Iako je sv. Franjo živio prije više od 800 godina, činilo se kao da je, u subotu 13. listopada, u Hrvatskoj katoličkoj župi Rosenheim oživio i čitavim bićem potvrdio svoju prisutnost. Voditelj župe fra Frano Čugura je zajedno s motiviranim timom suradnika, organizirao oratorij o temi sv. Franje Asiškog.
Toga se dana u misijskim prostorijama okupio zavidan broj (oko 90) djece i mladih, koje su kroz petosatni program vodili dobro pripremljeni animatori. Podijeljeni u četiri tematske skupine, od vrtićke dobi do šesnaestogodišnjaka, svaka je skupina dobila svoj LOGO: sunce, mjesec, oblak i cvijet .
U prvom dijelu programa uz pozdravni govor fra Frane, predstavljanje animatora, molitvu i kratki uvod u crtani film, djeca su kroz dvadesetpetominutni film počeli upoznavati ovog siromašnog sveca, ljubitelja svega što stvori Bog, apostola pokore i mira. Glazbeni dio programa koji je slijedio poslije filma, pridonio je općem oduševljenju jer su djeca uvježbavala pokretima i pjevala uz pratnju glazbenog animatora, pjesme: „ Tko stvori?“, Glasnik velikoga kralja“ i „Bože moj, dopusti mi“.
I u drugom dijelu programa, sve je bilo u duhu sv. Franje Asiškog. Djeca su nastavila upoznavanje i učenje o svecu kroz prikladne igre, bojanje i izrezivanje. Marljivi animatori su ih pripremali za zajednički projekt – pano na kojem je svaka skupina dala svoj pečat slici, koja je predstavljala sv.Franju u odnosu na stvaranje svega živoga i neživoga, njegova siromaštva, prijatelja, životinja. Pokušali smo i mi po uzoru na sv. Franju, prepustiti se milosti Božjoj, biti bogati duhom ljubavi i „graditi sliku Stvoritelja Boga koji je sama dobrota i ljubav.“
Nakon duhovne okrjepe, djeca su uživala u ručku za koji su se pobrinule vrijedne animatorke u kuhinji i omiljenim slasticama koje su pripremile majke djece. Nije nedostajalo ni voća, za koje se župnik osobno pobrinuo.
U dječjoj radionici, koja je bila i zadnja točka radnog dijela programa oratorija, iscrtavan je lik sv. Franje na platnenim torbama. Svaka unikatno ukrašena torbica, koju su djeca donijela sa sobom u kapelicu na klanjanje pred Presvetim, dodatno je oživjela prelijepi ugođaj prepune kapele. Ujedno su torbice, kao svojeručno izrađen dar, smjeli ponijeti kući.
Kao kroz vitraje u mnogim franjevačkim crkvama, poslijepodnevna svjetlost sunčevih zraka i u našoj kapeli obasjala je novostvorenu sliku sv.Franje i sve nas prisutne u molitvi i pjesmi .
Tako je lijepo prepoznati prisustvo Božje u svakodnevnim pojavama i događajima kao što je bio taj susret djece i mladih hrvatske župe u Rosenheimu. K. L.