Aktualno promišljanje: Gubitak mirisa i okusa

Rado čitam knjige. Sve ono što mi je zanimljivo prepišem. Slažem. Nikad se ne zna kad će mi zatrebati. Ne samo meni nego i onima koji to budu čitali u datom momentu.

Tako sam jednom zgodom čitajući Slavka Batušića, njegove pjesme, pripovijest, roman, putopise i članke zapisao i ovu crticu: „Prešli smo u blagovaonicu i sjeli za stol. Bio je prostrt čistim bijelim stolnjakom, bijelim kao snijeg. A na njemu tanjuri, jedala, čaše, sve postavljeno tako skladno i prijatno. Bože moj, kako zapravo već dugo nisam sjedio s ljudima za jednim stolom! S ljudima, prijateljima, a ne s nepoznatim strancima, koji u gostionicama i menzama dođu, sjednu, odu, ne progovore ni riječi. A sad sjedim s ljudima, s prijateljima… Upravo sam ganut. Osjećam u sebi beskrajnu zahvalnost za pažnju što mi je iskazuje ovo dvoje.“
Sigurno su takvi osjećaji prolazili Isusovom dušom dok je blagovao sa svojim učenicima, sa svojim prijateljima Posljednju večeru. Novinarima je uvijek zanimljivo saznati što uzvanici kralja, predsjednika neke države blaguju. Čime su posluženi za ručak ili večeru. Budući da je Isus na Cvjetnicu pozdravljen kao židovski kralj, a to će mu biti napisano i na pločicu pričvršćenu na križ na kojemu je umro na Veliki petak i to više iz ruganja, jer je u očima svojih neprijatelja bio zločinac, on je isto tako bio predmet istraživanja glede jela koje su te večeri Velikoga četvrtka blagovali Isus i njegovi učenici. Kao djeca na vjeronauku učili smo da su blagovali beskvasni kruh i pili vino. Ne tako davno stručnjaci su istraživali palestinsku kuhinju u Isusovo vrijeme i došli su do zanimljivih otkrića što bi još moglo biti na izborniku tijekom jednog od najvažnijih obroka u povijesti. Spomenimo dvoje stručnjaka. To su Generoso Urciuoli, arheolog i Marta Berogno, egiptolog. Njih dvoje nam objašnjavaju da Isus i njegovi učenici nisu sjedili za pravokutnim stolom, niti su se poredali na jednoj strani stola kao što vidimo na mnogim vjerskim slikama.
Urciouli tvrdi da je „u to vrijeme u Palestini, hrana bila postavljena na niske stoliće i gosti su jeli sjedeći na jastucima za pod ili tepisima“. Najvažniji gosti sjedili su pored glavnog gosta. „Stihovi iz Evanđelja po Ivanu ukazuju da je Juda bio vrlo blizu Isusa, vjerojatno odmah s Njegove lijeve strane. Zaista, rečeno nam je da je Juda umočio kruh u Isusovo jelo, što je bila uobičajena tradicija dijeljenja hrane iz zajedničke posude.“ Tako Urciuoli. Njih dvoje zaključili su na temelju sakupljenih podataka da je na jelovniku Posljednje večere bilo još: kuhanog graha, maslina, gorkog bilja i ribljeg umaka. Prema Markovom evanđelju Posljednja večera se dogodila „prvog dana Blagdana beskvasnih kruhova, kada je bilo žrtvovano pashalno janje.“ To bi značilo da se na izborniku vjerojatno nalazila i janjetina.
Janjetina će sigurno zamirisati na otoku Pagu, jer je paška janjetina specifičnog okusa zbog prostora u kojemu autohtona ovca živi i u kojem se hrani. To je krš, goli kamenjar na kojemu rastu razna ljekovita bilja; slavulja, škrta sitna trava obasuta posolicom koju nanose zimske bure. Upravo zbog takvog uzgoja i načina ishrane, meso paške janjetine ima poseban okus, a svjetski gastronomi smatraju ga vrhunskim specijalitetom.
Ali, ovih smo dana mogli slušati i čitati kako osobe zaražene koronavirusom ne mogu osjetiti miris. Anosmija, gubitak mirisa, i ageuzija, popratni smanjeni osjećaj okusa, pojavili su se kao svojevrsni znakovi bolesti uzrokovane koronavirusom, Takve se osobe pod hitno trebaju izolirati na sedam dana, čak i ako nemaju druge simptome. Stoga molimo Boga da što prije nestane koronavirusa kako bi ne samo Pažani, nego i mnogi turisti uživali u našim specijalitetima, a i sami jedući janjetinu zahvalimo Bogu na svim njegovima darovima kojima nas bogato obdaruje i čije darove na poseban način blagslivljemo na Veliku subotu u noći. Neka nam posluži i ova molitva:
„Bože, ti si izbavljajući narod svoj iz Egipta zapovjedio po svom sluzi Mojsiju, da se zakolje janje kao prilika Gospodina našega Isusa Krista, i naredio si da se krvlju toga janjeta pomažu oba kućna dovratka: ti se dostoj blago+sloviti i po+svetiti ovaj stvor mesa, što ga mi sluge tvoje želimo blagovati tebi na hvalu, po uskrsnuću istoga Gospodina našega Isusa Krista, koji s tobom živi i kraljuje u vijeke vjekova. Amen.“

Fra Jozo Župić