„Naučiti napustiti službu” naslov je motu proprija pape Franje, datiranoga 12. veljače, kojim se uređuje odricanje, s navršenih 75 godina života, od neke crkvene službe koju – kako je istaknuo Papa a izvještava Radio Vatikan – treba smatrati sastavnim dijelom samoga služenja, budući da zahtjeva novi oblik raspoloživosti.
Papa u dokumentu ističe važnost pripreme za napuštanje službe, lišavajući se želje za vlašću i uvjerenja da smo prijeko potrebni, te suočavajući se s tim trenutkom mirno i s pouzdanjem, jer bi inače mogao biti bolan i sa sukobima. Molitva je ta u kojoj započinje raspoznavanje novoga razdoblja života, koji trebaju, – prema Papinim riječima – što je više moguće obilježavati skromnost, poniznost, zagovorna molitva, vrijeme posvećeno čitanju i raspoloživosti za obavljanje jednostavnih pastoralnih službi.
Nastavak obavljanja vlastite dužnosti valja shvaćati u okviru općega crkvenog dobra, i ne treba ga smatrati povlasticom, osobnom pobjedom, ili uslugom zbog eventualnih obveza proizišlih iz prijateljstva ili bliskosti, a ni kao zahvalnost za učinkovitost u pruženim uslugama. Ta papinska odluka – istaknuo je Sveti Otac – nije automatski čin, nego čin upravljanja; stoga uključuje vrlinu razboritosti koja će, kroz odgovarajuće rasuđivanje, pomoći donijeti primjerenu odluku.
Motu proprio upotpunjuje 2. članak dokumenta „Rescriptum ex audentia“ o odricanju biskupa i voditelja ureda papinskoga imenovanja, od 3. studenog 2014. godine, koji kaže da odricanje od navedenih pastoralnih dužnosti postaje važeće tek od trenutka kada je ga je prihvatila legitimna vlast, a papa Franjo njime određuje da su, kada navrše 75 godina, dijecezanski i eparhijski biskupi, kao i koadjutori i pomoćni biskupi, te oni naslovni s posebnim pastoralnim zaduženjima, pozvani podnijeti ostavku svojemu pastoralnom uredu. Isto vrijedi i za voditelje dikasterija Rimske kurije koji nisu kardinali, za više prelate Rimske kurije i biskupe koji obavljaju druge dužnosti u službi Svete Stolice, te za papinske predstavnike. Oni, međutim, ne završavaju svoju službu ipso facto, odnosno samim tim činom.
Papa Franjo određuje da ostavku valja prihvatiti i da se dužnost smatra produženom sve dok se odricatelja ne obavijesti o prihvaćanju ostavke, ili o produženju dužnosti na određeno ili neodređeno vrijeme. Na taj se način mijenja kanon 189, paragraf 3 Zakonika kanonskoga prava, i kanon 970, paragraf 1 Zakonika kanona Istočnih Crkvi, koji su određivali sljedeće: „Odreknuće koje traži prihvaćanje ostaje bez ikakve snage, osim ako se prihvati u roku od tri mjeseca; ono pak koje ne traži prihvaćanje postiže učinak kad ga prema pravnoj odredbi priopći odricatelj“. (IKA)