U mnogim našim misijama i zajednicama diljem Njemačke vjernici imaju mogućnost slavljenja svetih misa zornica. Zornice su popularne Hrvatskoj te u Bosni i Hercegovini. S koljena na koljeno prenosilo se djeci, potomcima da kroz vrijeme došašća u ranim jutarnjim satima, unatoč hladnom vremenu srca mogu biti zagrijana pjevajući lijepe adventske pjesme, prisustvujući i slaveći jutarnju misu i ispovijedajući svoje grijehe u sakramentu pomirenja jer je to najljepši način da se dođe do velike svetkovine Božića za koju se kroz četiri tjedna vjernici pripremaju, što pokazuje i adventski vijenac na kojem stoje četiri svijeće za svaku od četiri nedjelje došašća.
Hrvatska djeca u Njemačkoj znaju i za adventski kalendar na kojemu se svakoga dana otvaraju vratašca. Drugima se možda više sviđa upaljena svijeća na adventskom vijencu. Neke obitelji kupuju u trgovinama te vijence, a ima obitelji koje i same prave adventske vijence. U nekim našim župama po Njemačkoj vjernici, a posbeno mladi, prave vijence te prodajom tih vijenaca uključuju se u humanitarne akcije.
Po stanovima hrvatskih obitelji može se vidjeti viseće vijence ili vijence postavljene na stol. Gotovo da nema kuće u kojoj ne svijetli svijeća na adventskom vijencu. Po crkvama i kapelama vidimo viseće vijence, vijence na željeznom stalku ili postavljene pred oltarom.
Kako je nastao adventski vijenac
Dobro je znati da se adventski vijenac pojavljuje tek u 19. stoljeću. Evangelički župnik i odgojitelj imenom Johann Heinrich Wichern imao je ideju. Porijeklo vuče iz siromašne obitelji i znao je kako je težak život siromašne djece. Upravo je njima htio pomoći. Kao župnik i učitelj predavao je u Hamburgu radničkoj djeci i često je išao u siromašne četvrti svoga grada. Tu je vidio nevolju i siromaštvo ljudi.
Mnoga djeca morala su prositi jer ih roditelji nisu mogli hraniti. Mnogi su bili siročad ili su protjerani od kuće i morali su živjeti na ulici. Župnik Wichern uzeo ih je k sebi. U „hrapavoj kući“, dakle u jednoj staroj, seljačkoj trošnoj kući djeca su našla utočište i on se brinuo za njih. Ta je kuća postala njihov novi dom.
Za vrijeme došašća djeca su pitala župnika Wicherna kada će konačno Božić. Tako je 1839. došao na ideju da jedno staro drveno kolo bude vijenac i na njemu je poslagao upaljene svijeće. Upalio ih je ukupno 24, od toga 19 malenih za svaki dan osim nedjelje i četiri velike za svaku nedjelju uoči Božića. Svakoga radnog dana u došašću bila je upaljena jedna svijeća, a nedjeljom jedna velika svijeća. Na taj način djeca su mogla vidjeti koliko dana još moraju čekati i kako im je blizu Božić. I dan danas nalazi se taj veliki prikaz adventskog vijenca u Hamburgu u glavnoj crkvi sv. Mihovila.
Nakon prvih godina u „hrapavoj kući“ bili su zidovi prostora okupljanja okićeni zelenim granama. 1860. godine konačno je drveno kolo zamijenjeno granama jelke i tako je adventski vijenac nastao u današnjem obliku. Od „hrapave kuće“ brzo je prihvaćen taj lijepi običaj adventskog vijenca u mnogim evangeličkim obiteljima. Budući da su kod mnogih stanovi bili uski, a trebalo je puno svijeća, onda su prihvatili adventski vijenac sa četiri svijeće.
Katolici su u početku oklijevali prihvatiti taj evangelički običaj. Prvi adventski vijenac u jednoj katoličkoj crkvi bio je postavljen 1925. u Kölnu. Godine 1930. prvi put je postavljen adventski vijenac u Münchenu. U međuvremenu je prihvaćen u katoličkim stanovima i kućama, i na javnim zgradama.
Što simbolizira adventski vijenac
Protestantski župnik Johann Heinrich Wichern želio je djeci pokazati, koliko je još vremena do Božića i da je Isus Krist došao u ovaj svijet kao svjetlo svijeta. Zato je palio sve više i više svijeća, more svijeća.
Sam vijenac podsjeća na zemlju koja je okrugla, dakle na zemaljski život, koji po Kristu, svjetlu svijeta, sve više treba biti obasjan. Također četiri svijeće upućuju na četiri strane svijeta. Taj u sebi zatvoreni krug adventskog vijenca bez početka i kraja tumači ujedno beskonačnost, dakle beskonačnog Boga, ali također vječni život, kojega Bog želi darovati po svome Sinu.
Zelene grane na adventskom vijencu isto se tako mogu razumjeti kao upozorenje na taj novi, vječni život, ali također i na nadu, koju je Bog po rođenju svoga Sina darovao ljudima. Možda je stoga adventski vijenac tako obljubljen, jer u sebi ima jednostavnu poruku: sada je osobito vrijeme, vrijeme očekivanja i nade. Božji Sin želi doći, jer želi osvijetliti tamu i noć ovoga svijeta. Svijeća za svijećom i adventski vijenac govore o tome kako je već blizu rođenje Kristovo, koji donosi svjetlo i život.
fra Jozo Župić