„UDBA nije umrla, ona radi i njoj je stalo da ono što nije otjerano oružjem, da ta loša klima utječe da ogadi ljudima njihovu zemlju i da odu. I to se događa. To smijem javno reći jer imam dovoljno podataka“, kazao je nadbiskup metropolit vrhbosanski kardinal Vinko Puljić.
Nadbiskup metropolit vrhbosanski kardinal Vinko Puljić je na svečanoj akademiji u povodu proslave Stepinčeva i 70. obljetnice Hrvatske katoličke župe München u „Alte Kongresshalle“ u Münchenu, u nedjelju 11. veljače, istaknuo:
„Kako sam u propovijedi rekao, čovjek doživljava različite osjećaje pogotovo u ovakvim događajima. Dobro se sjećam proglašenja blaženim našega kardinala Alojzija Stepinca. Sveti Papa Ivan Pavao II. je tada rekao kako je Alojzije Stepinac bio kompas. Možda u ovim vremenima ne razumijemo puno što to znači. U onim vremenima nakon Drugoga svjetskog rata, kada je proživljavao sužanjstvo, bl. Alojzije doista je bio putokaz u svojim tajnim pismima, koja su dolazila do brojnih ljudi. Bio je to putokaz obrane vjere, hrabrenja ljudi da ostanu puni pouzdanja u Boga, putokaz da će Božja pobijediti. To je meni bilo nadahnuće posebno u teškim danima kad je trebalo hrabriti ljude da ne klonu duhom. Tada sam znao stalno ponavljati da ljudi mogu kako hoće, ali neće dokle hoće jer je Božja zadnja. I u tome upravo gledam i sva ova događanja koja proživljavamo. Nemojmo se čuditi što se u posljednje vrijeme događaju egzodusi, odlasci. Ljudima je dojadilo gledati te svađe u Saboru. Ne mislim samo na Hrvatski sabor, a kod nas pogotovo u Bosni i Hercegovini. Neka već jednom nađu pametno rješenje kako ćemo živjeti. Ljudi odlaze jer ih je to umorilo. U početku je bila politička klima odlaska, potom gospodarska, potom ratna, a sada su se pomiješali razni osjećaji. Javno ću reći bez straha: UDBA nije umrla, ona radi i njoj je stalo da ono što nije otjerano oružjem, da ta loša klima utječe da ogadi ljudima njihovu zemlju i da odu. I to se događa. To smijem javno reći jer imam dovoljno podataka. Na žalost, za vrijeme komunizma ipak se ljude očilo voljeti svoju zemlju. Danas nas sve manje uče da volimo svoj zavičaj, svoju domovinu, svoju obitelj. Evo samo jedan primjer: kad je Jajce palo, jedna je majka nosila dijete preko svojih njiva. Dijete je pitalo majku: „Mama, je li ovo naša njiva?“ „Jest dijete“, rekla je majka. „Zapamtit ću ja to kad odrastem.“ To bi volio utkati u srca mladih da zapamte svoju njivu, svoj dom, svoju rodnu grudu, svoj narod. Na žalost u zadnje vrijeme ne odgajamo svoju djecu da budu hrabri suočiti se sa životom. Odgajamo ih da uživaju. Damo im sve što zatraže. Nismo ih naučili da žive, a živjeti znači boriti se, nego da uživaju. Oni koji trče za uživanjem, ne mogu graditi budućnost. Valja se naučiti boriti se za život. Naučili smo kukati i svi smo se razboljeli od „kuknjavitisa“. Moramo stvarati budućnost. Pouzdanje u Boga dalo je hrabrost bl. Alojziju Stepincu. Na suđenju je stajao dostojanstveno. Ponižavali su jednog nadbiskupa, čovjeka vjere i morala, proglašavaju ga zločincem, a on stoji dostojanstveno. Znajmo živjeti svoje dostojanstvo, dostojanstvo vjernika, čovjeka, Hrvata, gdje god bili. Sačuvati to dostojanstvo je Božji dar u nama po krštenju. I zato želim upravo u ovakvim događajima dati taj pečat: volimo svoje korijenje, čuvajmo svoje dostojanstvo. Ne dajmo oprati pamet i ne dajmo da s nama trguju, već uzmimo križ u ruke i gradimo budućnost. Hrvatski narod će opstati ako bude njihao kolijevke. Ako ne budemo njihali kolijevke, nama ne treba drugi neprijatelj, tada ćemo biti sami sebi neprijatelji. Čestitam ovaj jubilej, čestitam svim ljudima koji su utkali svoju ljubav da sačuvate vjeru ovdje u ovom zemlji, ali i da u ovoj zemlji svjedočite kulturu, vjeru i vjernost Bogu Crkvi i narodu i neka bude ponos što možete doprinijeti gdje god živjeli upravo tim vrednotama, koje ste sa sobom ovdje donijeli. Dok čestitam, kličem – Bože blagoslovi, pa nas kući vrati!”
Tekst i snimka: Adolf Polegubić