Sv. Atanazije je rođen u Egiptu, vjerojatno u tadašnjem glavnom gradu Aleksandriji oko 295. godine za vrijeme progonstva kršćana. Zanesen asketskim idealima kao mladić otišao je u pustinju gdje je bio učenik Sv. Antuna Pustinjaka.
Atanazijev se teološki talent razvio za vrijeme arijanske krize. Naime, Arije je bio svećenik koji je nijekao Kristovo božanstvo. Sv. Atanazije je znao da ako Krist nije Bog onda je kršćanstvo, ma kako lijepo bilo, samo ljudskoga, a ne božanskog porijekla.
Atanazije je potom boravio na Nicejskom saboru gdje je bilo osuđeno arijanstvo i proglašen pravovjerni nauk o istobitnosti Sina s Ocem.
Ipak, osuda tog naučavanja nije značila i kraj arijanstva jer je glavna borba tek slijedila, a u nju je Sv. Atanazije uložio cijeloga sebe, sve svoje talente, dosljednost i nepomirljivost sa zabludom. Tako je postao jednim od najsjajnijih likova rane crkvene povijesti.
Aleksandrijski biskup Aleksandar umro je 17. travnja 328. a naslijedio ga je Atanazije. Izvrsno je primljen u biskupiji, a posebice među pukom koji ga je smatrao „vjerodostojnim kršćaninom i asketom“.
Ipak, kao ordinarij imao je mnogo problema, četiri puta je protjerivan iz biskupije, klevetan je i proganjan. No, svojim je spisima, nastupima i propovijedima branio pravovjeran nauk spreman za njega žrtvovati i vlastiti život.
Umro je u noći između 2. i 3. svibnja 373. naravnom smrću.
Ime mu na grčkom znači besmrtan.
Ž.I., KT
www.nedjelja.ba
