Svjetski poznati obraćenik Marin Restrepo i autor mnogih knjiga, od kojih su neke knjige prevedene i na hrvatski jezik (Katolici, probudite se!, Iz tame u svjetlost, Katolici i utjecaji novoga doba), gostovao je u HKŽ München gdje je u crkvi sv. Pavla, u kojoj se okupljaju hrvatski katolici, 29. studenoga govorio o svome iskustvu obraćenja.
Nakon sv. mise koju je u 18,30 sati slavio župnik Hrvatske katoličke župe fra Petar Klapež, o svome obraćenju na engleskom jeziku uz prijevod na hrvatski od jednoga našega vjernika, govorio je Marino Restrepo, rođeni Kolumbijac, rođen u obitelji s desetero djece, a on je bio šesti po redu. Rođen je u katoličkoj obitelji.
Međutim u 14. godini života, u kojoj ga roditelji šalju u glavni grad Kolumbije, Bogotu, da završi srednju školu, puno toga se dogodilo u tom vremenu.
Prigrlio je svu pogansku filozofiju, sve okultne prakse i proricanja. Odlutao je od katoličke vjere, prestao je vjerovati da je Isus Gospodin, i tako je postao protivnik kršćanstva.
U 20-toj godini života se oženio i došao na sveučilište u Hamburgu. Studirao je umjetnost i postao glumac i skladatelj. Tu su mu se rodila dva sina i nakon šest godina preselio je u Kaliforniju.
U Kaliforniji je živio od 1976. godine i tu se priključio svijetu zabave. Radio je kao glumac na TV i filmovima i 1985. potpisao je ekskluzivni ugovor s kompanijom Sony iz New Yorka.
Putovao je po svijetu, držao koncerte i izdavao ploče. Udaljio se od Krista i sav je bio usredotočen na slavu, novac i zadovoljstva.
Otvoreno tvrdi, da je bio progonitelj kršćanstva i može se reći, kaže on, živio sam udaljen od Boga. Jedina osoba koja mu je govorila o Bogu bila je njegova majka. Posjećivala ga je i govorila mu da je zabrinuta za njegovu dušu. Volio je svoju majku, ali nije vjerovao u njezinu religiju.
Ipak, nije sve bilo tako crno kod njega. Pripadao je mnogim dobrotvornim ustanovama koje su skupljale novac za siromašne. Međutim, život mu je bio dekadentan. To je bio život promiskuiteta, droge i alkohola.
Promjena se dogodila 1997. godine, za vrijeme Božića. Taj Božić bio je tužan za njegovu obitelj.
Prije toga Božića, kroz četiri godine izgubili su u obitelji petero dragih ljudi. Njemu je umrla žena od raka. Poginuo mu je mlađi brat. Umro mu je otac. Jedan mu je brat počinio samoubojstvo. I umrla mu je majka. Ostale su mu još četiri sestre i on.
Vjerovao je u inkarnaciju, a sestre su mu vjerovale u uskrsnuće, jer su prakticirale katoličku vjeru. Jedna je sestra predložila da pođu u crkvu moliti devetnicu malome djetetu Isusu. U obitelji je prakticirana ta pobožnost za vrijeme njegova djetinjstva. Ali, kako reče, samo do njegove četrnaeste godine. Za vrijeme toga Božića već mu je 47 godina. Otišao je u crkvu samo kako bi udovoljio svojoj sestri.
Zamolio je dijete Isusa da promijeni njegov život, ali nije imao pojma da priča s Bogom. Gospodin je promijenio njegov život, iako je dan Božića proveo na svjetovan način, samo se zabavljajući.
Zatim je govorio o otmici na jednom ranču izvan grada, odvođenju u šumu, spavanju u pećini sa šišmišima, bubama i kukcima. Gerilci su ga hranili divljim voćem, divljim korijenjem i prljavom vodom. Spomenuo je i prijetnje smrću, ucjenjivanje.
Tada slijedi mistično iskustvo, nakon što se u njemu srušio njegov svijet, njegov bog novac, i drugi njegovi bogovi: filozofija, ideologija, umjetnost. I kad je bio shrvan do pepela, dolazi trenutak u koji je unišao Bog.
Na široko je opisao sva ta mistična iskustva kroz šest mjeseci svoga zarobljeništva počevši od prosvjetljenja, preko grada svjetla i milosrdnog Božjeg glasa, pakla, svetog svećenika pred kojim dršće cijeli pakao, o ispovijedi, o misi koju mrzi sotona, o sv. pričesti koja daje duhovnu snagu da ljubimo Boga, i težimo za svetošću. Euharistija je snaga za strpljivost, za milosrđe, za bezuvjetno služenje. Govorio je o iskustvu anđela, Djevici Mariji, Isusu. Na koncu iako je bio osuđen na smrt, doživio je dan oslobođenja u pratnji četvorice gerilaca koji ga na glavnoj cesti napuštaju i on tvrdi: „Spasio me Duh Sveti iz džungle. Pojavio se stari auto i poveo me.“
Otišao je u franjevački samostan kod gvardijana i obavio ispovijed koja je dugo trajala. Dobio je odrješenje i nastupila je sloboda koju ne može opisati. Poslije će mu taj gvardijan biti duhovni otac. Njemu je ispričao sve o svojim mističnim iskustvima.
Prije 24 godine osnovao je misiju u Bogoti. Isus ga šalje po cijelome svijetu. Obišao je 121 zemlju. Bio je na svim kontinentima. Živi od Božje providnosti. Napisao je 13 mističnih knjiga i izrekao 5000 mističnih govora.
Završio je riječima. „Večeras sam ovdje, jer je Isus htio da budem ovdje. Ja sam htio biti ovdje. Želim da svaki od vas bude spašen. Moramo pripadati Bogu 24 sata dnevno. Neka vas Bog učini hrabrima da možete biti sveti.“
Nakon njegova svjedočenja o obraćenju i povratku katoličkoj Crkvi, fra Petar Klapež obavio je klanjanje pred Presvetim oltarskim sakramentom.
Tekst i foto: fra Jozo Župić
