Redoviti susreti Franjevačke mladeži (Frame) Hrvatske katoličke župe blaženog Alojzija Stepinca u Münchenu, osim formacije i nastojanja da mladi svoje mladenaštvo žive po primjeru svetoga Franje, pružaju prostor i za svjedočenje vjere kroz iskustva misijskog djelovanja. U sklopu misijskog tjedna, Frama München je u utorak 27. listopada u župnoj kapeli ugostila mladog župljanina Tomislava Oreča, koji je članovima Frame predstavio svoje zanimljivo i lijepo iskustvo volontiranja i djelovanja u Boliviji, u misiji Minero, gdje pastoralno djeluje hrvatski misionar fra Ivica Vrbić.
Susretu je prisustvovalo oko dvjesto članova Frame. Mladi nisu puno govorili nego su odmah riječ prepustili mladom župljaninu Tomislavu Oreču koji je svoje volontersko djelovanje u misiji opisao riječju i zabilježio s nekoliko slika koje je potom prenio mladima u kapeli.
Centar Ignacije i volonterska mreža
Nakon gubitka posla u firmi u kojoj je radio kao industrijski inženjer u Münchenu, Tomislav je odlučio otići u misije, ispričao je o sebi na početku predavanja. Istražujući po internetu upoznao je „Centar Ignacije“ i volontersku mrežu „Otac Ante Gabrić“ koji se nalaze u Zagrebu. Odmah se prijavio u Centar i otišao na pripreme u Zagreb za volontiranje u misijama. U Centru u Zagrebu proveo je šest mjeseci. Svoje iskustvo tamo opisao je kao jako lijepim. Uz volontersku formaciju ignacijanske volonterske mreže imao je i svog duhovnika, pri čemu ga je to iskustvo pripremilo za volontersku službu. Preko Centra Ignacije sudjelovao je na susretu i upoznavanju misionara u Međugorju 2025. godine.
U misijama kod fra Ivice Vrbića boravio je od 7. siječnja do 7. travnja 2026. godine. Boliviju opisuje kao jako lijepu zemlju, ali s velikim razlikama između bogatih i siromašnih. Misija Minero se nalazi u Nadbiskupiji Santa Cruz, u mjestu koje se zove Minero po kojem je nazvana i cijela misijska zajednica. Sjedište te misije je župa San Isidro Labrador, ispričao je Tomislav. U toj župi izgrađena je crkva i župni dvor u kojem žive misionari.
Govorom pred mladima u kapeli Tomislav nije skrivao svoje oduševljenje što je imao prigodu upoznati misionara fra Ivicu i služiti kao volonter u misiji u kojoj fra Ivica Vrbić djeluje od 2015. godine. Za fra Ivicu ima samo riječi hvale. Opisujući njegov misionarski žar rekao je kako ga njegov primjer misijskog svećenstva podsjetio na početke kako je to Isus radio prije više od dvije tisuće godina. „Tako to i misionari na neki način i danas rade, evangeliziraju i grade Crkvu i zajednicu“, istaknuo je Tomislav.
Mobilna crkva
Ispričao je svoje iskustvo odlaska u misijske zajednice na području Nadbiskupije. U nekima od njih ne postoje crkve nego se mise služe na otvorenom. „Mise je fra Ivica u zajednicama održavao ponekad u dvorištu neke kuće, a ponekad na livadi. Sve to izgleda malo drugačije nego kao kod nas. Oltar je plastični stolić. U dvorištu je sveta ispovijed jednostavna na plastičnoj stolici. Bude jako lijepo, nekako drugačije nego kao kod nas kada se dođe u veliku crkvu, gdje već postoji zajednica. Ovdje je sve u početku. Ovdje je crkva koja ide prema ljudima aktivna, ljudi često ne dolaze u crkvu, crkva dolazi k njima“, ispričao je Tomislav.
Istaknuo je da se za vrijeme boravka u misiji osjećao sigurno jer je zajednica katolička: „Ono što mi je pomoglo u svemu tome, to je njihova radost, gostoprimstvo i osjećaj pripadnosti zajednici. Jako su ljubazni i to mi je nekako ostavilo dojam. Nije bitno gdje odeš u svijet, ako je zajednica katolička, ako žive svi po istim ili sličnim vrijednostima, onda se tu osjećaš kao doma po tom zajedništvu i ljubavi.“
Volonterski rad kroz projekte i katehezu
Tomislav je naglasio kako ga je u radu u župi najviše oduševljavao rad sa djecom i mladima. Podučavao je djecu pjevanju u crkvenom zboru. Naučio ih je pjevati i neke hrvatske pjesme. Najbolje su pjevali „Ima jedna duga cesta“, ispričao je u šali Tomislav i pokazao snimak te pjesme. Mladi su ga u kapeli na to nagradili sa velikim i dugotrajnim pljeskom.
Svoje iskustvo rada sa ministrantima opisao je riječima: „Ministranti su jako angažirani, nema ih puno, oni stvarno rade sve što je potrebno. Ministranti subotom imaju formaciju. Druže se, imaju nagovor i katehezu svećenika. Kasnije idu čistiti oko crkve, pomažu u dvorištu, kose travu, bave se i ručnim radom. Poslije ručka bi otišli igrati nogomet i nastavili se družiti“. Istaknuo je da je prioritet u misiji da se djecu makne sa ulica.
Potreba za hranom
U misijskim zajednicama kojih ima više od dvadeset pomagao je učenicima u pisanju školskih zadaća i u nabavljanju školskog pribora. Također je obilazio starije i nemoćne, osobito one koji nemaju nikoga u obitelji, po savjetu fra Ivice, da im tako olakša samoću. Sudjelovao je i u pakiranju hrane, dostavu hranu i podjeli u najugroženijim zajednicama. Istaknuo je da su potrebe velike jer tamo nema organiziranog posla nego ljudi rade po dnevnicama, i nemaju svaki dan posao i ponekad nemaju s čime kupiti hranu i prehraniti obitelj. Spomenuo je primjer jednog dječaka koji je toga dana prvi put dobio obrok tek u 4 sata poslijepodne kada su im misionari dostavili hranu. Napomenuo je da se misijska zajednica brine i za lijekove, jer su lijekovi skupi, nema zdravstvenog osiguranja i bolnice nisu adekvatno opremljene za prijam bolesnika. Zato Crkva odnosno misija mora pomagati. Ispričao je da fra Ivica ima mali medicinski volonterski tim, s kojim svakodnevno obilazi i pomaže oboljele. Tu je i njegov projekt izgradnje učeničkog doma za najugroženiju djecu kako bi im se omogućilo daljnje obrazovanje. Većina djece, zbog loših obiteljskih uvjeta, nije u mogućnosti upisati srednju školu, čime im nije zajamčena životna sigurnost.
Spomenuo je humanitarnu udrugu „Kap dobrote“ iz Tomislavgrada, koja se bavi ublažavanjem siromaštva u Boliviji kroz projekt „Kumstvo“. Preko te Udruge pomaže jednog dječaka u Boliviji kojega je osobno upoznao tijekom svog volonterskog rada.
Istaknuo je da ga je volonterski rad i uopće rad u misiji promijenio i njegov život. „Ljudi kad idu u misije, misle da će oni njima tamo više dati i pomoći. Hoćemo! Pomažemo. Ali ja sam puno više dobio, nego što sam mogao dati. Postao sam jači u vjeri i zahvalniji sam Bogu za sve što imam u životu. Više se posvećujem dobrotvornom radu. Spoznao sam vrijednost služenja u zajednici. Stekao sam nova prijateljstva i novi pogled na svijet, na Boga i na sebe samog“, ispričao je Tomislav.
U Münchenu u kojem je rođen i odrastao, djeluje u jednoj njemačkoj župi – vodi aktivnosti za djecu u oratoriju . Aktivan je i u radu u sa mladima u hrvatskoj župi, u projektu Zajednice mladih.
Framaši su ga nagradili dugotrajnim pljeskom i zahvalili mu na dolasku i što im je prenio svoje volontersko iskustvo iz misije u Boliviji. Kao podsjetnik na njegovo gostovanje snimili su kratki video sadržaj. Na dolasku i gostovanju zahvalio mu se i župnik fra Frano Čugura. Na predavanju je bio nazočan i duhovnik asistent Frame München fra Slaven Čeko.
Tekst: Lj. T.
Foto: Tomislav Oreč