Tajnik Hrvatskog biblijskog društva u Zagrebu Damir Lipovšek i pročelnik Katedre Svetog pisma Novog zavjeta te dekan Katoličkoga bogoslovnog fakulteta u Zagrebu prof. dr. sc. Mario Cifrak komentirali su u srijedu 3. prosinca za Hrvatski katolički radio rad na novom hrvatskom prijevodu Biblije, prenijela je Informativna katolička agencija.
Lipovšek je istaknuo da je Hrvatsko biblijsko društvo prije 22 godine pokrenulo rad na novom prijevodu Svetog pisma. „Prijevod je konačno završen nakon toliko godina. Prevođenje je dugo trajalo jer je bilo puno posla i sudjelovao je veliki broj suradnika. Prevoditelji dolaze iz svih krajeva Hrvatske te Bosne i Hercegovine – sa svih teoloških učilišta i svi su teolozi bibličari. Glavna značajka novog prijevoda je da je rađeno na standardnom hrvatskom jeziku – jeziku koji se službeno koristi u Republici Hrvatskoj. Nastojali smo isključiti arhaične riječi i vremena koja više nisu u upotrebi“, pojasnio je Lipovšek.
Prof. Cifrak je istaknuo da su među 24 prevoditelja bili profesori Svetog pisma s bogoslovnih fakulteta u Zagrebu, Splitu, Đakovu i Sarajevu te je sudjelovalo nekoliko prevoditelja drugih kršćanskih denominacija.
U kontekstu jezičnih promjena, istaknuo je da su se neki pojmovi morali izmijeniti. „Bilo je uvijek pitanje kako prevoditi mjere koje su bile u ono doba. To se moralo prilagoditi jer mi danas drugačije izražavamo udaljenosti, težinu, količinu. Također, prilagodili su se termini koji su danas neobični kao primjerice korban koji se koristi u Markovom evanđelju. Koliko je prijevod bio uspješan, koliko je razumljiv suvremenom čovjeku i hrvatskim vjernicima, to želimo prepustiti čitateljstvu“, istaknuo je prof. Cifrak.
Lipovšek je pojasnio da je prevođeno s izvornih jezika – hebrejskog, aramejskog i grčkog jezika. Pri tome su prevoditelji koristili posljednja kritička izdanja s izvornim tekstovima: Biblia Hebraica Stuttgartensia, The Greek New Testament i Gottegenzis Bibel za deuterokanonske knjige.
„Ta kritička izdanja, osobito Starog zavjeta, uključuju i zadnje kodekse, tj. zadnje izvorne tekstove koji su nađeni. Uključuju primjerice Lenjingradski kodeks i Kumranske spise pa će neke knjige, poput primjerice Knjige Sirahove, zvučati malo drugačije“, pojasnio je Lipovšek.
Projekt novog prijevoda rađen je kao nacionalni projekt i bile su uključene osobe iz svih krajeve Hrvatske te Bosne i Hercegovine, kao i bibličari svih generacija. „Neki danas imaju blizu 90 godina, a neki su tek stasali. Htjeli smo napraviti prijevod Biblije koji će kasnije biti temelj za bilo kakve druge dorade i za općecrkveno korištenje“, dodao je.
„Prijevod je rađen na tragu njemačkog standardnog prijevoda Biblija i višenamjenski je. Može se koristiti za osobno čitanje, za proučavanje u Crkvi, a moguće je da će se, uz neke dorade, jednog dana koristiti i za liturgijsku upotrebu. Novi prijevod Svetog pisma ima odobrenje Hrvatske biskupske konferencije i Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine“, rekao je Lipovšek.
Svaka biblijska knjiga ima uvod – postoji određeni broj komentara, kao i referenci koje povezuje pojedine dijelove Biblije, istaknuo je Lipovšek te dodao da je i vizualni izgled novog prijevoda drugačiji od dosadašnjih. „Na koricama su grančice masline koje nisu razbacane, nego su složene u obliku Republike Hrvatske. Grančica ima točno onoliko koliko i prevoditelja – njih 24“, istaknuo je Lipovšek za Hrvatski katolički radio. (www.ika.hr)
Novi hrvatski prijevod najprevođenije knjige na svijetu
Biblija je poput svemira koji je uvijek nov za otkriće i istraživanje. Svemir je pun misterija i nepoznanica. Biblija je božanski misterij preveden ili izražen ljudskim jezikom, odnosno „sila Božja za spasenje svakomu vjerniku“ (Rim 1, 16). Stoga je Crkva, težeći punini božanske istine, neprestano razmatra i proučava tu knjigu ne bi li prodrla do razumijevanja duhovnih stvari. To će Crkva postojano održavati „dok se u njoj ne dovrše Božje riječi“ (DV 8) zapisane u toj knjizi. To će se dogoditi tek onda kada povijest spasenja bude došla na svoj cilj. Onda će sve biti ispunjeno i jasno.
Ta knjiga, neiscrpno vrelo Božje riječi narodu i ljudske riječi Bogu i o Bogu, nastajala je u periodu od otprilike 1100 godina (između 1200. g. pr. Kr. i 100. g. po Kristu). Biblija je pisana na tri jezika. Stari zavjet je pisan hebrejskim, aramejskim (1,5%) i grčkim jezikom, s tim da hebrejski jezik čini otprilike 98% teksta, dok je Novi zavjet u potpunosti napisan na grčkom jeziku (izuzev par riječi na aramjeskom, npr. Abba, Talita kum,…). No, od 3. stoljeća prije Krista, Biblija je prevođena na druge jezike, tako da je do danas prevedena na otprilike 1400 jezika.
Biblija nije samo Božji govor čovjeku ili govor o čovjeku, već je ona i čovjekov pokušaj govora o Bogu i s Bogom, to će reći kako Biblija nije samo Božja antropologija, već i čovjekova teologija. Ona je zapisani dijalog Stvoritelja i stvorenoga. „I kao što je utjelovljena Riječ preuzela na sebe svu našu ljudskost, osim grijeha, tako je i riječ Božja bila podvrgnuta prilikama ljudskoga jezika, osim zabludi. (…) Bila je prepisivana i prepisivači su pravili pogrješke ili su unosili promjene. (…) Ali poruka je Biblije vječna te vrijedi za sve ljude svih vremena i mjesta.“
Hrvatski narod je napokon dočekao novi cjeloviti prijevod na hrvatski jezik najprevođenije knjige na svijetu i to po prvi put s izvornih jezika na kojima je Biblija pisana. Ipak, hrvatski se narod smjestio u velike europske narode koji su već ranije imali prijevode Biblije. Tako je prvi, cjelovito napravljen, prijevod Svetoga pisma na hrvatski načinio još u 17. stoljeću isusovac Bartol Kašić, no tisak tog prijevoda nije dočekao, budući da je tiskan tek nekoliko stoljeća kasnije, na prijelazu 1999. u 2000. godinu. Prvi pak tiskani prijevod cijeloga Svetoga pisma na hrvatski, koji je načinio franjevac Matija Petar Katančić, izašao je 1831. u Budimu. Tridesetak godina poslije teolog Ivan Matija Škarić objavio je prijevod Biblije u Beču 1858. – 1861. godine. Ivan Evanđelist Šarić objavljuje svoj prijevod Biblije u Sarajevu 1941. – 1942. godine.
Godine 1968. pojavljuje se još jedan cjeloviti prijevod Biblije na hrvatski jezik. Tada je, u komunističko-socijalističkom režimu, objavljen četvrti cjeloviti prijevod Biblije na hrvatski, poznat kao Zagrebačka Biblija. Ovaj je prijevod rezultat suradnje više od dvadeset prevoditelja, među kojima su bili teolozi, književnici i stručnjaci za biblijske znanosti. Za manje od godinu dana, ekipa suradnika uspjela je prevesti cijelo Sveto pismo, a Biblija je tiskana u Zagrebu, zbog čega je dobila naziv „Zagrebačka“. Ovaj prijevod nije samo vjerski dokument, već i kulturni izraz hrvatskog naroda u jednoj turbulentnoj povijesti, u vremenu kada je postojala snažna potreba za očuvanjem vjere i identiteta u komunističkom društvenom okruženju.
Projekt je vodilo uredništvo pod vodstvom sveučilišnih profesora Jure Kaštelana i Bonaventure Dude, uz suradnju književnika, biblijskih stručnjaka i teologa. Među istaknutim suradnicima bili su Celestin Tomić, Ivan Golub, Ljudevit Rupčić, Josip Tabak, Adalbert Rebić, Jerko Fućak, Tomislav Ladan i drugi.
Prvi rad na Zagrebačkoj Bibliji započeo je 1. svibnja 1967., na dan svetog Josipa Radnika, simbolično spajajući jednog od najvećih svetaca Crkve, ali i dana kada se, posebno u komunističkim zemljama slavio dan rada. Za samo godinu dana, tim je uspješno okončao ovaj ambiciozni projekt. Biblija je objavljena 14. rujna 1968. kao svjedočanstvo zajedništva kulture i vjere. Nakon 57 godina, hrvatski narod je dobio novi, jezično osvježen prijevod Biblije na što svaki Hrvat može biti ponosan.
Tekst: Ivan Gavranović
Foto: www.verbum.hr