Antonia Hrvatin Roth je rođena 22. siječnja 1981. u Kopru, Slovenija. Osnovnu školu završila je u Buzetu, Pazinski kolegij – Klasičnu gimnaziju u Pazinu, a diplomirala je 2004. godine na studiju filozofije i religijske kulture pri Filozofskom fakultetu Družbe Isusove u Zagrebu. Od 2003. godine radila je kao novinar, urednik, komentator i voditelj na HRT – Hrvatskom radiju, a od 2015. godine kao novinar i urednik i u programu Hrvatske televizije. Uređivala je i vodila emisije „Trag vjere“, „Religijski forum“, „Duhovna misao“, „Susret u dijalogu“, te komentirala prijenose sv. misa. Također, uređivala je emisije na Trećem programu Hrvatskoga radija: „Povijesne kontroverze“, „Kozmos i etos“ i „Duhovni profili“. Na HTV-u uređivala je i vodila emisije
„Govornica“, „Studio 4“, ”Vijesti“, a danas uređuje i vodi emisije „Zajedno u duhu“, te „Ekumenizam i religije“, a od 2019. urednica je Programskog odjela Religija HTV-a. Od 2008. piše i surađuje u kršćanskoj reviji „Kana“. U braku je s Igorom Rothom od 2010. godine i majka je dvoje djece – Frana i Izidore. Doktorski studij filozofije pohađa pri Fakultetu filozofije i religijskih znanosti.
Bog je došao kako bi otkupio naše grijehe
Živa zajednica: Kad razmišljate o Božiću danas, kako Vam se čini odnos suvremenog čovjeka pred porukom Božića? Divi li se on još poruci Boga koji silazi među ljude i koji poručuje da su ga prihvatili siromasi, a odbacili bogati?
Antonia Hrvatin Roth: Teško je generalizirati, ali mislim da suvremeni čovjek danas dosta površno shvaća poruku Božića i često je relativizira. On je postao simbol raskoši, blještavila, ali često samo izvanjskog. Zanimljivo je to što se i došašće, a onda i Božić, dakle svetkovina koja je isključivo vjerska, slavi diljem svijeta i među nekršćanima, ali na posve profani način kroz tradiciju konzumiranja određene hrane, darivanja i sl. S jedne strane to je loše jer to nije izvorni smisao slavljenja Božića, no s druge strane privlači ih toplina tog blagdana koji poziva na zajedništvo u obitelji, pomaganje potrebitima i ima izraženu socijalnu dimenziju. To je ipak pozitivna strana slavljenja Božića, pa čak i kad se slavi tradicijski jer potiče na dobro. Ipak, pravi smisao Božića ne smijemo svesti na komercijalna slavlja, blještavilo lampica i raskošno darivanje bližnjih. Sve te isprazne forme odvlače nam pažnju od temeljne poruke Božića, a to je da je Bog došao među ljude, rodio se i umro, kako bi otkupio naše grijehe.
Živa zajednica: U čemu je, po Vama, glavna simbolika Božića i njegov izvorni smisao? Gledate li na Božić više kroz crkveni nauk o „utjelovljenju Boga među ljudima“, kroz obiteljsku tradiciju ili pak uz sve imate i neke osobne poglede na sam Božić i njegovu važnost za cijeli svijet?
Antonia Hrvatin Roth: Simbolika Božića je bogata i bremenita značenjima. Isus se rodio u štalici, na slami, u toliko skromnim uvjetima koji su danas nama nezamislivi i baš je zato apsurd današnjeg slavljenja Božića to što žudimo za raskoši. Jedino ispravno jest Božić gledati kroz crkveni nauk, te u drugi plan staviti pripremu za Božić kroz kupovinu i pripremu blagdanskog stola, a u prvi plan staviti važnost duhovne pripreme kroz sakrament pomirenja, odlazak na sv. mise zornice, čitanje Svetog pisma. Mislim da je posebice važno da našu djecu i mlade vratimo na pravi put i pokažemo im svojim primjerom da je pravi doček Božića ne na trgovima nego u crkvama na misnim slavljima, te da je to najljepši dio Božića. Time smo im pokazali da je pravi smisao Božića puno dublji od darova pod božićnim drvcem.
Pružiti ruku i kad to nije ugodno
Živa zajednica: Kako danas prepoznati Boga u Djetetu u štalici? Svodimo li „maloga Boga“ na patetične priče o siromašnima, odbačenima… ili bismo baš te priče trebali još jače oživjeti i po njima djelovati kao Crkva i kao vjernici, jer je sve više siromašnih, napuštenih i odbačenih, kako upozorava i papa Franjo?
Antonia Hrvatin Roth: Činjenica je da u vrijeme blagdana postajemo osjetljiviji za ljudske potrebe, pa češće uočimo potrebite i odvažimo se po- moći im, što bi se trebalo protegnuti i na ostatak godine. Uz blagdane postajemo svjesniji da neće svi u toplini svoga doma, uz svoje najmilije moći slaviti Božić. No, gore od materijalnog siromaštva je odbačenost, napuštenost i svijest da nas nitko ne želi i ne treba. Nekad je i lijepa riječ ili gesta dovoljna da upravo takvim ljudima pomognemo i uljepšamo dan. Nažalost, siromašnih i potrebitih je, kako i sam papa Franjo kaže, sve više i moramo izaći na rubove društva, izaći iz svoje komocije i „pružiti ruku“ pa čak i kad nam to nije zgodno i ugodno. Ono što zabrinjava danas je to što su mnogi ljudi dobrog imovinskog stanja, imaju sve u materijalnom smislu, ali im nedostaje nutarnjeg mira, pa se traže na razne načine najčešće na krivim mjestima. Tim ljudima je potrebno pokazati pravi smisao, a na to smo svi pozvani kao Crkva – i kler i laici.
Živa zajednica: Često se, pa i s oltara, progovara i prigovara da je Božić postao žrtvom potrošačkog mentaliteta i darivanja koje više nije samo simbolično, nego postaje gotovo obveza. Možemo li Božiću vratiti njegovu izvornu skromnost darivanja jedni dru- gima?
Antonia Hrvatin Roth: To bi bilo lijepo, kad bi u našem društvu skromnost bila na cijeni. Skromnost i poniznost danas, nažalost, nisu vrijednosti kojima se stremi. Teško ćemo suzbiti taj potrošački mentalitet koji se duboko ukorijenio u naše društvo. Obitelj kao osnovna stanica društva bi trebala započeti tu revoluciju. Prvo bi roditelji trebali prestati biti površni, prestati kupovati svoju djecu darovima, a zato početi vjeru živo svjedočiti, pa će kroz to i djeca početi shvaćati da nije temeljni smisao Božića u ispraznom šarenilu, hrpi kutija koje su uzbudljive samo dok se otvaraju. No, budimo iskreni to je težak zadatak u današnjem društvu jer ako ne koračate sinhronizirano s društvom koje veliča materijalno bogatstvo, osjećate se stigmatizirani i manje vrijedni. Možemo pokušati, već od ovoga Božića.
Božić je blagdan obitelji
Živa zajednica: Kako bi se Božić danas trebao ogledati i odražavati i u svojoj društvenoj dimenziji, posebice s obzirom na socijalna društvena pitanja?
Antonia Hrvatin Roth: Ova godina je čudna i pomalo teška za cijeli svijet, zbog pandemije koja je promijenila način života svih ljudi na svijetu. Odjednom smo shvatili da smo svi u istom problemu – Amerikanci, Englezi, Francuzi, Hrvati… S obzirom da su zbog pandemije brojni ljudi ostali bez posla, neizvjesna im je budućnost, mnogi su oboljeli, postajemo sve svjesniji ljudi oko sebe, ali i svoje prolaznosti. Možda nam je to prilika da ovoga Božića, kad neće biti toliko društvenih okupljanja i događanja, da usmjerimo pogled prema Djetetu koje je među nas došlo da nas spasi i pokaže da nije smisao u ispraznim i prolaznim stvarima, nego da po uzoru na Svetu obitelj više njegujemo obiteljske odnose, budemo strpljivi prema svojim bližnjima, te postanemo svjesni svojih djela i otvoreni promjeni.
Živa zajednica: Božić je i najljepši obiteljski blagdan. Kako ga slavite i živite u svojoj obitelji?
Antonia Hrvatin Roth: Je, Božić je blagdan obitelji. Veseli nas sve oko pripreme za Božić, od pripreme jela, kićenja božićnog drvca i izrade brojnih ukrasa. Jako se veslimo adventskim, a kasnije i božićnim pjesmama koje po cijele dane sviraju u našem stanu. U središte pozornosti ipak stavljamo duhovnu pripravu, a to je božićna ispovijed i svečano dočekivanje Božića na sv. misi polnoćki, te božićnoj sv. misi. Zbog prirode mog posla, moj je Božić ponekad radni, što nije najsretnije za moju obitelj, ali već su se navikli. Bez obzira radila ili ne, nastojim na taj dan okupiti užu i širu obitelj za blagdanskim stolom jer smo dosta raštrkani pa se rijetko imamo prilike okupiti.
Sve ima smisla – patnja, pogreške, padovi i usponi
Živa zajednica: Vaša misao: „Vjera da život ima smisao i kad se čini da ga nema, nadilazi svakodnevne poteškoće“, zasigurno ima uporište i u božićnoj poruci?
Antonia Hrvatin Roth: Da, čini se teško shvatljivo, ali mi često ne znamo u određenom trenutku zašto nam se nešto događa i ne vidimo smisao svega. I danas se pitamo zašto nije Isus rođen u boljim uvjetima, zašto baš u štali u prilično oskudnim uvjetima, a on je Bog. Možemo se pitati i zašto ga je kralj Herod htio ubiti, a On je bio tek rođeno dijete, potpuno nevino. Ovako površno gledano, sve to nije imalo smisla, ali danas ipak vidimo da je sve to bilo sa smislom, kao i njegova patnja i smrt na križu. Baš tako i naša patnja ima smisla, možda i naše pogreške, naši padovi, ali i usponi.
Živa zajednica: Kako gledate na medijsku zastupljenost vjerskih tema u hrvatskom medijskom prostoru?
Antonia Hrvatin Roth: Gledajući u ukupnom medijskom prostoru, vjerske teme su najzastupljenije u vjerskim medijima koji su se dobro razvili u Hrvatskoj. U javnim medijima vjerske teme nisu najzastupljenije, ali se najvažniji događaji prate. No, često se vjerske teme promatraju kroz senzaciju pa prednost dobivaju teme poput pedofilije u crkvenim redovima, različiti propusti, skandali i slično. Mnoge pozitivne stvari koje se događaju unutar vjerskih zajednica, ostaju nezabilježene. Tu moram pohvaliti svoju matičnu kuću HRT koja poštuje ulogu i važnost vjerskih zajednica u Hrvatskoj, tako imamo i na Hrvatskom radiju i na Hrvatskoj televiziji brojne emisije koje prate život kako Katoličke Crkve, tako i drugih vjerskih zajednica.
Živa zajednica: Kako uspijete uspješno spojiti život supruge, maj- ke, novinarke/urednice, doktorandice filozofije pri Fakultetu filozofije i religijskih znanosti Sveučilišta u Zagrebu?
Antonia Hrvatin Roth: Pa sad koliko to uspješno spajam, moglo bi se i o tome razgovarati. No, šalu na stranu. Nije to lako jer novinarski i urednički posao je zahtjevan i traži potpunu zauzetost, a obiteljske obaveze melju poput žrvnja. Uvijek nešto trpi, u mom slučaju je to doktorski rad koji nastaje sitnim koracima, jer dan prekratko traje. Trudim se na kraju svakog dana razmisliti što bih sutra mogla bolje i više napraviti, tako da si svakoga dana pomalo dižem letvicu koju sutra trebam preskočiti a to je izazov baš kao i uspješno spojiti sve što ste nabrojali.
Živa zajednica: Vaša božićna poruka?
Antonia Hrvatin Roth: Želim svima da ovoga Božića osjete mir i radost koje donosi rođenje Isusovo. Želim da svi ljudi, a posebice usamljeni i odbačeni osjete tu božićnu radost i blizinu, te da osjete da nisu sami. Božić je također novi početak, pa ako s nečim nismo bili zadovoljni, prilika je da to popravimo i počnemo ispočetka. Nek je svima sretan i blagoslovljen Božić!
Razgovarao: Adolf Polegubić
Živa zajednica, 11-12/2020., str. 6-7.25
