Portal hrvatskih katoličkih misija i zajednica u Njemačkoj

Portal der kroatischen katholischen Gemeinden in Deutschland

Hodočašće bl. Ozani Kotorskoj

U srijedu, 20. svibnja, nakon osamnaest dana hoda, dvojica dominikanaca, fr. Anto Gavranović, dušobrižnik u Hrvatskoj katoličkoj misiji Hamburg i fr. Zvonko Džankić, starješina samostana u Korčuli, koji su 3. svibnja iz Zagreba krenuli na hodočašće blaženoj Ozani Kotorskoj, sretno su stigli u Kotor. Tim su hodočašćem željeli započeti proslavu stote obljetnice beatifikacije Ozane Kotorske, koja će se proslaviti 2027. godine.

Pješice su tako prošli kroz sedam (nad)biskupija, a put prema Kotoru ih je vodio preko Slunja, Udbine, Knina, Vrlike, Sinja, Ljubuškog, Neuma, Dubrovnika i Herceg Novog.

Hodočašće su fr. Anto i fr. Zvonko započeli 3. svibnja iz dominikanskog samostana bl. Ozane Kotorske na zagrebačkim Krugama

Koračajući prema gradu blažene Ozane Kotorske, prve hrvatske blaženice i dominikanske trećoredice, prolazili su kroz mnoge poteškoće, poput hladnoće ranih jutara, dnevne žege i vrućine, žuljeva, umornih i otežalih nogu, ali i dodatnih kilometara zbog promašenih ili obilaznih puteva.

Kroz smijeh i veliko olakšanje na kraju puta priznali su kako je na hodočašću bilo svega, ali ponajviše onoga lijepoga. Hodajući kroz različite krajolike, iz neposredne blizine su mogli doživjeti ljepote Hrvatske. U šali su priznali kako ih je put znao odvesti i ondje kamo nisu planirali, pa se od predviđenih 630 kilometara na kraju skupilo gotovo 700. Ipak, na koncu su i sve te teškoće puta, kažu, shvatili kao dio ljepote i iskustva hodočašća.

U tim teškim trenutcima umora, neizvjesnosti i lutanja, ključna je bila molitva i pouzdanje u Boga te zahvalnost za svakog čovjeka kojeg su susreli putem. Upravo su ljudi koje su susretali, kažu, posebna priča hodočašća. Ti su susreti, popraćeni jednostavnom ljudskom riječi, pozdravom, pitanjem ili pak samo osmijehom bili snaga u najtežim trenucima puta.

U kotor su stigli nakon osamnaest dana hoda, 20. svibnja

A mnogi su ih vjernici velikodušno primali u svoje domove, nudeći im okrjepu. Svoja su vrata otvorili i mnogi samostani i župne kuće gdje su ova dvojica dominikanca hodočasnika noćili.

Kao pravi hodočasnici na putu su molili, kao svećenici u svakom mjestu slavili svetu misu i kao vjernici svaki novi korak povjeravali Božjoj providnosti. S tim hodočasničkim ritmom su i stigli u Kotor pred vrata crkve sv. Marije gdje se čuva neraspadnuto tijelo blažene Ozane i gdje su ovu dvojicu dominikanaca, uime kotorskoga biskupa koji je zbog službenih obveza bio odsutan, dočekali kancelar Biskupije fra Dragan Ružić te dvije sestre dominikanke, s. Barbara Bagudić i s. Ozana Klepić.

Neraspadnuto tijelo prve hrvatske blaženice Ozane Kotorske