirota slavno palih drugova. Od južnozapadne armeje stigoše ovamo maslinove grančice s namjerom, da taj spomen-znak donese obilna ploda u korist palih junaka ove dične vojske. Niče svuda bujna zelen, priroda se probudila. Uskrs biva, kad ustade Spas i nama se evo nudi sveti znak ljubavi – maslinova grančica. Pradavni je od djedova sačuvani običaj, da na cvijetnu nedjelju blagoslivlje svećenik prvu zelengrančicu. Skromni drijenak dade nam tu prvu zelen, ali mjesto njega evo nam sa prvijenca svetoga maslinova drvca. Ponesimo ih u dom Božji na blagoslov, nijedna kuća, nijedan dom hrvatski neka o Uskrsu ne bude bez znaka mira i ljubavi, koji nam sa žarkoga bojišta poslaše vjerni hrvatski sokolovi! Preuzvišeni gospodin svijetli ban, dr. Ivan barun Skerlecz preuzeo je blagonaklono pokroviteljstvo prodaje tih maslinovih grančica, urešenih hrvatskim trobojnicama dne 14. travnja 1916. u 5 sati po podne na Jelačićevom trgu. Prodaju će vršiti gospođe i gospođice, a blagoslov Gospodnji neka bude nagrada plemenitom srcu domorodnih Zagrepčana, koji ni ovaj put ne će zaboraviti svojih dragih junaka.“
Tako je to bilo pred sto i četiri godine, a danas se borimo s nevidljivim neprijateljem koronavirusom. Zagreb još k tome zbraja štetu od potresa. Koronavirus zabranjuje okupljanja, procesije na otvorenom i zatvorenom prostoru. Unio je pometnju i među samim svećenstvom. Zbog njega su nastale podjele u razmišljanjima. Tako čujemo biskupe koji pozivaju vjernike da grančice masline ili palme ili neke druge biljke blagoslove u ozračju svoje obiteljske, kućne Crkve, a drugi će blagosloviti te grančice u crkvama i staviti ih pred crkvu, te ih vjernici poštujući epidemiološke mjere, mogu uzeti i ponijeti kućama. I još nešto, upozoravaju da se ponese po jedna grančica imajući obzira prema drugim župljanima. Negdje će biti kutije s maslinovim grančicama u crkvenom dvoru. Današnja Cvjetnica ostat će zapamćena po praznim crkvama, ali će se slavlja moći pratiti putem elektroničkih medija – radija, televizije, internetskih stranica biskupija i društvenih mreža. Vjernici u svojim domovina mogu pripremiti maslinove ili palmine grančice za blagoslov, vodeći računa da ne krše preventivne mjere uz pandemiju COVID-19.
Danas ništa nije onako kako smo navikli: ni u obitelji, ni među prijateljima, ni među susjedima.
Kad bi Isus danas došao u naše gradove po čemu bismo ga prepoznali? Bili smo trebali svoj pogled usmjeriti prema magaretu? Ili možda prema nekom drugom znaku? Nema procesija njemu u čast, ni prijema, ni novinskih izvještaja. Ali ima ljudi koji su ohrabreni, utješeni i ojačani kažu: „Susreo sam dobrog čovjeka“. Možda je to najvažniji spoznajni znak za to da Isus dođe u naše gradove! Kralj mira je tu, Bog dolazi k nama!
Fra Jozo Župić
Slika: http://dominikanci.hr
