RIM: Križni put u Koloseju

Više od 10 000 ljudi je zajedno s papom Franjom molilo pobožnost križnoga puta koji je na Veliki petak, 15. travnja, nakon dvogodišnje stanke zbog pandemije „koronavirusa“ ponovno održan u rimskom Koloseju.

Kako izvještava vaticannews.va dojmljivo je bilo čuti glas Rimskoga biskupa kako ponovno odjekuje u Koloseju, dvije godine nakon što je pandemija prekinula tradiciju što dotad nikada nije dogodilo od 1964. kada je Pavao VI. obnovio tu pobožnost Crkve. Dvije godine zaredom križni put se održavao na pustom Trgu svetoga Petra, samo u prisutnosti nositelja križa.

Na 14 postaja bilo je svjedočanstava iz svakodnevnoga života obiteljī, osude „terora“ izazvanoga ratom u Ukrajini kao i priča jednoga bračnog para migranata.

Podno križa obitelji su izlagale svoja ograničenja i probleme, neispunjena očekivanja i svakodnevni napor u odgoju djece, u vođenju nesigurnoga života, u udaljenosti od zemlje podrijetla, u odustajanju od vlastitih snova kao para ili promjeni života zbog invaliditeta djeteta, što je problem kojemu se pridodaju i „nepravedne osude“ društva ili samih liječnika. Bogu su također povjerile strah da se fizički neće moći brinuti za unuke, izdržati kemoterapiju, ići dalje nakon preminuća supružnika…

Bili su to glasovi djedova i baka, mladih bračnih parova, roditelja s mnogo djece, s malo djece, roditelja bolesne i Bogu posvećene djece, roditelja preminule djece. Bilo je među njima migranata, misionarā, te onih zaduženih za obiteljski dom. Njihova su razmišljanja bili prizori iz svakodnevnoga života u kojima se svatko može ogledati.

Čula se potom osuda sukoba, poput onoga u Ukrajini, koji potiče teror, siromaštvo i neravnotežu. Na XIII. postaji bile su dvije žene, Irina i Albina, jedna Ukrajinka, a druga Ruskinja, prijateljice i kolegice, koje su, razmjenjujući pogled i držeći s dvije ruke drveni križ, utjelovljavale samu bît kršćanstva, Boga koji je umro za grijehe svih ljudi.

Svoje iskustvo podijelili su Irene i Raoula, bračni par iz Konga, koji je nosio križ na XIV. postaji, zajedno sa svoja dva sina: Federicom (4 godine) i Riccardom (11 mjeseci). U Italiju su iz Konga stigli kao izbjeglice; bili su primljeni u zajednici Centra Astalli, a sada su samostalni.

Papa Franjo je uputio prigodnu riječ na kraju pobožnosti te se obratio se Bogu koji, kako je rekao „daje da sunce izlazi nad dobrima i nad zlima, te je zazvao obraćenje svih, da bi se promijenila buntovna srca i da bi naučili slijediti projekte mira“.

Ž.I., KT

www.nedjelja.ba