Roko Glasnović rođen je 2. srpnja 1978. godine u Šibeniku, od oca Nikole i majke Marije rođene Palić. Osnovnu školu pohađao je u Janjevu i u Šibeniku. Srednju Tehničku školu pohađao je u Šibeniku od 1993. do 1997. godine. Jednu godinu (1998.) studirao je na Pravnom fakultetu u Splitu. Od 1999. do 2005. bio je u Bogoslovnom sjemeništu i studirao na Katoličkom bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Splitu. Za đakona je zaređen 5. prosinca 2004., a za svećenika 2. srpnja 2005. u Šibeniku. Pastoralnu teologiju studirao je na Papinskom lateranskom sveučilištu u Rimu od 2005. do 2008. Nakon studija, 2008. godine imenovan je župnikom Župe Pohođenja Blažene Djevice Marije u Njivicama gdje je ostao godinu dana. U šibenskoj biskupiji je obnašao različite službe: bio je povjerenik za pastoral braka i obitelji, tajnik šibenskoga biskupa, ravnatelj Katoličkog školskog centra, ekonom biskupije, predstojnik Biskupijskog ureda za škole, a od 2012. je član Vijeća Hrvatske biskupske konferencije za život i obitelj. Za dubrovačkog biskupa je zaređen u katedrali Gospe Velike u Dubrovniku 22. siječnja 2022. godine.
Živa zajednica: Oče biskupe, započeo bih ovaj intervju jednom rečenicom svetog Ciprijana koji kaže: „Biskup je u Crkvi i Crkva je u biskupu“. Što za Vas kao biskupa znači biskupska služba?
Biskup Glasnović: Spomenuli ste sv. Ciprijana, u misli mi dolaze i riječi sv. Augustina koji kaže: Ubi episcopus, ibi Ecclesia, to jest „Gdje je biskup, ondje je i Crkva“. Isto tako sjećamo se i sv. Ignacija Antiohijskog koji kaže da je biskup „živa slika Boga Oca“. Stoga, ne može se cjelovito govoriti o povijesti Crkve i povijesti spasenja, a zaobići biskupe, jer je njihova služba prožeta sa životom Crkve i vjernicima. Oslanjajući se na riječi apostolskog prvaka sv. Petra, istaknuo bih njegove misli kojima opisuje kakav bi trebao biti starješina. Naime, on pase stado Božje, dragovoljno ga nadgleda, po Božju, oduševljeno, a ne radi svoje koristi i nadasve kao uzor, a ne kao gospodar (usp. 1 Pt 5, 1-4). Stoga bih rekao da to konkretno za mene znači svima biti sve da pošto-poto neke spasim. To je itekako zahtjevan i odgovoran put koji se hrani evanđeljem, navještajem Božje riječi, podjelom sakramenata, slavljem Kristova otajstva, a sve kako bi se Božji narod jačao u vjeri, nadi i ljubavi. Ono što je važno napomenuti svakako je suradnja s drugima jer biskup nije sam u svojoj službi, uz njega su i drugi koji mu pomažu kako bi se Božje kraljevstvo uprisutnjivalo ovdje i sada. U konačnici, biskupova služba je caritas pastoralis – pastoralna ljubav prema svima.
Živa zajednica: Kakvo je Vaše mišljenje o trenutačnom vjerskom stanju u Katoličkoj Crkvi u Njemačkoj u kojoj su i mnogi hrvatski vjernici aktivni članovi preko hrvatskih katoličkih misija i zajednica?
Biskup Glasnović: Sveti Luka u svom evanđelju prenosi Isusove riječi kojima pita: „Ali kad Sin Čovječji dođe, hoće li naći vjere na zemlji?“ (Lk 18, 8). Ukratko, vjera je naš odgovor na Božji poziv. Kad govorimo o vjerskom stanju, ne mogu reći da baš dobro poznajem crkvene prilike u Njemačkoj. Vjerujem da postoji vjernost Bogu, Isusu Kristu i Crkvi. Također, toliki su zauzeti u očuvanju i prenošenju vjere. Koliko vidim u medijima, mnogo je aktivnosti kojima su prožeta ta nastojanja, a pokazuje se i osjetljivost Crkve i njezinih članova na socijalnom planu i zalaganju za svaku osobu.
Ono što se primjećuje i žalosti nas da se sa svetim ne postupa sveto. U posljednjih dvadesetak godina zatvoreno je oko 650 crkava ili se zatvara tridesetak godišnje. Brojni vjernici napuštaju Crkvu zbog skandala, poreza ili drugih razloga. Čini se da je teško stanje za Crkvu u Njemačkoj. Ima onih koji kažu da upravo kad je teško žele biti i ostati vjerni Kristu i Crkvi, jer znaju komu su povjerovali. Ma koliko bilo teško vidjeti ono ljudsko i grešno u Crkvi, ona je ipak Kristova i božanska. Upravo nam u tome pomažu liturgija i sakramenti koji trebaju biti u središtu našega života, jer bez ispovijedi, koja se u Njemačkoj zanemaruje, teško se ide naprijed i gleda se drukčijim pogledom čovjeka pored sebe. Svi griješimo i potrebni smo Božjega milosrđa i ljubavi. Međutim, samo ustrajna molitva i zajednički rad mogu učiniti da se vjera umnoži, nada učvrsti i ljubav usavrši.
Živa zajednica: Mislite li da je Katolička Crkva u Njemačkoj u krizi?
Biskup Glasnović: Cijela Crkva je u trajnom čišćenju i obnovi (Ecclesia semper reformanda est) i treba se uvijek iznova obnavljati. Crkva u Njemačkoj jest u krizi ili u svojevrsnom procesu provjere vjernosti. Istina, Sinodalni put probudio je nemirne duhove i ostavio brojna pitanja, a nisu izostale ni opomene Svete Stolice. Uostalom, teškoće su prilika za novosti, za suočavanje s lošim stvarima, skandalima i obnovom vjerovanja te itekako sve može voditi obnovi duha i ojačati vjernike u ispovijedanju istinske vjere u Krista. Ako je Isus mogao s dvanaestoricom apostola promijeniti tadašnji svijet, zašto ne bi i danas mogao s onima koji su mu vjerni, pa ako ih je i malo? Ne zaboravimo da je sam rekao da je s nama do svršetka svijeta i da Crkvu, ako je vjerna i u zajedništvu s Petrom, ni vrata paklena neće nadvladati. Nažalost, velik dio njemačkih građana izjašnjava se ateistima. Slično se događa i u drugim dijelovima svijeta. Mnogo je uopće neopredijeljenih, primjerice u Sjedinjenim Američkim Državama, a najnovije i u susjednoj Švicarskoj. U nekima državama događaju se otvoreni progoni vjernika. Ostaje pitanje svima nama koliko smo prožeti Evanđeljem, koliko smo čvrsti u vjeri, koliko svjedočimo ljepotu naše vjere i je li Crkva današnjice izgubila svoju privlačnost ili ona više živi i cvjeta u progonima negoli u miru i blagostanju.
Živa zajednica: U institucionalnim strukturama Katoličke Crkve u Njemačkoj, sve su češći i glasniji zagovaratelji trendova poput rodne ideologije i blagoslivljanja istospolnih parova. Koliko su ti trendovi uopće spojivi s temeljnim poslanjem Crkve?
Biskup Glasnović: Temeljno poslanje Crkve je biti u službi Božjega kraljevstva, naviještati radosnu vijest spasenja, ostati vjerna Kristu i čovjeku, a voditi se istinom, milosrđem i pravednošću. Spomenuli ste neke trendove koji, kao i mnogi drugi dođu i prođu. Istina, mogu i zbuniti te izmučiti. Na rodnu ideologiju upozoravaju mnogi pa i papa Franjo koji kaže da je ona danas jedna od najopasnijih ideoloških kolonizacija koja zamagljuje razlike i vrijednost muškaraca i žena. Što se tiče blagoslivljanja, blagoslov znači nekome, svakome – željeti život, željeti dobro. Dakle, blagoslivlja se osoba, a ne stanje. Stoga Crkva mora uvijek ostati vjerna i ne udaljavati se od Evanđelja i pologa vjere.
Živa zajednica: Kako se vjernik može uopće postaviti prema takvim trendovima koje se protive osobnoj savjesti vjernika? Što činiti?
Biskup Glasnović: Rekli smo da Bog govori, a mi slušamo, poslušamo i odgovaramo vjerom. Trebamo uvijek biti poslušni Bogu, Isusu Kristu, Crkvi i savjesti. Savjest je riječ koja se uklanja iz mnogih rječnika pa i zakona. U konačnici, svi ćemo nekoga poslušati, samo je pitanje koga. Međutim, kako prepoznati istinu i pristati na nju, a istovremeno biti slobodan? Tu nam pomaže molitva i razlučivanje te pravilan um (ratio recta), jer i sami možemo prepoznati što nije dobro, Bogu milo, korisno. Važan je i sensus fidei – osjećaj vjere. Dobro je savjetovati se s drugima, a i ne žuriti se s donošenjem zaključaka. Zna se ponekad dogoditi da se nešto čini ovakvim ili onakvim, a na kraju se pokaže sasvim suprotnim. Naš pogled nadasve trebamo usmjeriti prema vječnosti, pa i iz te perspektive promatrati sadašnjost i donositi određene odluke. Dobro je u životu činiti ono što nam je poznato i u čemu imamo moralnu sigurnost. U dvojbi ne bismo trebali djelovati. Nitko me ne može obvezati da činim krivo. Ima toliko toga dobroga što bismo mogli zajedno činiti. Uostalom, uvijek možemo početi radom na sebi učvršćujući se u vjeri i šireći evanđelje osobnim svjedočenjem.
Živa zajednica: Vi ste mladi biskup i mladost Vam nije strana. Kako u ovom povijesnom trenutku prenijeti vjeru mladim generacijama? Zanima li mlade uopće vjera? Kakva su Vaša iskustva s mladima?
Biskup Glasnović: Mlad sam koliko i vaše glasilo „Živa zajednica“. Mlade dotiču i zanimaju bitna egzistencijalna pitanja pa tako i vjera. Kao i svi, i oni žele voljeti i biti voljeni. Nažalost, znaju upadati i u besmisao te u različite ovisnosti. U nekim dijelovima zapadnog svijeta uočava se, s jedne strane, nezainteresiranost mladih za sudjelovanje u životu Crkve i napuštanje Crkve kao institucije, a s druge strane itekako su gladni Boga, ideala, duhovnosti i vjere, odnosno iskustva živog susreta s Gospodinom.
Promjene na mnogim razinama su velike pa sve to utječe i na mlade. Oni su potrebni i željni praćenja i svjedočenja, a nadasve primjera koji privlače. Treba ih razumjeti, biti s njima, ući u njihov svijet koliko je moguće i zajedno s njima koračati dok ne očvrsnu. Mislim da je najvažnije upoznati ih s Isusom Kristom – živim Bogom i pravim čovjekom. Nadalje, mladi se vole družiti i biti zajedno. U našoj biskupiji imamo lijepo iskustvo rada s mladima, primjerice kampove za djecu i mlade, duhovno-edukativne programe, ljetovanja, projekt 72 sata bez kompromisa, školu animatora te mnoge druge inicijative na kojima mladi rado sudjeluju. Mladi su naša budućnost i s njima treba raditi i graditi, a povrh svega ih voljeti i razumjeti.
Živa zajednica: Kao biskup ste posjetili nekoliko hrvatskih katoličkih misija i zajednica. Što možete reći o tim posjetima? Kako ste se osjećali među hrvatskim vjernicima u Njemačkoj?
Biskup Glasnović: U našim susretima osjetio sam obostranu radost. Bilo je posebno dirljivo razgovarati s našim ljudima koji su spominjali neke zajedničke prijatelje, prisjećali se svojih obitelji i mjesta iz kojih potječu. Činilo se kao da smo svoji među svojima. Rado sam došao na poziv voditelja naših misija podijeliti sakrament svete krizme i predvoditi euharistijska slavlja s hrvatskim vjernicima. Vidio sam i osjetio, koliko je bilo moguće, život naših ljudi izvan Hrvatske i Bosne i Hercegovine. Čini mi se da se većina naših ljudi dobro snašla, jer su vrijedni i cijenjeni u poslovima koje rade i vrijednostima koje žive. Središta vjerskog života su misije koje čuvaju vjeru i kulturni identitet našega naroda. Misionari pružaju duhovnu, pastoralnu, karitativnu, socijalnu i drugu skrb posebno za novopridošle. Zauzeti su u evangelizaciji, o čemu svjedoči i posjećenost misnih slavlja te odaziv na druga zajednička okupljanja. Ovom prilikom, uz molitve, izražavam im zahvalnost i poštovanje. Primijetio sam da mnogi mladi razumiju hrvatski jezik, ali se ustručavaju govoriti. Migracije su stvarnost koja pogađa sve, odnosi se na cijeli svijet i valja je razumjeti i pratiti. Žao mi je kad ljudi napuštaju svoja ognjišta u potrazi za boljim životom koji ne mogu ostvariti u svojoj domovini. Vjerujem da će se situacija kod nas poboljšati pa neće biti potrebe za odlaženjem u druge države. Volio bih da se, ako je moguće, mnogi naši ljudi vrate u svoju domovinu.
Razgovarao: Ivan Gavranović
