Beda je rođen ili 672. ili 673. u sjevernoj Engleskoj. Kad mu je bilo tek sedam godina, roditelji su ga kao oblata, neke vrste samostanskoga kandidata, predali Benediktu Biscopu, koji je nekoliko godina prije toga osnovao benediktinski samostan u Wearmouthu.
Beda je u 19. godini primio red đakonata, a u 30. svećeništva. Oba mu je reda podijelio biskup Hexhama Sv. Ivan Beverly. On u svojoj autobiografiji dalje piše: „Od vremena kad sam postao svećenik pa sve do svoje 59. godine bavio sam se proučavanjem Svetoga pisma kako iz vlastite potrebe tako i za potrebe svojih“, tj. redovnika koje je poučavao u svetim znanostima. Za vrijeme svojih 55 godina redovničkoga života Beda se rijetko kada udaljio iz svog samostana.
Sveti Beda je umro 26. svibnja 735., te je bio marljiv i plodan pisac pa nije čudo da je mnogo i napisao. Počeo je pisati gramatička djela već kao đakon.
Uz teološke spise napisao je i nekoliko asketskih, povijesnih i vrijednih hagiografskih djela. Također, pisao je i gramatička i pozitivno-znanstvena djela. Ona su ga uvrstila među najučenije ljude srednjega vijeka.
Sveti Beda bio je pravo čudo svetosti i učenosti svoga vremena. Crkva ga je uvijek mnogo cijenila, a papa Lav XIII. proglasio ga je i naučiteljem Crkve. Pred njegovom učenošću i svetošću valja izraziti najdublje poštovanje, a i zahvalnost, jer je njome zadužio ne samo svoju domovinu Englesku, već i cijelu Crkvu. Kako piše na sveci.net, on u povijesti Crkve ima, zaista, univerzalno značenje. Novi nadimak „časni“ nosi uistinu zasluženo.
J.P., KT
www.nedjelja.ba
