U subotu 16. prosinca, u predvečerje treće nedjelje došašća, nedjelje Gaudete (Radujte se!), Hrvatska katolička misija Schleswig-Holstein je svečano proslavila 50 godina postojanja i djelovanja.
Središnji događaj proslave je bila svečana sveta misa u crkvi St. Nikolaus, na krajnjem sjeveru Njemačke, u Kielu, koju je predvodio voditelj Hrvatske katoličke misije Schleswig-Holstein fra Pero Šestak u koncelebraciji domaćega njemačkog župnika dr. Jürgena Wätjera i voditelja HKM Hamburg fr. Ante Bobaša koji je propovijedao na misi proslave Jubileja.
Poslovično hladni sjever pokazao je ljudsku i vjerničku toplinu radosnim slavljenjem pola stoljeća postojanja Hrvatske katoličke misije Schleswig-Holstein. Tu je radost iskazao na početku misnoga slavlja i voditelj Misije fra Pero Šestak koji je, pozdravljajući okupljene vjernike, pozvao da uz radost zbog proslave Jubileja, zahvale Bogu za minulih 50 godina i da se sjećaju svega što je dobro učinjeno u Misiji.
Radujte se!
Fr. Anto Bobaš je, oslanjajući se na čitanja treće nedjelje došašća, započeo propovijed usklikom koji obilježava nedjelju Gaudete! – Radujte se!
– „Radujem se zajedno s vama, što ste ovako lijepu nedjelju – treću nedjelju došašća, izabrali za proslavu 50 godina postojanja vaše misijske zajednice. Kud ljepše od toga, kad znamo da liturgijsko geslo današnje nedjelje Gaudete, glasi: Uvijek se radujte! Eto to je ono, što današnjem čovjeku jako fali. Kako je rekao jedan duhovni pisac: čovjek, kad bi imao i stotinu razloga za tugu, kršćanin uvijek ima jedan razlog za radost – a taj je Isus Krist.“
Misija kao dom i utočište
Nastavljajući propovijed, fr. Anto je naglasio kako je svakom čovjeku potreban dom i utočište, a vjernik taj dom pronalazi u svojoj misiji ili župi.
– „A vi, braćo i sestre, vi baš danas imate i još jedan razlog više za radost. Od najstarijih vremena to je tako, dok je čovjek još živio u pećini, u plemenskom savezu; već tada je svaki čovjek pokazivao, koliko mu je potrebno i važno da ima sklonište za svoje tijelo. Mi kršćani-vjernici idemo još korak dalje, pa kažemo da nama nije potrebna samo utvrda za tijelo – nama treba još jedan onaj mali kutak sigurnosti, gdje ćemo odmoriti i svoju dušu; kao što trebamo obiteljski – tako trebamo i jedan vjernički dom. Zato je kršćaninu-vjerniku potrebna župa, misija, kao drugo mjesto utočišta i uporišta u kojem će biti suodgovoran i gdje će podupirati zajedničke aktivnosti, da se više ne bi osjećao vjerskim beskućnikom.“
Sjećanje na prošlost – osmišljena budućnost
Ističući kako 50 godina postojanja Misije nije tek puka prošlost i da ne smije ostati tek prošlost već tih 50 godina bi trebao biti zalog budućnosti, fr. Anto je potaknu vjernike da pogledaju malo unatrag i prisjete se početaka Misije
– „Sjećanja vam nitko ne može uzeti; a čuvanje tih sjećanja na prošlost pomaže vam da bolje osmislite svoju sadašnjost i učinite sve, kako bi ovo vaše zajedništvo i vaša Misijska zajednica imala i budućnost. Slavimo, jer se želimo sjetiti svih proteklih 50 godina života ove misijske zajednice; i sjećamo se, jer za sve želimo reći hvala! Mi kršćani, i kad se sjećamo, mi uvijek zahvaljujemo! Zato nam je najprije reći hvala – dragom Bogu, na svim Njegovim blagoslovima; a onda hvala i svima onima koji su nam prethodili u vjeri: vašim misionarima, voditeljima Misije – kao i svim vjernicima-članovima Misije, koji su kroz svoj rad utkali sebe i svoje obitelji – za dobrobit ove Misijske zajednice.“, zaključio je propovijed fr. Anto još jednom čestitajući svim vjernicima Hrvatske katoličke misije Schleswig-Holstein Jubilej 50 godina.
Za prinos darova, vjernici su prinijeli simbolične darove na oltar: kruh, molitvenik i krunicu, tradicionalnu šibensku kapu, rakiju i hrvatsku zastavu.
Na kraju mise, fra Pero Šestak je zahvalio svima na sudjelovanju u organizaciji, propovjedniku fr. Anti Bobašu i njemačkom župniku dr. Jürgenu Wätjeru, a posebnu zahvalu je iskazao Antoniji Dragan koja je najviše truda uložila u realizaciji proslave.
Zahvalio je i generalnom konzulu Republike Hrvatske u Hamburgu, Kristijanu Tušeku koji se također obratio okupljenima uz riječi čestitke uz poruku da je „Katolička Crkva u Hrvata uvijek vodila brigu o potrebama vjernika, kako u dušobrižništvu, tako i u očuvanju identiteta.“, istaknuvši pritom dobru suradnju crkvenih i hrvatskih civilnih vlasti u izgradnji i učvršćivanju zajedništva Hrvata u Njemačkoj.
Njemački župnik dr. Jürgen Wätjer se također obratio s nekoliko riječi hrvatskoj zajednici. „Lijepo je što smo danas okupljeni u ovoj crkvi i što u ovome svijetu zajedno svjedočimo katoličku vjeru što nije lako u trenutnim okolnostima.“, rekao je župnik, unaprijed zaželjevši svima blagoslovljeni Božić.
Po završetku svete mise, odana je počast Domovini intoniranjem himne Lijepa naša, nakon čega je slavlje nastavljeno prigodnim programom uz božićnu recitaciju i nastup djece koja pohađaju hrvatsku dopunsku nastavu, svečanom zajedničkom večerom i glazbom uživo u dvorani Novum Akademie.
Hrvatska katolička misija Schleswig-Holstein broji oko 2000 vjernika i ima svoje središte u Neumünsteru uz koje se sveta misa na hrvatskom jeziku slavi na još pet mjesta, u Kielu, Quickbornu, Lübecku, Rendsburgu i Flensburgu, a povremeno misionar fra Pero Šestak slavi svetu misu i u danskom Koldingu.
Zapis iz kronike prvog hrvatskog misionara na području sjeverne Njemačke o. Kreše Vukoje o djelovanju hrvatskih svećenika
Kroničar o. Krešo Vukoja
Vrijeme od 16. listopada 1969., pa do ožujka 1970., to vrijeme nije bilo izgubljeno. Mi se nismo imali gdje vraćati u stan, pa smo bili prisiljeni tražiti adrese Hrvata i kod njih bismo onda ostajali do kasno u noć.
I u okolnim mjestima se doznalo, da su hrvatski svećenici stigli u Hamburg, pa su nas pozivali k sebi.
Tako smo najprije misionirali u Hamburgu, a onda i u Schleswig Holsteinu.
Josipa Šimića sam odveo u Hannover, a onda u Hildesheim u Biskupiju i tamo ga predstavio. – Tako smo se snalazili i tako smo nalazili crkvene prostore, gdje su se naši vjernici mogli sastajati na zajedničkim euharistijskim slavljima.
Naravno, svaki je vjernik istovremeno gledao i da mu se pomogne na drugim područjima, u rješavanju svagdanjih životnih problema.
Tako su se skupljali vjernici svake nedjelje na euharistiju; a onda smo, sa socijalnim radnicima, nakon svete mise preuzimali nove i nove dokumente, ili smo već stare stvari iznova nosili na obradu.
Nakon Hamburga i Hannovera, naše polje djelovanja bilo je u Cuxhavenu, Bremerhavenu, Bremenu, Lübecku, Quikbornu, Kielu, Neumünsteru, Stadamu, Bucholzu…
Radi velikih udaljenosti i raštrkanosti hrvatskih vjernika, tražio sam pomoć od Crkve Hrvata, kako bih mogao uspješnije raditi s vjernicima i još bolje pomagati u rješavanju njihovih problema.
Nakon dvije godine traženja, dobio sam pojačanje u još jednom svećeniku za Bremen i za Neumünster.
Tekst i slike: Ivan Gavranović
