Vjernici iz hrvatskih katoličkih zajednica i župa iz Bavarske su u nedjelju, 28. lipnja hodočastili u marijansko svetište Majke Božje u Bavarskoj – Altötting, udaljeno stotinjak kilometara od Münchena. Svetište već stoljećima okuplja brojne hodočasnike, a hrvatski vjernici ondje su se ove godine po 53. put okupili na svom tradicionalnom hodočašću koje se održava posljednje nedjelje u lipnju.
Svečano misno slavlje u bazilici sv. Ane predvodio je biskup Vojnog ordinarijata u Bosni i Hercegovini mons. Miro Relota, u zajedništvu s voditeljem HKŽ München i predstavnikom Bavarske regije fra Franom Čugurom te s još devetoricom svećenika: fra Franom Milanovićem Litrom, fra Slavenom Čekom i fra Oliverom Marčinkovićem, dušobrižnicima u HKŽ München; don Matom Križićem, voditeljem HKM Ingolstadt; fra Ivanom Čugurom, voditeljem HKM Freising; vlč. Vladom Letinčićem, voditeljem HKM Regensburg; fra Josipom Šoltom, voditeljem HKM Rosenheim; fra Dariom Galićem, dušobrižnikom u HKŽ Augsburg te don Anton Budinićem koji je za ovu prigodu došao iz Rima.
Na početku mise išlo se u ophodu u kojem su uz biskupa i svećenike sudjelovali ministranti i mladi folkloraši obučeni u hrvatske narodne nošnje noseći hrvatsku i bavarsku zastavu. Uz više tisuća hrvatskih hodočasnika pristiglih na hodočašće iz raznih krajeva Bavarske, iz Münchena je hodočastilo pješice osamdeset hodočasnika, kao i četrdeset i tri hodočasnika na biciklima.
Oca biskupa i sve okupljene na misnom slavlju na početku je pozdravio fra Frano Čugura. Biskup je u propovijedi između ostaloga istaknuo da je hodočašće uvijek poziv na povratak. Ne prvenstveno povratak nekom mjestu nego povratak srcu. „Upravo pred Marijom Bog nam želi reći da smo stvoreni za zajedništvo s njim. Moramo poput Marije dopustiti da i naš život postane dio Božjega plana… Kod Navještenja ona nije dobila objašnjenje svoga puta, nije znala što je čeka. Znala je samo jedno: Bog je vjeran. I to joj je bilo dovoljno. Marija vjeruje prije nego što vidi. U tome je njezina veličina i zato je ona učiteljica svakoga učenika Kristova“, poručio je između ostaloga biskup Relota.
Istaknuo je potom važnost roditelja u vjerskom životu djece: „Naša djeca neće ostati uz Krista zato što su Hrvati. Ostat će uz Krista samo zato ako u nama vide ljude koji ga istinski ljube. Neće ih evangelizirati tradicija ako iza nje nema života. Neće ih privući običaji ako iza njih nema susreta s Gospodinom. Vjera se ne prenosi genetikom. Vjera se prenosi svjedočanstvom. Dijete možda neće zapamtiti svaku našu riječ. Ali će zapamtiti naš odnos prema Bogu. Zapamtit će jesmo li molili, jesmo li opraštali, jesmo li živjeli ono što smo govorili.“
Kao franjevac, skrenuo je pozornost na veliki jubilej Franjevačkoga reda. „Ove godine Crkva se spominje osamstote obljetnice smrti svetoga Franje Asiškoga. Osam stotina godina, a ipak njegovo lice ostaje zadivljujuće svježe. Zašto? Njegov susret s Kristom promijenio je mjerila njegova života. Shvatio je da čovjek može posjedovati bogatstvo, a nemati smisao. Može imati moć, a nemati mir. Može imati sve, a izgubiti sebe. Franjo je otkrio da ništa stvoreno ne može zauzeti mjesto Stvoritelja. Zato je bio radostan… Franjo nas uči da je slobodan onaj kojemu je Krist postao najveće blago. Zato su sveci uvijek bili najslobodniji ljudi.“
U nastavku propovijedi mons. Relota je podsjetio na duhovnu ostavštinu blagopokojnog pape Franje, istaknuvši da je jedna od njegovih najvažnijih poruka poziv na blizinu. „Kršćanin je pozvan biti blizak. Ne zatvoren, ne udaljen, ne ravnodušan – nego blizak“, rekao je, podsjetivši i na Franjine često ponavljane riječi da je „Božji stil blizina, suosjećanje i nježnost“.
Govoreći o pontifikatu pape Lava XIV., istaknuo je njegov poziv da vjernici ponovno otkriju Krista kao središte života te postanu vjerodostojni svjedoci nade u svijetu obilježenom ratovima, podjelama i duhovnim umorom. Podsjetio je na Papine riječi: „Svijet ne treba kršćane koji samo govore o nadi, nego kršćane koji je svojim životom svjedoče.“
Na kraju je pozvao hodočasnike da dopuste Bogu da dotakne njihova srca te da od Marije izmole milost obraćenja i potpuno povjerenje u Boga. Poželio je da ih primjer svetoga Franje, nadahnuće pape Franje i poziv pape Lava XIV. učvrste u življenju Evanđelja. „Krist, Gospodin povijesti i Spasitelj čovjeka, neka bude središte našega života, naših obitelji i naših hrvatskih katoličkih zajednica“, zaključio je otac biskup.
Od 10 sati u bazilici sv. Ane bila je prigoda za svetu ispovijed. Misno slavlje su pjevanjem i sviranjem uljepšali članovi mješovitog crkvenog zbora i orkestra mladih pod ravnanjem s. Nikoline Bilić. Crkva je bila ispunjena velikim mnoštvom vjernika. Svetoj misi nazočio je i Dragan Bagarić, generalni konzul Bosne i Hercegovine u Münchenu.
Na kraju misnog slavlja biskup je predvodio posvetnu molitvu Bezgrješnom Srcu Marijinu, tiskanu na sličicama za sve prisutne vjernike. Tradicionalno hrvatsko hodočašće nastavilo se druženjem i jelima u dvorištu bazilike. Popodnevni duhovni program i klanjanje pred Presvetim Oltarskim Sakramentom glazbeno je animirao Alen Hržica sa svojim bendom.
Altötting, poznat kao „njemački Lourdes“, najveće je marijansko svetište u Njemačkoj i jedno od šest najvažnijih marijanskih svetišta u Europi, koje godišnje posjeti oko milijun vjernika, među kojima je i velik broj Hrvata. I ovo 53. zavjetno hodočašće Hrvata katolika Majci Božjoj u Altötting pokazuje koliko Hrvati kao vjernici, gdje god u svijetu bili, časte Mariju.
Tekst: s. Nikolina Bilić
Foto: Terezija Luketina i Ružica Marković
