U prispodobi o deset djevica Isus svojim slušateljima predstavlja kraljevstvo nebesko kao svadbu na koju sve djevice žele ući, ali ulaze samo mudre jer su na vrijeme bile pripravne.
Piše: s. M. Tea Barnjak, mag. theol., München
Suvremeni čovjek sve manje i rjeđe razmišlja o vlastitoj prolaznosti, o kraju zemaljskoga života i o smrti kojoj ide ususret. Kao da se uvriježilo mišljenje da se te teme više tiču onih koji su već bliže tim stvarnostima, kao što su to bolesni, stari, umirući, pogođeni raznim bolestima, gladi ili ratom. Smatra se da ostali, oni koji ne pripadaju u neku od navedenih skupina, ne trebaju misliti na spomenute stvarnosti već trebaju živjeti i uživati ovdje i sada, iskoristiti svaki trenutak i ne zamarati se unaprijed o onome što bi i kada moglo biti. Mnogi su kršćani, nažalost, upali u istu zamku. Priprema za susret s Gospodinom, odgovornost za darovani život i osobno stalno podsjećanje na prolaznost života nisu popularne teme razgovora, propovijedi, duhovnih nagovora. One postaju aktualnije u tzv. kriznim situacijama. Posljednjih mjeseci tema smrti i ljudske prolaznosti postala je mnogim Europljanima bliža zbog blizine rata u Ukrajini. Pitanje je treba li se čovjek pripremati za smrt samo zbog straha od mogućega rata, nuklearne ili neke druge katastrofe ili zato što zna da je smrt sigurna te da nakon nje slijedi susret s Bogom? Odgovor nalazimo o prispodobi o deset djevica (Mt 25,1-13), od kojih je samo pet bilo spremno ući sa zaručnikom na svadbu, tj. u kraljevstvo nebesko.
Kraj nije uvijek sretan za sve
U prispodobi o deset djevica Isus svojim slušateljima predstavlja kraljevstvo nebesko kao svadbu na koju sve djevice žele ući, ali ulaze samo mudre jer su na vrijeme bile pripravne. Zanimljivo je da on odmah na početku prispodobe djevice, odnosno mlade djevojke spremne za udaju, dijeli u dvije grupe. Jednu grupu čine one koje naziva »lude«, a drugu grupu čine »mudre«. I jedne i druge imaju svjetiljke te iščekuju zaručnika. Budući da je on okasnio, sve su pozaspale. Nije poznato zašto je okasnio niti se on zbog toga ispričava. Tek kad je najavljen njegov dolazak „Evo zaručnika! Iziđite mu u susret!“ (Mt 25,6), lude djevice, prenuvši se oda sna, shvaćaju da nemaju ulja i odmah pokušavaju riješiti problem tražeći ulja od mudrih. Mudre im ne daju ulje, ali im daju savjet da idu prodavačima i kupe ga. I dok su one zauzete pribavljanjem ulja dolazi zaručnik te s njim na svadbu ulaze koje bijahu pripravne, tj. mudre, one koje su osim svjetiljki ponijele u posudama ulja. Za lude djevice iščekivanje zaručnika nije imalo sretan kraj jer su se vrata zatvorila prije njihova dolaska. Premda su dozivale, Gospodin ih više nije poznao. „Ne poznam vas!“, možda je najteže što su mogle čuti jer to znači da one na neki način ne postoje, mrtve su za njega. Imale su vremena pripremiti se za dolazak zaručnikov, ali su ga nepromišljeno iskoristile, nisu bile pripravne ući na svadbu te su ostale s druge strane vrata, potpuno odijeljene.
Mudre i lude djevice – primjer i opomena kršćanima
Prispodoba o deset djevica čest je umjetnički prikaz u apsidama romaničkih crkava i iznad portala gotičkih katedrala. Njihovi likovi, ali još više njihovo djelovanje služe za primjer i opomenu kršćanima. Mudre su primjer odgovornosti, pripravnosti, budnosti, opremljenosti u iščekivanju Kristova ponovnog dolaska u slavi, a lude su opomena onima koji su u svome životu i djelovanju nepromišljeni, neorganizirani i nepripremljeni, premda znaju da će Gospodin sigurno doći. Stoga je (ne)djelovanje ludih djevica poziv na obraćenje i promjenu svima onima koji za taj susret još nisu pripravni jer Gospodin dolazi neočekivano, u iznenadni čas, a vrata njegova kraljevstva su vremenski ograničeno otvorena te ne ulaze svi koji žele ući.
Mudrost mudrih i ludost ludih djevica
Mudrost mudrih djevica nije u tome što imaju svjetiljke, jer ih imaju i lude, nego se njihova mudrost očituje u tome što osim svjetiljki imaju i ulje. Mudre su jer su se prema svojoj zadaći/dobi/službi na vrijeme opremile potrebnim sredstvima i mislile su dalje od trenutne situacije te su sa svjetiljkama ponijele i ulja. Bez ulja nije moguće održavati svjetlo u svjetiljkama. Ulje su mnogi u prenesenom značenju poistovjećivali s vjerom, dobrim djelima, molitvom. Nije toliko bitno što ulje simbolizira, važnije je imati ulje, biti pripravan za čas Kristova dolaska jer njegov dolazak donosi moguće razdvajanje u grupe onih koji ulaze i onih kojima su vrata zatvorena. Ludost ludih djevica očituje se u njihovu djelovanju bez plana. Prepustile su se snu, iako su znale da nisu uzele ulja za svjetiljke. One su slika nepromišljenih i neorganiziranih ljudi, onih koji ništa ne misle unaprijed, žive od danas do sutra. Istovremeno su slika i onih koji misle da imaju vremena i da će stići na svadbu, ali ne računaju na to da se vrata mogu prije njihova dolaska zatvoriti.
Bdijte – Isusov poziv
Koristeći slikoviti govor i služeći se događajem svadbe te evocirajući običaje i osobe usko povezane s ovakvom vrstom slavlja, Isus približava svojim služiteljima stvarnost kraljevstva nebeskoga, tj. ulaska u njega. U središtu govora nisu osobe, mudre i lude djevice, već njihovo djelovanje koje se očituje u spremnosti ili nespremnosti za odlučujući trenutak. To je pouka koju svaki čitatelj/slušatelj prispodobe treba prepoznati te u njezinu svjetlu promisliti svoj način življenja i djelovanja. Budući da dolazak Zaručnika/Gospodina nije moguće predvidjeti, za njega se treba spremiti prije njego odjekne poziv: „Evo zaručnika! Iziđite mu u susret!“ Prispodoba o deset djevica upozorenje je i poziv na budnost i pripravnost za susret ne samo u očekivani čas ili u kriznim situacijama već svakoga dana, u bilo kojem trenutku jer je sigurno da će Gospodin ponovno doći u slavi, ali čas njegova dolaska nije poznat. Za taj događaj se svatko treba pripremati slušajući Isusove riječi i djelujući po njima. Imati svjetiljku, a ne imati ulje isto je što i slušati Isusovu riječ, a ne živjeti po njoj.
Živa zajednica, 9-10/2022.
