Na četvrtu uskrsnu nedjelju jednostrano je pod pojmom „Dobrog pastira“ promatrati samo duhovne osobe: biskupe, svećenike, redovnike, redovnice… U slici pastira treba gledati osim duhovnih osoba također muža i ženu u obitelji, oca i majku naspram djeci, učitelja naspram svojih učenika, liječnika naspram svojih pacijenata, poslodavca naspram svojih radnika, jednako kao i župnika naspram svojih vjernika i sl. Sva gore spomenuta zvanja su i duhovna ako živo svjedoče svoju vjeru i ukazuju na neprolazne vrijednosti, ako upućuju na duhovno.
Pokušajmo ocrtati lošeg pastira kako bi onaj dobri došao do pravog izražaja.
Loš pastir gleda samo da što prije ostriže svoje ovce. On uzima njihovu vunu kako bi je što prije unovčio. Loš pastir misli samo na sebe i svoju korist. Ne mari za ovce i njihovo dobro. Loš pastir je onaj poduzetnik koji striže svoje radnike, onaj liječnik koji traži mito za liječničku uslugu, onaj radnik koji potkrada svoga poslodavca, onaj otac koji ne mari za odgoj svoje djece…
Loš pastir muze ovce i uzima njihovo mlijeko, kolje njihove mlade i prodaje janjetinu… Prodaje i trguje a ne mari za dobru ispašu ovaca, ne čuva svoje ovce, nego ih vukovi napadaju i razdiru. Njemu nije do ovaca ni kad su gladne, nego do mlijeka i janjetine, do profita i zarade…
Loš pastir je onaj koji ide iza svoga stada a ne ispred. On je nesiguran i strašljiv, pa se štiti ovcama. On ne zna puta, ni pravca, ni cilja. On ne pozna svoje ovce a one ne poznaju njegov glas. On nema zajedništvo s njima. On ih goni an predvodi. Loš pastir je onaj otac obitelji koji ne usmjerava svoju djecu na put istine, pravde, ljubavi…
Loš pastir nije spreman na žrtvu, izazove, katastrofe, pandemije… On gleda svoga posla i svoju sigurnost a stado kako prođe. Stado se može zaraziti a njemu je jedino bitno da se on ne zarazi. Takav bolesne ne dvori, hrome ne nosi, klonule ne pridiže, zalutale ne traži… On zna samo musti, strići, kasapiti, trgovati, profitirati…
Loš pastir je onaj koji je pun sebe i jedino se u sebe pouzdaje. On je uvijek prvi i najbolji. Takav se ne predaje Božjoj providnosti i vodstvu, nego se uzda samo u se i svoju pamet. Takav živi samo zemaljsko a nebesko blago mu nije važno. Takav ne može upućivati svoju djecu na nebeske vrijednosti…
Loš pastir je loš čovjek, loš vjernik, loš svjedok, loš znak stadu i svima. On je loš vođa, loš predsjednik, premijer, zapovjednik, direktor, dirigent, menadžer, gradonačelnik; nedostojni dostojanstvenik u odori biskupa, župnika, fratra, provincijala, gvardijana…, loš trener, kapetan broda ili kapetan momčadi, vojskovođa, zborovođa …
Loši pastiri gone a ne vode, gule a ne vole, pasu sami sebe, grade svoje a ne Kristovo kraljevstvo, znaju obilovati a ne oskudijevati, ne ulaze na vrata nego preskaču negdje sa strane, grade na pijesku, lošim primjerom razgrađuju a ne izgrađuju, viču a ne potiču…
Bog je pastir koji traži svoje stvorenje. Isus je pastir koji izgubljene uzima na svoja ramena. Sveti Josip je dobar pastir obitelji, stada, naših zajednica. Ugledajmo se na njega!
dr. vlč. Niko Ikić, HKZ Ulm i Ehingen
