Jeste li ikada gledali naše vrijedne seljake kako sa svojim konjima oru zemlju. Kako u tu zemlju bacaju zrna pšenice. Jeste li vidjeli vrijedne žene kako svojim muževima donose marendu dok oni u znoju lica svoga branaju i posljednju brazdu. Pognojena, uzorana, pšeničnim zrnjem obogaćena zemlja mirno spava. Iz nje se sve puši. Ali to nije sve. Doći će dan kad će ta zrnja proklijati. Kad će polje zazelenjeti. Kad će sve narasti i stostruko roditi novim plodom. Žuta žita pšenice. Buduće brašno i kruh na našem stolu. Blagoslovljeno zrno koje umire u zemlji i donosi obilat rod.
I baš to zrno služi Isusu da za sebe može kazati da je on sam pšenično zrno koje je Bog posijao na njivu ovoga svijeta. Slikom o pšeničnom zrnu koje mora umrijeti da bi donijelo obilat rod, Isus priprema svoje prijateljice i prijatelje na svoju patnju i smrt. On zna što će se s njim dogoditi, zato bi im htio otvoriti pogled da ne budu bez nade.
On, pšenično zrno, mora uz veliku muku umrijeti, biti osamljen i proći kroz tamu groba i smrti. On mora svoj život predati, da bi ostao vjeran svome poslanju, i želi objaviti ljudima Boga koji je prijatelj ljudi. Isus, koji ljubi ljude, ne drži se čvrsto uza svoj život. On ga daje iz svoje ruke. On daruje svoju snagu i vrijeme, svoju pažnju i okrenutost ljudima. On se zauzima za one koje su pobožni i moćnici njegova vremena odbacili i prezreli. On dotiče gubavce, tjera demone, uspravlja prignute, oprašta grješnicima i jede sa onima koje je društvo odbacilo, makar će oni njemu pribaviti ljutnju, odbijanje, osudu i smrt. On se ne umara založiti svoj život, da drugima omogući život i spas. On je došao da svima donese život u punini i pokazuje kako život može uspjeti. U njegovom umiranju, u njegovoj vanjskoj nevolji i mraku, usred njegove smrti proklijao je novi život. „Ako pšenično zrno umre, donosi obilat rod“. Život za druge. Tko se prepusti Isusu, tko njega želi slijediti, toga će Isus ohrabriti, da ljubeći živi do smrti. Put s Isusom ne vodi mimo smrti, nego kroz samu smrt do života. Ljudi koji ljube, riskiraju svoj život, odriču se, dijele, darivaju, da bi drugi mogli živjeti. Što sve ne ulažu roditelji da bi njihovo dijete moglo živjeti i razvijati se.
Tamo gdje mi po primjeru Isusovom bez pridržaja služimo životu drugih u braku, obitelji, susjedstvu, zanimanju i zajednici, mi ćemo možda biti ismijani, ali ćemo ipak iskusiti duboku sreću i nutarnje zadovoljstvo. Mi ne možemo doduše dati životu više godina, ali bismo mogli godinama dati više života. U svijetu i vremenu u kojem tako puno ljudi, gotovo čitavi narodi žive na trošak drugih, trebaju kršćani na vlastiti trošak zauzeti se za život drugih, založiti se u ljubavi za pravedan i čovjeka dostojan život svih na zemlji. Pokazati solidarnost s ljudima najsiromašnijih zemalja i njih financijski poduprijeti. Naš život nije pošteđen od smrti i to u različitim oblicima. Ali se u smrti može naći pravi život, kaže Isus. Tko se s njime zauzima za život drugih, za spas svijeta, taj će iskusiti da je njegov život sadržajan, donosi bogat rod i blagoslov za ovaj svijet.
Fra Jozo Župić
