Mladomisnik don Pio Buzov proslavio je u nedjelju, 12. srpnja, svoju Mladu misu s hrvatskim vjernicima u isusovačkoj crkvi sv. Mihaela (St. Michael) u Münchenu. Euharistijsko slavlje održano je u okviru redovite nedjeljne mise na hrvatskom jeziku u 12 i 30.
Uz mladomisnika su suslavili župnik Hrvatske katoličke župe München fra Frano Čugura i đakon Ivica Visković. Na završetku misnoga slavlja fra Frano je, u ime svih svećenika, redovnica, članova župnog vijeća i cijele župne zajednice, čestitao don Piju na svećeničkom ređenju te mu zahvalio što je i u Hrvatskoj katoličkoj župi München proslavio svoju Mladu misu. Tom mu je prigodom uručio i prigodan dar te zaželio obilje Božjega blagoslova i ustrajnost u vjernom služenju Gospodinu tijekom cijeloga života.
Nakon svete mise i mladomisničkoga blagoslova slavlje je nastavljeno u dvorištu Hrvatskog doma, gdje se održavao tradicionalni župni Sommerfest. Uz hrvatske specijalitete, bogat kulturno-zabavni program župnih skupina i nastup župnog sastava Točka band, vjernici su imali priliku osobno susresti mladomisnika i primiti njegov pojedinačni blagoslov.
Don Pio Buzov je hrvatski redovnik koji pripada Redu regularnih kanonika sv. Augustina, čije se sjedište u Njemačkoj nalazi u Paringu.
Za svećenika ga je na svetkovinu Presvetoga Srca Isusova, 12. lipnja 2026. godine, u hodočasničkoj crkvi Uznesenja Blažene Djevice Marije u Niederleierndorfu kod Paringa zaredio pomoćni biskup emeritus Chura mons. Marian Eleganti.
Svoju prvu Mladu misu don Pio je proslavio 21. lipnja 2026. u Schierlingu, dok je u rodnom Splitu Mladu misu slavio 28. lipnja 2026. u župi Gospe od Milosrđa na Žnjanu.
Tom prigodom zamolili smo ga za kratak razgovor o njegovu životnom putu i svećeničkom pozivu.
RAZGOVOR S MLADOMISNIKOM DON PIOM
Don Pio, najprije Vam od srca čestitamo na svećeničkom ređenju i Mladoj misi. Možete li nam ukratko predstaviti sebe?
Ja sam don Pio Buzov. Rođen sam 25. studenoga 1994. godine u Splitu. Imam dvojicu mlađe braće. Odrastao sam u Splitu, gdje sam završio osnovnu školu i klasičnu gimnaziju. Moja najveća ljubav je Isus Raspeti. Po naravi sam vrlo tvrdoglav, ali i spreman slušati. U slobodno vrijeme volim slikati, pisati, čitati i provoditi vrijeme u tišini.
Kada ste prvi put osjetili Božji poziv?
Koliko god to neobično zvučalo, sjećam se da sam već s tri godine imao jasnu želju postati svećenik ili brzo umrijeti.
Možete li opisati što znači imati poziv?
Svećenički poziv ne bih sveo na razinu osjećaja. Više ga doživljavam kao trajno stanje, stanje u kojem nutrina neprestano izgara za Bogom. To izgaranje jest duboka i trajna čežnja za Njim.
Kako to razumjeti?
Nikako do kraja. Postoje stvari koje ne razumijemo potpuno, ali ih prihvaćamo jer u nama djeluje nešto što nadilazi tjelesnu stvarnost.
Kakav je bio Vaš životni put?
Moja bi baka rekla: „Kao bosonogu kroz draču.“ Pokušajte izuti cipele i hodati po trnju ruža. Za tvrdoglave ljude poput mene to je ponekad potrebno. Upravo sam kroz takve životne kušnje otkrio Božju ljubav.
Potječete li iz pobožne obitelji?
Ja osobno jesam bio vrlo pobožan, možda ponekad i previše. Moja obitelj nije bila osobito pobožna, ali bila je jedna sasvim obična hrvatska obitelj.
Jeste li bili ministrant?
Jesam. Od svoje šeste godine služio sam za oltarom, koji je tada bio viši od mene. Ministrirao sam sve do svoje Mlade mise.
Tko Vam je bio uzor na životnom putu?
Kao dijete imao sam mnogo pitanja o Isusu, a majka mi je često čitala Sveto pismo. Sasvim slučajno završio sam u vrtiću kod sestara karmelićanki i tada se rodila želja da budem poput Isusa. On me fascinirao kao što djecu fascinira neki superheroj. Htio sam biti poput Njega. Zato je moj uzor uvijek bio Isus Krist, ali nikada bez križa.
Red kojem pripadate većini je ljudi prilično nepoznat. Možete li ga predstaviti?
Razumljivo je da je nepoznat. U Hrvatskoj je naš Red djelovao samo pet godina i danas gotovo da nema traga njegova djelovanja. Punim nazivom pripadamo Redu regularnih kanonika sv. Augustina, a u Njemačkoj smo poznatiji kao augustinski kanonici. Posebnu pažnju posvećujemo očuvanju ljepote i svetosti liturgije, časoslova, euharistijskog klanjanja i svete mise.
Gdje i kada je Red nastao?
Već sam naziv upućuje na svetoga Augustina. On je želio da njegova subraća svećenici žive zajedno prema određenom pravilu života. Iako ga smatramo svojim osnivačem, red je u formalnom smislu ustrojen tek nekoliko stoljeća nakon njegove smrti.
Gdje se danas nalaze vaši samostani?
Naši samostani nalaze se u Austriji, Italiji, Poljskoj, Češkoj, Francuskoj, Španjolskoj, Tanzaniji, Sjedinjenim Američkim Državama, Brazilu, na Filipinima te u Njemačkoj, gdje živim u samostanu u Paringu.
Koja je karizma Vašega Reda?
Naš je Red nastao iz želje da se svećenički život oblikuje prema pravilu zajedničkoga života. Nemamo neku izrazito specifičnu karizmu, nego živimo cjelovit svećenički život. Posebno njegujemo svečanost liturgije i pastoralnu brigu za vjernike.
Koju ćete službu obavljati nakon ređenja?
Od rujna 2026. godine imenovan sam bolničkim kapelanom u Kelheimu, nedaleko od Regensburga. U samostanu ću također biti na raspolaganju mlađoj subraći kao duhovnik. Tijekom pet godina života u Njemačkoj završio sam edukaciju iz logoterapije te danas razgovaram s ljudima kojima je potrebna duhovna i psihološka pomoć.
Budući da sam i sam često bio bolestan, razvio sam posebnu osjetljivost prema bolesnicima, pa se ta ljubav sada ostvaruje kroz službu bolničkog kapelana.
Koje službe postoje u vašoj zajednici?
Sve se promatra individualno. Polazi se od osobnih darova pojedinca, iz kojih se potom razvija služenje zajednici. Zato među našom subraćom imamo župnike, prevoditelje, pravnike, psihoterapeute i mnoge druge službe.
Zašto ste odlučili slaviti Mladu misu upravo u Hrvatskoj katoličkoj župi München?
Zbog dragih prijatelja i poznanika koji su me pratili tijekom studija.
Što Vas najviše ispunjava i čini sretnim?
Mojih pet minuta tišine s Gospodinom.
Koji je Vaš mladomisnički moto?
„Obasjaj nas, Gospodine, licem svojim“ (Ps 67,2).
Ta molitva zauzima posebno mjesto u mome životu. Kada sam prolazio kroz razdoblja tjeskobe i depresije, davala mi je nadu da će Gospodin svaku tamu pretvoriti u svjetlo. Ujedno izražava i smjer moga svećeničkog poziva: uvijek upućivati na Krista i njegovo lice, jer sam uvjeren da je susret s Njim najbolje što se čovjeku može dogoditi.
Što želite poručiti našim vjernicima?
Onaj tko ima Krista, ima sve. A tko ga nema, izgubio je i ono što misli da posjeduje.
A što želite poručiti mladima?
Ne bojte se biti autentični. Moj pokojni djed znao je govoriti: „Nemoj imati posla s onima koji niti smrde niti mirišu.“ Zato sve provjeravajte, a dobro zadržite.
Don Pio, hvala Vam na razgovoru. Od srca Vam želimo obilje Božjega blagoslova i ustrajnost na Vašem svećeničkom putu.
Tekst: s. Nikolina Bilić
Foto: Matija Bišćan