Događalo se da je na dan Svih svetih sunce sjalo, a na Dušni dan osvanuli bi tamni oblaci s kišom. Ljudi su to dvojako tumačili. Sunce je išlo u prilog svetima, a oblaci i kiša za one koji tuguju i plaču za svojim dragima i milima. Čuo sam na svoje uši takva tumačenja. Nisam ulazio u rasprave i dopustio sam da ljudi iznesu svoje mišjenje ako im je pri duši lakše. Bilo kako bilo svake godine zu svetkovinu Svih svetih bude se u nama razna pitanja, osjećaji bivaju sve intenzivniji. Među samim kršćanima pojavljuje se pitanje: Što čovjeka čini svetim? Po čemu zaključujemo da je čovjek svet?
S Crkvom častimo Sve svete u nebu, dakle sve ljude koji su već postigli cilj vječnoga i blaženoga života u zajedništvu s Bogom u nebu. Hoćemo li i mi pripadati njima? Mi se nadamo i puni smo pouzdanja da Gospodin Bog upravo to želi. On nas je pozvao u život, da po zajedništvu s njegovim Sinom Isusom Kristom postanemo djeca Božja.
Kao Božja djeca ujedno smo postali i baštinici neba. Veliko obećanje vrijedi i za nas, da svi koji žive i umiru u prijateljstvu s Bogom, jednom će i sami smjeti gledati Boga licem u lice. Sreća neba bit će neopisivo velika i svi su uključeni koji su spašeni. Tu se ne radi samo o 144.00 izabranih, nego o „velikom mnoštvu, što ga nitko ne mogaše izbrojiti, iz svakoga naroda, i plemena, i puka, i jezika“. Tako nam zapisa sv. Ivan apostol i evanđelista u (Otk, 7,9).
Kakv izgleda put kojim trebamo kročiti na zemlji, ako želimo biti sveti? To je život nasljedovanja Krista i vjernosti Božjim zapovijedima. Također tamo gdje mi kao ljudi podbacimo ili smo slabi ili griješimo, Bog bi nas želi opet uspraviti. Mi trebamo prihvatiti dobar put i ne se predati. A Božjom milošću svakom je čovjeku moguće, postići cilj vječnoga života u zajedništvu s Bogom. Bog sam nikoga ne isključuje.
Blaženstva evanđelja preporučuju nam osobito nutarnje držanje i odgovarajuće vanjske načine vladanja da bi naš život ovdje na zemlji bio izručen Bogu. Blaženstvo u Bogu puno je više nego zemaljsko zadovoljstvo. Sva sreća ovoga svijeta ne može se izjednačiti s mirom i radošću jednoga čovjeka koji je u srcu povezan s Bogom. Jer sjaj ovoga svijeta prolazi, a tko je utemeljen na Bogu, gradi na čvrtsom temelju i ima vječno postojanje. Istinsko blaženstvo nama je dakle obećano za nebo.
Svim ljudima koje susrećemo na zemlji i s kojima u životu radimo, želimo iskazati poštovanje, ljubav i dobrohotnost.
Majka Terezija iz Kalkute (1910.-1997.) koja je uzdignuta na oltar svetosti, jednom je pretočila Isuova blaženstva za današnje vrijeme:
„Ljudi su nerazboriti, nelogični, misle samo na sebe, ljubi ih usprkos svemu!
Kad činiš dobro, predbacit će ti egoistične motive i skrivene razloge, usprkos tome čini dobro!
Kad si uspješan, stičeš krive prijatelje i prave neprijatelje, usprkos tome budi uspješan!
Dobro koje činiš, sutra će se zaboraviti, usprkos tome, čini dobro!
Poštenje i otvorenost čine te ranjivim, usprkos tome budi pošten i otvoren!“
Mislimo na to da ćemo u nebu svi biti jedni prema drugima prijateljski raspoloženi.
Čak i onaj bližnji nad kojim smo se puno puta ljutili ili nam je zadavao brigu, odabran je za vječni život u zajedništvu svetih. Možda smo upravo mi pomoć za te ljude, da ona ili on nađu Boga. Izbjegavajmo stoga da druge sudimo i osudimo.
Bog poznaje i za njih dobar put, i često su se ljudi makar kasno upoznali što im služi za spasenje, obratili i to više služili Bogu i ljudima iskazali dobro.
Tako je svetkovina Svih svetih veliko ohrabrenje za sve nas, da idemo dobrim putom. Ujedno nas prati zagovor Svih svetih kod Boga. Oni ne žele ništa čeznutljivije nego da i mi jednom dođemo u nebo i da se možemo radovati vječnoj sreći.
Slavimo dakle Boga i zahvalimo mu za mnoge milosti i darove, koje je iskazao svetima, i koje i nama želi darovati.
Fra Jozo Župić
