U crkvi sv. Ilije, proroka, zaštitnika Bosne i Hercegovine, na obalama Buškog jezera svečano misno slavlje na svetkovinu nebeskog zaštitnika crkve i samostana-duhovnog centra predvodio je 20. srpnja splitsko-makarski nadbiskup Marin Barišić. „Pozvani smo nakon molitve i susreta s Gospodinom poći natrag istim putem među svoje bližnje i mijenjati našu stvarnost svojim uvjerenjem i uvjerljivošću“, rekao je nadbiskup Barišić u svojoj homiliji. |
Na obalama Buškog jezera, u okolici Tomislavgrada, u Mostarsko-duvanjskoj biskupiji, Hrvatska karmelska provincija sv. oca Josipa sa sjedištem u Zagrebu izgradila je samostan-duhovni centar „Karmel sv. Ilije“ i crkvu sv. Ilije Proroka, zaštitnika Bosne i Hercegovine s dva cilja: evangelizacijsko-duhovnim i kulturnim. Samostan, duhovni centar i crkva blagoslovljeni su, a oltar je posvećen na svetkovinu sv. Ilije, 20. srpnja 2006. godine. Ta najmlađa zajednica karmelićana jedina je u Bosni i Hercegovini.
Ova oaza mira ubrzo je postala veliko hodočasničko mjesto, a brojni žitelji okolnih mjesta i hodočasnici ondje su se okupili i na svetkovinu sv. Ilije proroka u petak, 20. srpnja. Središnje svečano euharistijsko slavlje predvodio je splitsko-makarski nadbiskup i metropolit Marin Barišić u zajedništvu s provincijalom karmelićana o. Srećkom Rimcem, priorom samostana o. Zvonkom Martićem, župnikom o. Blažem Ivandom te s još tridesetak svećenika. Misno slavlje pjesmom je obogatio mješoviti zbor župe sv. Mihovila sa Kamena u Splitu koji su zajedno sa svojim župljanima, a predvođeni župnikom o. Brankom Zebićem, hodočastili sv. Iliji.
U prigodnoj homiliji mons. Barišić je vjernicima približio život sv. Ilije proroka i ukazao na sličnost Ilije i ljudi danas. Pojasnio je kako je Ilija bio razočaran u svoje suvremenike jer su napustili Boga i poremetili svoje odnose, a on ih je iz ljubavi prema Bogu i svome narodu pokušavao upozoriti i istinu im naviještati. Povlači se u pustinju umoran i razočaran te traži Božje očitovanje u potresu i ognju, no Bog mu se očitovao u lahoru koji je prava slika Božjeg djelovanja – milosrđe, nježnost i ljubav. „Ilija nakon susreta obnavlja svoju vjeru te dublje i bolje razumije Gospodina. To obnovljeno iskustvo vjere pomoglo mu je da i sebe i druge vidi drugačije. Svatko od nas je Ilija u svojoj sredini i treba nam obnova naše vjere. Puno toga možemo naučiti od Ilije, a pozvani smo i otkriti i u život ugraditi dvije dimenzije koje se nalaze u njegovom imenu: moj Bog je Jahve. Ta istina u sebi sadrži uvjerenje i svjedočanstvo. I mi moramo u tu istinu biti uvjereni i uvjerljivo je prenositi drugima“, naglasio je.
Osvrćući se na Isusovo preobraženje na Taboru koje se dogodilo dok je molio i kada se uz Isusa učenicima ukazao i Mojsije i Ilija, nadbiskup je kazao kako posebnu pažnju treba pridodati njihovu povratku među ljude. „Ilija se nakon susreta s Bogom vraća u stvarnost, kao i učenici nakon preobraženja. I mi smo pozvani nakon molitve i susreta s Gospodinom poći natrag istim putem među svoje bližnje i mijenjati našu stvarnost svojim uvjerenjem i uvjerljivošću. Svaka molitva mogućnost je za osjetiti Gospodnji lahor koji preobražava nas, a svaka mala gesta ljubavi i svjedočenja prema drugima donosi u naš svijet svjetlo koje nas sve preobražava. Molitvom, ljubavlju i prisutnošću mijenjaju se pojedinci, obitelji i čitava domovina“, zaključio je mons. Barišić.
Na kraju misnog slavlja riječi zahvale nadbiskupu Barišiću, svim svećenicima koji su predvodili mise za vrijeme devetnice, zboru i svim vjernicima koji su hodočastili sv. Iliji, uputio je prior samostana o. Zvonko Martić. (IKA)