Portal hrvatskih katoličkih misija i zajednica u Njemačkoj

Portal der kroatischen katholischen Gemeinden in Deutschland

Aktualno promišljanje: Elektroničke novine

Dobro se sjećam dana svoga djetinjstva. Neki moji susjedi svakoga dana kupovali su novine. Sjeli bi pred kuću, na balkon ili bi stol odnijeli u vrt i tu obasjani zrakama proljetnoga sunca sjedeći za stolom, prekriživši nogu preko noge, poneki i s cigaretom u ustima, pijuckajući jutarnju kavicu prelistavali stranicu po stranicu.

Iz potoka se čuo slavuj. Golubovi i vrapci uokolo stola čekali su na neku mrvicu. Kokoši su kokodakale, a djeca dozivala jedni druge na partiju baluna. Netko bi doviknuo čitaču novina : „Ej, ima li šta nova? Daj i meni reci da se izobrazujem.“ Ovaj bi mu odgovorio: „Dođi, sjedni, pa ćemo zajedno popiti kavicu, zapaliti jednu, a onda ćeš i sam moći pročitati ono što te zanima, jer u novinama ima svega i svačega.“ Novine su zbližavale ljude. One su bile povod mnogih razgovora. Bilo je i ljutnje na politiku, na stanje u državi. Najviše se spominjalo mrtve. Evo ovaj ili ona, mlađi od mene napustiše ovaj svijet. Podaj im Bože pokoj vječni!
Živimo u vremenu koronavirusa kad nam manje stižu novine koje možemo držati u rukama i prelistavati ih poput naših starih. Čak ako ih i dobijemo ne smijemo sjesti za stol jedni s drugima. Zato sve više koristimo elektroničke medije, pa tako čitamo i Živu zajednicu i Živo vrelo i Glas koncila i druge civilne novine. Sami u svome stanu. Zatvorenih prozora. Bez susjeda i njihovih dozivanja. Bez dječje igre na baluna, jer sve je to blokirao korona virus. Tako nije bilo ni u Prvom svjetskom ratu iz kojega nam piše Miroslav Krleža u svome Dnevniku na Uskrs 8. travnja 1917.: „Na biskupskoj gala-misisa Đukom u katedrali. Pontifex maximus kao uvijek: uzvišeno, pospano, blazirano. Vidi se da stari gospodin dosađuje. Ne pretjerano dobra, ali rutinirana predstava. Bojadisana jaja, kolači, pisanice, gibanice, kobasice, orehnjače, novi ženski šeširi s nekim izazovnim perima, nove ženske cipele, novi kostimi, odakle sve to? Cvijeće, dječji soprani, zvona, sunce, krčme, špriceri, sve veselo kao da nema rata. Čovjek se čudi odakle naviru toliki slobodni ljudi?“
Ja sam ipak dobio prave pravcate crkvene novine Münchner Kirchenzeitung za 12. travanj. Na stranici drugoj nadbiskup Münchena i Freisinga kardinal Reinhard Marx piše: „Svi dobro znamo u kakvoj se situaciji nalazimo. Neobičnoj. Ne možemo zajedno slaviti Euharistiju u našim župama, u redovničkim zajednicama, u grupama. Ovo je tjedan u kojem smo se uvijek radovali: išli smo kroz Veliki tjedan prema uskrsnoj noći. Sve to sada nije moguće i to nas čini žalosnima. Ali možemo ostati povezani: preko medija, u zajedništvu, u molitvi. I: Uskrs ostaje Uskrs! Iako su okolnosti ove godine vrlo teške, tu se ne radi o datumu već o stvarnosti. Na Uskrs ispovijedamo: Isus je uskrsnuo! To je naše osvjedočenje i sadašnja kriza ne može nam to oduzeti, nego nas još više ojačati u tom osvjedočenju…Mi vjerujemo: Krist živi, on je uskrsnuo! I to želimo ispovjediti pred čitavim svijetom, i u ovoj godini.“
I naši hrvatski biskupi su preko elektroničkih medija poslali svoje uskrsne poruke i čestitke. I mi u našim domovima zaželimo jedni drugima: Sretan i blagoslovljen Uskrs, te što skoriji prestanak koronavirusa, kako bismo na našim balkonima, u vrtovima, u parkovima, u tramvajima, autobusima, željeznicama, zrakoplovima, brodovima i na svakom dijelu ovog našeg Planeta Zemlje mogli čitati prave novine i slobodno razgovarati jedni s drugima.

Fra Jozo Župić