Vjerujem da se mnogima od nas ovih dana u rukama nalazio kalendar nove godine kako bismo isplanirali događaje koji su pred nama. Ako smo pozorno pratili nadnevke i pored njih različite blagdane i svetkovine, mogli smo primijetiti da postoji mnogo onih koje nazivamo „marijanskim“.
Piše: Fra Domagoj Šimić, Katolički tjednik
Danas, na prvi dan građanske nove godine, Crkva slavi svetkovinu Svete Marije Bogorodice želeći nam kazati i istaknuti, s jedne strane, istinu da je Sv. Marija rodila Isusa Krista koji je Bog i čovjek te, s druge strane, želeći i o njoj samoj progovoriti kao Bogomajci koja je ujedno primjer i uzor svim majkama.
Stoga, dok danas razmišljamo o Svetoj Mariji Bogorodici, zastanimo, razmislimo i pomolimo se za svoje vlastite majke koje su bile spremne od Boga primiti dar života te s trudom i radom svakodnevno nas odgajati kako bismo i mi jednog dana bili spremni primiti dar života i svakodnevno se žrtvovati za druge.
Ta činjenica želi nam pokazati da u našem vjerničkom i kršćanskom životu Blažena Djevica Marija treba zauzimati veliko i važno mjesto. Upravo iz tog razloga Crkva na prvi dan nove godine slavi svetkovinu Sv. Marije Bogorodice i ističe važnu istinu o Mariji koja je rodila Boga i čovjeka.
Marija je i Bogorodica
Povijest slavlja ove svetkovine seže u vrijeme prvih kršćana. Naime, Rimljani su imali svečanost bogu Janu, koju je Julije Cezar (45. pr. Kr.) premjestio s 1. ožujka na 1. siječnja te uveo obvezno slavlje diljem Rimskog Carstva, koje se vrlo često slavilo uz razvratne pijanke i mnoge praznovjerne običaje. Kršćani, koji su bili na području Carstva, s vremenom su počeli slaviti Mariju Bogorodicu kako bi potisnuli stare običaje i svečanosti bogu Janu, a vjetar u leđa ovoj svetkovini dao je i Efeški sabor (431.) koji je osudio učenje Nestorija, biskupa u Carigradu, o Mariji kao samo Kristorodici – da je rodila Isusa koji je samo bio čovjek, a ne i Bog. Efeški sabor je nakon što su saborski oci temeljito sve proučili, svečano izjavio: „Blažena se Djevica može zvati i jest Majka Božja!“ Također tu istinu o Mariji potvrdio je i II. vatikanski sabor u svojoj konstituciji Svjetlo naroda riječima: „Djevica Marija, koja je po anđelovu naviještenju primila u srce i u tijelo Božju riječ i svijetu donijela život, priznaje se i časti kao prava majka Boga i Spasitelja“ (LG 61).
U određenim povijesnim trenutcima ona biva različito slavljena, a njezina poruka ostaje trajna istina za sve one koji se nazivaju vjernicima. Stoga 1931. biva propisana za cijelu Crkvu, a s posljednjom liturgijskom reformom uzdignuta je na svetkovinu.
Blagoslov – siguran hod u budućnost
Nalazimo se još u božićnom vremenu, a to vrijeme obiluje raznim slavljima i raznim okupljanjima. Prilikom slavlja i okupljanja uvijek nekako domaćinima ili slavljenicima čestitamo i želimo im mnoge dobre stvari počevši od zdravlja, uspjeha, sreće, novca i različitih drugih želja i potreba. Takvo ponašanje postalo je dio nas i smatra se osnovom kulture.
U današnjem prvom čitanju iz Knjige Brojeva (6,22-27) imamo priliku slušati blagoslov koji sam Jahve savjetuje Mojsiju i Aronu kako se treba blagoslivljati Izraelce, a samim tim i sve druge. Inače, ovaj se blagoslov redovito koristio na kraju svakog bogoslužja želeći istaknuti kako je Jahve taj koji nam daje sreću, blagoslov i mir te sve ostalo što je čovjeku potrebno. Stoga sam Jahve savjetuje Mojsiju kako treba blagoslivljati Izraelce jer taj će blagoslov i sam Jahve prihvatiti i blagoslovit će ih (usp. Br 6,27).
No, bilo bi dobro da na početku ove godine razmislimo o tome što želimo drugima i kako ih blagoslivljamo. Zapravo, postavimo sebi pitanje – kakvi su naši blagoslovi i želje za druge? Svode li se oni vrlo često samo na materijalne želje i stvari ili također ljudima želimo ono što nam i sam Jahve savjetuje?
Bitno je to razmišljanje u našem životu jer tako ćemo sami sebi dati odgovor o promatranju i shvaćanju sebe, drugih, pa i samog Boga. Slušati Božju riječ znači čeznuti za Božjim blagoslovom koji na prvom mjestu uključuje milost, mir i sigurnost u Bogu, a sve ostalo će sam Gospodin darovati čovjeku jer imati Božji blagoslov znači svakodnevno hoditi u sigurnu budućnost.
Marija – primjer i izazov
O važnosti i velikoj ulozi Blažene Djevice Marije u Crkvi govori nam i činjenica da se na samom početku nove godine nalazi njezina svetkovina. Naime, ovim terminom se želi kazati, ne samo ono što slavimo danas, a to je Sv. Marija Bogorodica, nego nam se nju želi trajno staviti za uzor i primjer našeg života. To znači da bismo mi kao članovi Crkve trajno i uvijek iznova trebali tražiti nadahnuće i poticaje u Marijinu životu, a ako samo krenemo iščitavati i razmatrati onaj mali dio što je zapisan o njoj, vidjet ćemo zašto ju je i sam Bog izabrao za majku svoga Sina.
U evanđeoskom ulomku Sv. Luke (2,16-21) čitamo izvještaj o rođenju Isusa Krista i o događajima nakon rođenja. Tu pronalazimo Marijin odgovor na sve događaje, koji Sv. Luka sažima riječima „Marija u sebi pohranjivaše sve ove događaje i prebiraše ih u svome srcu“ (Lk 2,19). Samo iz te rečenice možemo puno toga iščitati.
Njezin je način života specifičan, neočekivan i iz naše pozicije nerijetko postaje vrlo bajkovit i idiličan što onda spajamo s idilom Božića. Situacija u kojoj se Marija kao djevojka našla nije nimalo jednostavna i laka jer joj prijete različiti problemi i neizvjesnosti s kojima se svakodnevno susreće počevši od samog susreta s anđelom pa do bijega u Egipat. Međutim, zanimljiva je ovdje Marijina reakcija. Ona vjeruje u Božju riječ; ona ne prigovara; nakon lijepih riječi i hvale ne uzdiže se i ostaje ponizna te ne čeka trenutak da samo prenese ono što je doživjela, nego u sebi pohranjuje i prebire sve događaje koji su se dogodili. Ona ne bira samo događaje koji su joj dragi i radosni, nego pamti sve i time želi pokazati da je njezina ljubav toliko velika, da je spremna prihvatiti baš sve i na kraju ići i do križa. Pri tome u njezinu pogledu ni pod križem ne možemo primijetiti mržnju ili razočarenje, jer njezin pogled je uvijek usmjeren ka uskrsnuću.
Upravo iz tih razloga Marija i danas stoji kao uzor, primjer i izazov svima nama da je slijedimo u svakodnevnom životu. Ne samo da se divimo njoj i njezinim vrlinama, nego da te vrline nastojimo provesti u svakodnevici jer jedino tako ćemo svojim životom svjedočiti Božju pa i Marijinu prisutnost u našem životu.
www.nedjelja.ba
