Na blagdan Male Gospe 8. rujna vjernici iz župa Slavonsko-podravskog arhiđakonata Požeške biskupije hodočastili su u Voćin. Svečano euharistijsko slavlje u svetištu Majke Božje Voćinske predvodio je požeški biskup Antun Škvorčević. |
Na blagdan Male Gospe 8. rujna vjernici iz župa Slavonsko-podravskog arhiđakonata Požeške biskupije hodočastili su u Voćin. Svečano euharistijsko slavlje u svetištu Majke Božje Voćinske predvodio je požeški biskup Antun Škvorčević. Na početku slavlja biskup je pred likom Gospe Voćinske uputio molitveni pozdrav Isusovoj Majci, a dvadesetak tisuća hodočasnika odgovaralo je pjevajući poklik „Blažena ti što povjerova!“ Pozdravljajući svećenike i hodočasnike, biskup je osobitu dobrodošlicu uputio gostima iz Italije, poglavarima i bogoslovima Međunarodnoga crkvenog zavoda „Sedes sapientiae“, među kojima su bili ekonom Jose Huerta i profesor Randifer Boquiren prispjeli na đakonsko ređenje dvojice bogoslova Požeške biskupije, koji su boravili u tome Zavodu: Tomislava Dokoze iz požeške župe sv. Leopolda Mandića u Požegi, i Mateja Filipovića iz župe sv. Marije Magdalene, Sopje. Rekao je da će spomenuti kandidati za đakonsko ređenje na tom slavlju ispovjediti vjeru i izreći prisegu, kako to traže crkveni propisi.
U homiliji biskup je podsjetio hodočasnike da su se i tu večer kao obitelj sabrali oko Isusove Majke u Voćinu obnoviti se u svom kršćanskom identitetu i u vjeri da je njezin sin Isus Krist njihova sudbina i sreća. Govoreći o naviještenoj Božjoj riječi o Isusovu ljudskom podrijetlu, biskup je ustvrdio da je Bog u svim onim ljudima čija su imena navedena u Isusovu rodoslovlju ostvarivao svoj naum spasenja, i pripravljao utjelovljenje svoga Sina Isusa Krista koje će se ostvariti u krilu skromne nazaretske djevojke Marije. Poručivši da blagdan Rođenja Blažene Djevice Marije podsjeća „da smo zahvaljujući Marijinoj suradnji s Bogom postali Božja rodbina“, biskup je naglasio „da smo u krvi Kristove ljubavi na križu postali Božji sinovi i kćeri“. Ispripovjedio je kako mu je nedavno jedna hodočasnica rekla da rado i često dolazi u Marijina svetišta, napose u Voćin jer se ona i Marija dobro razumiju, za razliku od ljudi u svojoj obitelji i šire u društvu s kojima je često u nesporazumima. Posvjedočila mu je da kad dođe u voćinsko svetište i pogleda Marijin lik, razumije da ju ona voli istom onom majčinskom ljubavlju kojom voli Isusa Krista, i da je Marija u Isusu Kristu i nju rodila za vječnost.
Govoreći o prvom čitanju u kojem prorok Mihej naviješta da Bog zlim ljudima neće dopustiti da upropaste njegov narod, i da će se njegov plan spasenja ostvarivati i u stanjima ljudskih nemoći, biskup je poručio hodočasnicima da nisu prepušteni samima sebi, nego da su voljeni Božji narod, i da ih Bog vodi k cilju koji je za njih osmislio u Isusu Kristu, te ih je ohrabrio da se ne boje nikakvih obiteljskih ni narodnih teškoća. Govoreći o drugom čitanju iz poslanice Rimljanima, u kojem apostol Pavao tvrdi da Bog u svemu na dobro surađuje s onima koji ga ljube, biskup je pozvao hodočasnike da Boga i njegova Sina Isusa Krista koji je pobijedio smrt stave na prvo mjesto u svom životu, i u svakodnevnoj osobnoj i obiteljskoj molitvi, poput Marije, te u svojim srcima razmišljaju kako da u svom životu najbolje ostvare ono što je Bog s njima naumio. Govorio je o pozivu i izabranju koje Bog upućuje pojedinoj osobi, istaknuvši kakav je dragocjeni dar svećeničko zvanje te je dvojicu kandidata za primanje svetog reda đakonata potaknuo da na ovom hodočašću u predvečerje svoga đakonskog ređenja zahvale za njega i zamole Isusovu Majku da im pomogne biti vjernima, a sve nazočne potaknuo da mole za njih i za druge naše mlade koji su otvoreni poticajima Božjeg Duha kako bi se spremno odazvali pozivu za svećeništvo. Vjernike je potaknuo da mole za svoje svećenike, a svećenike da mole za vjernike koji su im povjereni, i da na taj način učvršćuju svoje međusobno zajedništvo, budu duhovno snažni i ne podlegnu napasti zla. Osvrnuo se i na bračni i obiteljski poziv te je bračnim drugovima poručio da po naputku sv. Pavla ljube Boga, te da će Bog surađivati s njima u ljubavi jednih prema drugima, da im brak bude čvrsto zajedništvo otvoreno daru života. Svim hodočasnicima je zaželio da se sa zahvalnošću sjete svoga rođenja, i spomenu svoga krsnog preporođenja, te da se jednom uz pomoć Marijinog zagovora rode na puninu vječnog života.
Nakon popričesne molitve uslijedila je služba svjetla, pohvala i molbenica Mariji, u kojoj je uzdizanje upaljenih svijeća uz pjesmu ostvarilo upečatljiv prizor, koji je i ovom prigodom oduševio hodočasnike. Na kraju je biskup rekao nazočnima da je Bog po zagovoru Isusove Majke na ovom slavlju unio u njihova srca obilje svoga dobra i poželio da im ono bude snaga u njihovim svakodnevnim naporima. Zahvalio im je za sudjelovanju na ovom slavlju i za njihovu molitvu, te je na sve njih zazvao Božji blagoslov. (IKA)