Iako je Gothard bio sposoban čovjek, bio je u kreposti toliko utvrđen da je od njega daleko bilo svako slavohleplje. Nije težio za visokim i časnim službama. Njemu je jedino bilo do Božje slave, probitka Crkve, dobra redovnika i spasenja duše.
Gothard je rođen 960. u Reichersdorfu kod Niederaltaichaa (Njemačka), kao sin sluge Ratmunda. Njegov je otac pripadao slugama nekoć bogatoga samostana, koji je nadiranjem i pljačkanjem Mađara postao siromašan i brojio još samo nekoliko regularnih kanonika Sv. Augustina. To je za dječaka bila sreća, jer je rano došao u samostan u školu i tako se mogao obrazovati. Njegov je učitelj Udalgisus uočio njegove umne sposobnosti pa ga je radi daljne naobrazbe preporučio salzburškom nadbiskupu Friedrichu. On ga je primio u svoju rezidenciju i omogućio mu dalje školovanje.
Potkovan znanjem, izgrađen krepošću, bio je spreman na sve one zadatke koji su ga u životu čekali. Vrativši se 990. iz Salzburga, Gothard je stupio u samostan Niederaltaich, tri godine kasnije bio je zaređen za svećenika, a 996. postao je i njegovim opatom. Samostan je iz temelja obnovio, a svojom mudrom, sigurnom, a nadasve ljudskom upravom, svojim je redovnicima bio pravi otac.
Iako je Gothard bio sposoban čovjek, bio je u kreposti toliko utvrđen da je od njega daleko bilo svako slavohleplje. Nije težio za visokim i časnim službama. Njemu je jedino bilo do Božje slave, probitka Crkve, dobra redovnika i spasenja duše.
Gotharda je na zauzimanje hildesheimskog biskupa Bernarda I., papa Inocent II., proglasio svecem 1131. Njegovo se štovanje proširilo daleko izvan granica Hildesheimske biskupije po: Njemačkoj, Švedskoj, Finskoj, Švicarskoj i Austriji.
Ime Gothard njemačkog je podrijetla, a znači: u Bogu je snaga.
J.Vr.,KT
www.nedjelja.ba