U homiliji na misnom slavlju svetkovine Bogojavljenja, 6. siječnja slavljenom u Bazilici sv. Petra papa Franjo govorio je o tri „mjesta“ na kojima možemo pronaći i susresti našega Gospodina, a to su nemir pitanjâ, rizik putovanja i klanjanje ispunjeno divljenjem. Vjeru ne možemo zatvoriti u neku osobnu pobožnost ili unutar crkvenih zidova, nego je treba iznositi van, živjeti u neprestanom hodu prema Bogu i prema braći, istaknuo je Papa.
Poput zvijezde koja izlazi (usp. Br 24, 17), Isus dolazi prosvijetliti sve narode i osvijetliti noći čovječanstva. Zajedno s mudracima, uzdižući svoj pogled k nebu, i mi se danas pitamo: „Gdje je taj novorođeni?“ (Mt 2, 2), odnosno koje je to mjesto gdje možemo pronaći i susresti našega Gospodina?
Iz iskustva mudraca shvaćamo da je prvo „mjesto“ gdje On voli da ga se traži nemir pitanjâ. Očaravajuća pustolovina tih mudraca s Istoka uči nas da vjera nije plod naših zasluga ili teoretskog razmišljanja, već je Božji dar. Njegova nam milost pomaže da se probudimo iz bezvoljnosti i damo mjesta važnim životnim pitanjima, pitanjima koja nas oslobađaju preuzetnosti da smo ispravni i otvaraju nas onome što nas nadilazi. Kod mudraca je na početku prisutno ovo: nemir onoga koji se propitkuje. Nastanjeni nemirnom čežnjom za beskonačnim, oni motre nebo i dopuštaju se zadiviti sjajem zvijezda, predstavljajući tako napetost prema transcendentnom koje oduhovljava put ljudi svih civilizacija i stalno traženje našeg srca. Ta zvijezda im, naime, u srcu ostavlja pitanje: Gdje je taj novorođeni?
Braćo i sestre, put vjere počinje kad, uz Božju milost, damo mjesta nemiru koji nam ne da oka sklopiti; kad pustimo da nas „salijeću“ pitanja, kad nismo zadovoljni mlitavošću do koje dolazi kad sve činimo iz navike, nego se upuštamo u izazove svakoga dana; kad se prestanemo držati u neutralnom prostoru i odlučimo nastaniti prostore života koji nam stvaraju nelagodu, sačinjene od odnosa s drugima, iznenađenja, neočekivanih događaja, projekata koje treba nastaviti, snova koje treba ostvariti, strahova s kojima se trebamo suočiti, patnji koje nas razdiru. U tim trenucima iz našeg srca nadiru ona nezadrživa pitanja koja nas otvaraju traženju Boga: gdje je za mene sreća? Gdje je puni život kojemu težim? Gdje je ta ljubav koja ne prolazi, koja nema zalaza, koja se ne slama čak ni pred krhkostima, neuspjesima i izdajama? Koje su skrivene prilike unutar mojih kriza i mojih patnji?
Ozračje u kojem svakodnevno živimo nudi „sredstva za smirenje duše“, surogate za smirivanje našeg nemira i gašenje tih pitanja: od konzumerističkih proizvoda do zavodljivosti užitka, od rasprava punih spektakularizacije do idolopoklonstva blagostanja; sve kao da nam govori: ne razmišljaj previše, pusti to, uživaj u životu! Često pokušavamo smjestiti srce u trezor utjehe, ali da su mudraci to učinili, nikada ne bi susreli Gospodina. Bog je, naprotiv, prisutan u našim nemirnim pitanjima.
Drugo mjesto gdje možemo susresti Gospodina jest rizik putovanja. Pitanja, čak i ona duhovna, mogu naime dovesti do frustracije i suhoće ako nas ne usmjere na put, ako ne usmjere gibanje našega srca prema licu Božjem i ljepoti njegove Riječi.
Mudraci se, naime, ne zaustavljaju kako bi promatrali nebo i razmišljali o svjetlosti zvijezda, već se upuštaju u opasno putovanje koje ne predviđa unaprijed sigurne putove i unaprijed zacrtane karte. Žele otkriti tko je židovski kralj, gdje je rođen, gdje ga mogu pronaći. Zato traže Heroda, koji pak saziva vođe naroda i pismoznance koji prekopavaju po Svetom pismu. Mudraci su na putu: većina glagola koji opisuju njihove radnje su glagoli kretanja.
Isto vrijedi i za našu vjeru: bez neprekidnog hoda i stalnog dijaloga s Gospodinom, bez slušanja Riječi, bez ustrajnosti, ona ne može rasti. Poneka predodžba o Bogu i nekoliko molitava koje smiruju savjest nisu dovoljni; potrebno je postati učenicima u nasljedovanju Isusa i njegova evanđelja, razgovarati s njim o svemu u molitvi, tražiti ga u svakodnevnim situacijama i u licima braće. Od Abrahama koji je krenuo na put kroz nepoznatu zemlju do mudraca koji idu za zvijezdom, vjera je putovanje, hodočašće, povijest odlazaka i kretanja iznova. Upamtimo ovo: vjera ne raste ako ostaje statična; ne možemo je zatvoriti u neku osobnu pobožnost ili stisnuti unutar zidova crkava, nego je treba iznositi van, živjeti u neprestanom hodu prema Bogu i prema braći. Zapitajmo se: hodam li prema Gospodaru života kako bi postao Gospodar mojega života? Isuse, tko si ti za mene? Kamo me zoveš da idem, što tražiš od mojega života? Koje izbore me pozivaš da učinim za druge?
Na kraju, nakon nemira pitanja i rizika putovanja, treće mjesto susreta s Gospodinom je klanjanje ispunjeno udivljenjem. Na kraju dugog putovanja i napornog traženja, mudraci ulaze u kuću, „ugledaju dijete s Marijom, majkom njegovom, padnu ničice i poklone mu se“ (r. 11). To je odlučujuće: naše tjeskobe, naša pitanja, duhovna putovanja i djela vjere moraju se združiti u jedno: klanjanje Gospodinu. Tamo će naći svoje središte i izvor jer se iz toga sve rađa i to je vrhunac svega, jer smisao svega nije doći do osobnog cilja i steći slavu za sebe, nego susresti Boga i prepustiti se zagrljaju njegove ljubavi koja daje temelj našoj nadi, koja nas oslobađa od zla, koja nas otvara ljubavi prema drugima, koja nas čini ljudima sposobnima graditi pravedniji i svijet u kojem će biti više bratstva. Pastoralni rad nema smisla ako Isusa ne stavimo u središte, ako mu se ne klanjamo. Tu učimo stati pred Boga ne toliko da nešto tražimo ili učinimo, nego samo zato da zastanemo u tišini i prepustimo se njegovoj ljubavi, da dopustimo da nas zahvati i preporodi njegovo milosrđe. Poput mudraca, padnimo ničice, predajmo se Bogu u klanjanju ispunjenim divljenjem. Klanjajmo se Bogu, a ne vlastitom „ja“; klanjajmo se Bogu, a ne lažnim idolima koji nas zavode privlačnošću ugleda i moći; klanjajmo se Bogu da ne pokleknemo pred prolaznim stvarima i zavodljivom ali praznom logikom zla.
Tri dara mudracima
Po završetku misnoga slavlja na svetkovinu Bogojavljenja, 6. siječnja u vatikanskoj bazilici, papa Franjo je s prozora radne sobe u vatikanskoj Apostolskoj palači predmolio Angelus i hodočasnicima okupljenim na Trgu sv. Petra uputio uobičajeni nagovor koji prenosimo u cijelosti.
SVETKOVINA BOGOJAVLJENJA
PAPA FRANJO
ANGELUS
Trg Svetog Petra
6. siječnja 2023.
Draga braćo i sestre, dobar dan i sretan vam blagdan želim!
Danas, na svetkovinu Bogojavljenja, u Evanđelju se govori o mudracima koji, stigavši u Betlehem, otvaraju svoje škrinje i prinose Isusu zlato, tamjan i smirnu (usp. Mt 2, 11). Ti mudraci s Istoka poznati su po darovima koje su dali. Razmišljajući, međutim, o njihovoj povijesti, mogli bismo reći da oni, prije svega, primaju tri dara: oni su primili tri dara, tri dragocjena dara koja se i nas tiču. Daruju zlato, tamjan i smirnu, ali koja su to tri dara koja su primili?
Prvi dar je poziv. Mudraci ga nisu spoznali zato što su čitali Sveto pismo ili zato što im se anđeo ukazao u viđenju, već dok su proučavali zvijezde. To nam govori nešto važno: Bog nas poziva kroz naše najveće težnje i želje. Mudraci su dopustili da ih novost zvijezde zadivi i pobudi u njima nemir te su se otisnuli u nepoznato. Učeni i mudri, bili su zadivljeni više onim što nisu znali nego onime što su znali: otvorili su se onom nepoznatom. Osjećali su se pozvanima ići dalje, nije ih usrećivalo ostati tamo, nego ići dalje. To je važno i za nas: pozvani smo tražiti nešto više, tražiti Gospodina i izići iz svojih udobnosti, hodajući prema njemu zajedno s drugima, uranjajući u stvarnost. Jer Bog zove svaki dan, ovdje i danas. Bog nas poziva, poziva svakog od nas, svakoga dana, poziva nas ovdje i poziva nas danas, u našem svijetu.
Mudraci nam zatim govore o drugom daru, a to je razlučivanje. Budući da traže kralja, odlaze u Jeruzalem razgovarati s kraljem Herodom, koji je, međutim, čovjek gladan moći i želi ih iskoristiti da ukloni dijete Mesiju. Ali mudraci se nisu dali prevariti od Heroda. Znaju razlikovati odredište putovanja od napasti na koje nailaze na putu. Mogli su mirno ostati tamo, u Herodovoj palači: ali ne, idu dalje. Napuštaju Herodovu palaču i, budno pazeći na Božje znakove, nikada više neće onamo otići, nego će se vratiti drugim putem (usp. r. 12). Kako je važno, braćo i sestre, znati razlikovati cilj života od napastî na putovanju! Jedno je cilj života, a nešto sasvim drugo napasti na putovanju. Znati se odreći onoga što zavodi, ali vodi na stranputicu, te znati razabrati i izabrati Božje putove! Razlučivanje je veliki dar i čovjek ga mora neumorno tražiti u molitvi. Molimo za tu milost! Gospodine, daj nam milost da znamo lučiti dobro od zla, najbolje od onoga što nije najbolje.
Mudraci nam, konačno, govore o trećem daru: iznenađenju. Nakon dugog putovanja, što nalaze ti ljudi iz visokih društvenih slojeva? Dijete s njegovom majkom (usp. r. 11): svakako nježan, ali ne i čudan prizor! Ne vide anđele kao pastiri, nego susreću Boga u siromaštvu. Možda su očekivali moćnog Mesiju i čudotvorca, a nalaze dijete. Ipak, ne misle da su pogriješili, znaju ga prepoznati. Prihvaćaju Božje iznenađenje i doživljavaju susret s njim sa čuđenjem, klanjajući mu se: u malenosti prepoznaju Božje lice. Svi smo skloni tražiti veličinu – to je ljudski – ali znati je stvarno i pronaći uistinu je dar: znati pronaći veličinu u malenosti koju Bog tako voli. Jer Gospodina se tako susreće: u poniznosti, u tišini, u klanjanju, u malenima i u siromasima.
Braćo i sestre, svi smo pozvani – prvi dar: poziv – od Isusa, zatim svi možemo razaznati – drugi dar: razlučivanje – raspoznati njegovu prisutnost i, na kraju, svi možemo doživjeti njegova iznenađenja – treći dar: iznenađenje. Danas bi bilo lijepo sjetiti se tih darova: poziv, razlučivanje i iznenađenje, darova koje smo primili, sjetiti se kad smo u životu osjetili Božji poziv; ili kad smo, možda nakon mnogo truda i napora, uspjeli razaznati njegov glas; ili sjetiti se, također, nezaboravnog iznenađenja koje nam je priredio, zadivivši nas upravo. Neka nam Gospa pomogne sjećati se i čuvati primljene darove.
Nakon Angelusa
Draga braćo i sestre!
Upućujem srdačnu čestitku zajednicama istočnih Crkava, i katoličkim i pravoslavnim, koje sutra slave Rođenje Gospodinovo. Želim da ona na poseban način dođe do braće i sestara izmučenog ukrajinskog naroda. Neka rođenje Spasitelja ulije utjehu i nadu i nadahne konkretne korake koji će konačno dovesti do kraja borbi i do mira. Molimo puno za Ukrajinu i za mir!
Na blagdan Bogojavljenja slavi se Svjetski dan svetog djetinjstva. Pozdravljam sve dječake i djevojčice, mladiće i djevojke, koji u svim dijelovima svijeta šire radost prijateljevanja s Isusom i zalažu se, molitvom, žrtvama i prilozima, podupirati misionare evanđelja.
Pozdravljam sve vas, vjernike iz Rima i hodočasnike iz raznih zemalja. Posebno pozdravljam sudionike povijesno-folklorne povorke „Viva la Befana“ koju je ove godine organizirala općina Foligno na teme mira, solidarnosti i bratstva među narodima. Zahvaljujem gradonačelniku i biskupu Foligna s drugim predstavnicima vlasti, udrugama, školama, glazbenim sastavima i svim sudionicima povijesne viteške igre „Giostra della Quintana“. Pozdravljam i sudionike „Povorke mudraca“ koja se danas održava u mnogim gradovima i selima u Poljskoj.
Pozdravljam krizmanike iz Romano di Lombardie, članove Udruge međuobiteljske solidarnosti (Associazione di Solidarietà tra Famiglie) iz Podenzana (Biskupija Piacenza), te prijatelje i volontere „Fraterna Domus“. Pozdravljam također djecu Bezgrješne.
Svima želim sretan blagdan. Molim vas, ne zaboravite moliti za mene. Dobar tek i doviđenja.
www.ika.hr
