Njemačka: Područne sjednice hrvatskih pastoralnih djelatnika s delegatom

Prve područne sjednice u 2022. godini hrvatskih pastoralnih djelatnika, koji djeluju u hrvatskim katoličkim misijama i zajednicama u Njemačkoj, na čelu s delegatom za hrvatsku pastvu u Njemačkoj vlč. Ivicom Komadinom, održane su od ponedjeljka 14. do petka 18. veljače u više gradova i mjesta Njemačkoj, u organizaciji Hrvatskoga dušobrižničkog ureda iz Frankfurta na Majni i hrvatskih katoličkih misija (HKM) i zajednica (HKZ), na čijem su se području sjednice održavale.

Na sjednicama se uživo i online okupilo oko 100 hrvatskih pastoralnih djelatnika. U Hrvatskoj katoličkoj misiji Augsburg održana je prva sjednica za Bavarsko pastoralno područje, u ponedjeljak 14. veljače. Druga sjednica je održana online, u utorak 15. veljače, za pastoralno područje Baden-Württemberg I. Treća sjednica održana je u HKM Bielefeld, u srijedu 16. veljače, na kojoj su se okupili sudionici i sudionice iz Pastoralnog područja Sjeverna Rajna i Vestfalija. Četvrta sjednica održana je, u četvrtak 17. veljače, za Sjeverno pastoralno područje u samostanu Marienrode kod Hildesheima. Peta sjednica za Rajnsko-majnsko pastoralno područje održana je, u petak 18. veljače, u njemačkoj zajednici Sv. Kristofora u Frankfurtu. Na sjednici su bili i sudionici iz pastoralnog područja Baden-Württemberg II. Uz domaćina delegata za hrvatsku pastvu u Njemačkoj vlč. Ivicu Komadinu, koji je sudjelovao na svim sjednivama, na sjednicama u Bielefeldu, u samostanu Marienrode kod Hildesheima i u Frankfirtu na Majni sudjelovao je i nacionalni ravnatelj Dušobrižništva za Hrvate u inozemstvu dr. vlč. Tomislav Markić. Na sjednici u Augsburgu je sudjelovao i mons. dr. Alessandro Perego, koji je u Biskupiji Augsburg zadužen i za dušobrižništvo katolika drugih materinskih jezika. Na sjednici online u Biskupiji Rottenburg-Stuttgart sudjelovali su i referent za dušobrižništvo zajednica drugih materinskih jezika u toj biskupiji Ulrich Reif i Teresa Kuchner, iz Glavnog odjela IV – Pastoralna koncepcija. Na toj je sjednici za predstavnika toga pastoralnog područja izabran dušobrižnik u HKZ Stuttgart-centar fra Filip Mimica. Na sjednici u Bielefeldu sudjelovali su i Konrad J. Haase uime Odjela za pastoral zajednica drugih materinskih jezika u Nadbiskupiji Paderborn, bivši voditelj HKM Bielefeld vlč. Slavko Rako i župnik u njemačkoj Pastoralalnoj jedinici Bielefeld-istok za zajednicu Gospe Kraljice vlč. Blaž Kovač. Na sjednoci u samostanu Marienrode sudjelovala je Nadine Willke iz Odjela za dušobrižništvo katolika drugih materinskih jezika u biskupiji Hildesheim. U Frankfurtu je sudjelovao župnik župe Sv. Franje Hans Mayer, u sklopu koje djeluje i zajednica Sv. Kristofora, u čijim je prostorijama održana sjednica.

Nakon pozdrava delegata vlč. Ivice Komadine, predstavnika pastoralnih područja i voditelja misija i zajednica na čijem su se području održavale sjednice, susret je započeo prigodnom molitvom za premininule pastoralne djelatnike u hrvatskoj pastvi u Njemačkoj u posljednje dvije godine. Predstavili su se i pastoralni djelatnici.

Na sjednicama u Augsburgu, Bielefeldu i Frankfurtu predavanje pod nazivom „Lukina teologija beženstva prema Lk 20,34-36 – Usporedba sa 1 Kor 7 i Mt 19“ održala je dr. Valentina Sudić. Podsjetila je kako je predavanje prati njezinu disertaciju s proširenjem na kraju predavanja, koja će biti objavljena sljedeći mjesec u izdavačkoj kući Peter Lang. „Zašto je Isusov odgovor na pitanje saduceja drugačiji u Lukinom evanđelju i kako to shvatiti? Evanđelist, po mom mišljenju, mijenja prvi dio Isusova odgovora u Lk 20,34-36 na temelju svjedočanstva apostola i prvih kršćana (npr. Stjepana). Izbor riječi koje Luka koristi u 20,34-36 ponavlja u opisu apostola pred Sinedrionom tj. Velikim vijećem (Djela 5,21b-42). Članovi Velikog vijeća su bili: glavari svećenički i pismoznanci sa starješinama, farizeji i saduceji dakle isti sugovornici s kojima je Isus raspravljao o svojoj vlasti i o uskrsnuću u Lukinom evanđelju 19,45-20,38. Stoga ne začuđuje što Luka isti riječi stavlja apostolima u usta u Djelima apostolskim koje je Isus u njegovom evanđelju izgovorio pred saducejima: u Lk 20,38 Isus svjedoči postojanje uskrsnuća mrtvih pozivajući se na Boga Abrahama, Izaka i Jakova. Luka tvrdi da je svoje evanđelje sastavio na temelju `predaje onih koji su od početka bili očevici i službenici riječi`(1,2). Svoje evanđelje završava i sa slugama/učenicima te iste Riječi: `I uvijek bijahu u hramu hvaleći Boga` (24,53). U drugom svom djelu, Djela apostolska, piše upravo samo o učenicima i kako su oni širili radosnu vijest Kristovog uskrsnuća. Upravo zbog te povezanosti Evanđelja s Djelima apostolskim i utemeljenosti oba djela na riječima i djelima učenika, po meni je Lukino odstupanje od Markovog teksta vjerojatnije od povezanosti Lk 20,27-40 s Makabejcima (prema Otto Schwanklu) ili od teze da je Lk 20 34 -36 gnostički logion (prema Davidu E. Auneu). Kao glasnici, i svjedoci uskrsnuća, su sluge riječi u Djelima kćeri i sinovi Božji“, istaknula je. Potom se osvrnula na Sinodski put u Njemačkoj i 62. Teološko pastoralni tjedan u Zagrebu. „Kako danas razumijemo brak i beženstvo/djevičanstvo? Pitanje braka i beženstva pokreće mnoge vjernike danas. Beženstvo ne žive samo svećenici, nego i redovnici, redovnice, ali i vjernici laici. Zato bih svoje predavanje htjela zaključiti aktualnim riječima o ovoj temi. Sažet će dva teksta: prvi je ´Svećenička egzistencija danas – obećanje celibata u svećeničkoj službi´ radni tekst s trećeg zasjedanja Sinodskog puta u Njemačkoj, održanog od 3. do 5. veljače 2022. u Frankfurtu na Majni, a drugi je ´Preobrazba svećenika u promjenu epohe´ s 62. Teološko-pastoralnog tjedana u Zagrebu, održanog od 25. do 27. siječnja 2022. Većina u forumu na Sinodskom putu su bili svećenici. Tekst teološki jače napisan nego ostali, ali opet pojednostavljen i shvatljiv za sve. U prvom djelu teksta se donosi sedam ´da´: Da za sakramentalnost Crkve, Da za sakrament svetog reda, Da za svećenika koji će biti dostupan narodu, Da za svećeničku službu koja će uprisutnjavati prisutnost i djelovanje Isusa Krista, Da za ljude, koji su postavljeni u službu, da cijeli svojim življenjem svjedoče vjeru, Da za vrijednost evanđeoskih savjeta: poslušnost, siromaštvo i čistoća, s posebnim naglaskom na beženstvo (čistoću) i Da za svećenički celibat kao svjedočanstvo, kao realni simbol predanja Gospodinu. Vrijednost beženstva se uvijek iznova ističe u tekstu. Kao i ostala dva evanđeoska savjeta: gdje se nameće pitanje ne bi li siromaštvo kao evanđeoski savjet upravo u današnjem vremenu više svjedočio povezanosti s Kristom nego beženstvo? Ali pozivajući se na praksu Istočnih Crkava sjedinjenih sa Rimom postavljaju pitanje mogućnosti ređenja oženjenih muškaraca za svećenike. Praksu istočne Crkve podupiru ´Znakom vremena´ – nedostatak svećenika i seksualni skandali u Crkvi – i pitaju se nije li sada pravo vrijeme da se preispita svećenička služba. Svjesni da velika većina će radije ostati u Status quo, sinodalni sabor je svoje zahtjeve sažeo u 6 točaka: Sinodalni sabor moli Njemačku biskupsku konferenciju (DBK) da pokrene pastoralnu inicijativu za podizanje svijesti vjernika o vrijednosti evanđeoskih savjeta, a time i beženstva za Crkvu u cjelini. U tom kontekstu također je potrebno razmotriti kako se mi, kao Latinska Crkva, možemo obogatiti pojačanim razmišljanjem o iskustvima, izazovima i duhovnosti oženjenih svećenika istočnih katoličkih Crkava. Sinodalni sabor moli Svetog Oca da dopusti Crkvi latinskoga obreda svećeničko ređenje, u skladu s tradicijom i praksom nekih istočnih katoličkih Crkava u pogledu propisa koji se odnose na celibat. Budući da se radi o važnom pitanju, o njemu se može raspravljati na koncilu. Ako koncilski oci iz razloga razboritosti prethodno glasovanje ocijeni previše dalekosežnim, sinodalni sabor moli Svetog Oca da razmotri pojedinačna proširenja dosadašnje prakse. Ređenje `Viri probati`, gdje bi se kao prvi korak mogli definirati kriteriji ´za ređenje prikladnih ljudi, priznatih od zajednice, koji imaju plodan stalni đakonat´. Posebni crkveni propisi, koji bi se uveo u jednom djelu svijeta (možda čak i manjem od jedne mjesne Crkve) s ciljem sakupljanja iskustva, kako takvo jedno otvaranje utječe na zaređene svećenike, odnosno one koji će tek biti zaređeni za svećenike i na kraju, ali ne i najmanje važno na vjernike. Oprost u pojedinačnim slučajevima, kao što se događa, na primjer, s oženjenim evangeličkim pastorima koji su prešli u Katoličku Crkvu. Takav se oprost može odobriti osobito uz zadržavanje opće obveze da se ostane u celibatu. Pravo na takav oprost trenutno je pridržano Svetoj Stolici (c. 1047 §2 br.3). Obveza celibata u ovakvim slučajevima se može ukinuti za pojedine Crkve, ako to zatraži mjesni biskup. Ako se Sveta Stolica s tim složi, ovlast za davanje oprosta treba ima mjesni biskup, koji u dogovoru sa biskupskim vijećem i biskupskom konferencijom, može bolje procijeniti situaciju na licu mjesta. Sinodalni sabor moli Svetog Oca, nakon mogućeg općeg izuzeća od obveze celibata za buduća svećenička ređenja latinskoga obreda, da i već zaređenim svećenicima da mogućnost da budu oslobođeni obećanja celibata bez gubitka obavljanja službe. Sinodali sabor moli DBK i Središnje vijeće njemačkih katolika (ZdK) da provedu istraživanje o suspendiranim i svećenicima s oprostom, te da rezultate objave u roku dvije godine. Sinodali sabor moli DBK i ZdK da sazove radnu grupu koja će proučiti rezultate istraživanja“, istaknula je dr. Sudić. Potom se osvrnula na 62. Teološko-pastoralni tjedan u Zagrebu. Tema je obrađena s teološkog, eklezijalnog, pastoralnog, povijesnog, sociološkog, ekumenskog i psihološkog motrišta. „Kad govorimo o preobrazbi svećeništva u promijeni epohe, konkretno se misli na drugačiju formu, a ne drugačiji sadržaj svećenstva. Dakle, u promjeni epohe svećeništvo treba vratiti njemu samomu jer svaka preobrazba u Crkvi podrazumijeva povratak na izvore i posadašnjenje. Dojam je da su se npr. nakon Koncila pojedini svećenici više pretvorili u socijalne reformatore, redovite kritičare crkvene i društvene prakse, zaboravljajući na temeljno duhovno poslanje posvećenja i naučavanja, pri čemu je pastirska služba ostala u drugom planu. Stoga iz perspektive bratstva i sinodalnosti ne smije se nikada izgubiti iz vida da sinodalnost traži zajedništvo i usku suradnju između laika, svećenika, redovnika i redovnica u naviještanju evanđelja svijetu. Preobrazba koja očekuje svećenički poziv preobrazba je pogleda na svećeništvo koje više ne će biti promatrano na izoliran način, izdvojeno od svih drugih poziva, služba i karizma u Crkvi, nego kao dio Tijela, služba u Božjem narodu. Čitav je narod Božji svećenički, pa u tom kontekstu treba vrjednovati i ministerijalno svećeništvo i svećeništvo svih krštenika. Iz te perspektive ne samo župnička služba, nego i pitanje celibata poprima šire dimenzije koje mogu biti ispravno shvaćene samo na tragu služenja novomu životu i očinskomu rađanju novoga stvorenja. Važno je istaknuti da je svećenička formacija u preobrazbi epohe suočena s potpuno novim izazovima. Odgojiti svećenika za duhovno očinstvo, življenje trojstvenoga zajedništva, slobodu od logika moći i samopotvrđivanja, a za darivanje i afektivnost koja je integrirana u osobnost, zadaća je ne samo sjemeništa i crkvenih učilišta, nego i čitave Crkve. Umjesto straha i opravdanja `uvijek se radilo tako´, treba prepoznati Boga u procesima koji se odvijaju sada. Teologija i pastoral moraju pružiti ruku i ostvariti susret jer samo autentično svećeništvo bit će snaga za Crkvu i za svijet“, zaključila je svoje predavanje dr. Valentina Sudić, nakon čega se razvila plodna diskusija.

Delegat za hrvatsku pastvu u Njemačkoj vlč. Ivica Komadina se osvrnuo na stanje hrvatske pastve u Njemačkoj na temelju novijih statističkih pokazatelja. Ujedno je podsjetio na aktivnosti Hrvatskoga dušobrižničkog ureda.

Ravnatelj dušobrižništva za Hrvate u inozemstvu dr. vlč. Tomislav Markić je prenio pozdrave biskupa Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine i Hrvatske biskupske konferencije, koji su održali svoje XXIV. redovito godišnje zajedničko, 15. veljače 2022., u duhovno-pastoralnom centru „Emaus“ u Bijelom Polju (Potoci) pokraj Mostara. Na zasjedanju je posebno bilo riječi i o hrvatskoj inozemnoj pastvi, koja je, kako je istaknuo, organizirana u 184 grada širom svijeta te u njima djeluje 188 svećenika, od kojih 58 biskupijskih i 130 redovničkih. U skoro svim hrvatskim zajednicama u inozemstvu, a posebice u europskim zemljama, registrirano je pojačano doseljavanje Hrvata katolika iz Republike Hrvatske, Bosne i Hercegovine kao i drugih biskupija u kojima stoljećima žive Hrvati. Istaknuo je kako su biskupi pozorno saslušali izvješće ravnatelja Dušobrižništva za Hrvate u inozemstvu za 2021. godinu te su izrazili zahvalnost svim svećenicima, redovnicima, redovnicama i drugim pastoralnim djelatnicima u hrvatskoj inozemnoj pastvi za sve što čine kao i svima koji su sudjelovali u prikupljanju konkretne pomoći za stradale u potresima u Sisačkoj biskupiji i Zagrebačkoj nadbiskupiji te brojnim drugim akcijama.

Nacionalni ravnatelj dr. vlč. Markić je između ostalog istaknuo kako su biskupi pošto su saslušali izvješća o molitvi i komemoraciji žrtava hrvatskog naroda i drugih naroda u Drugom svjetskom ratu i nakon rata, odlučili da mjerodavna tijela dviju Konferencija s dijecezanskim biskupom u Austriji dogovore način komemoracije i misno slavlje u Bleiburgu, koji je simbol stradanja mnogih nedužnih žrtava hrvatskog naroda diljem prostora bivše države.

Sjednice su završile zajedničkim ručkom.

Adolf Polegubić

Snimke: Z. Bilobrk, T. Markić i A. Polegubić