Župna crkva njemačke župe St. Gabriel, impozantna je arhitektonska građevina u novoromaničkome bazilikalnom stilu, dovršena je i posvećena 1926. godine, u prigodi 700. obljetnice smrti sv. Franje Asiškoga. Impozantne orgulje od 40 registara, estetski ukomponirana krstionica u dnu crkve, umjetnički alfresko Križni put, mozaik u svetištu crkve i mnoga druga skladna djela u njoj govore o tome da je St. Gabriel jedno od najvećih i najljepših zdanja u Münchenu.
U toj crkvi već godinama odjekuju prekrasne hrvatske crkvene pjesme, slavi se misa na hrvatskom jeziku, sluša Božja riječ i svećenikova propovijed.
Naime, u ljeto 1985. godine Nadbiskupski ordinarijat i Franjevački provincijalat iz Münchena nude Provinciji Presvetog Otkupitelja (Split) spomenuti samostan i njemačku župu u Münchenu jer nakon 61 godinu marljiva rada dolazi za franjevce Sv. Gabrijela ono najbolnije: Bavarska provincija sa sjedištem u Münchenu našla se u velikoj krizi zbog pomanjkanja kandidata za redovnička i svećenička zvanja. Bila je prisiljena 1985. god. donijeti bolnu odluku o napuštanju svoja tri samostana. Jedan od njih je bio i samostan i župa sv. Gabrijela u Münchenu.
Došlo je do dogovora između dviju provincija o preuzimanju samostana i crkve pa je 14. rujna 1986. biskup Engelbert Siebler uime Nadbiskupije München, uz nazočnost predstavnika bavarskih franjevaca, svečano uveo u novu službu hrvatske franjevce. Oni su dakle preuzeli njemačku župu, ali su u toj crkvi hrvatski svećenici slavili mise i za hrvatske vjernike. Tako i dan danas svećenici provincije Presvetoga Otkupitelja u Münchenu svake nedjelje u 12 sati slave svetu misu u crkvi Sv. Gabrijela, iako se povijest ponavlja, i došlo je vrijeme kada i kod nas Hrvata ima sve manje zvanja, pa je Provincija napustila samostan i vratila ga Nadbiskupskom ordinarijatu u Münchenu. To je razlog da i sestre Kraljice svijeta napuštaju Njemačku.
Tu družbu utemeljio je 6. listopada 1963. godine otac Ivan Jäger, isusovac, u mjestu Turnju pokraj Zadra. U početku su došle tri djevojke iz župe u Zatonu pokraj staroga Nina i tako je za vrijeme održavanja II. vatikanskog sabora nastala nova redovnička družba na tlu Lijepe Naše. Otac Ivan potiče sestre da hrabro stoje uz križ svoga Spasitelja i zajedno s Gospom otkupljuju svijet svojom oduševljenom i požrtvovnom ljubavlju prema poniženima, ostavljenima i zaboravljenima.
Prije dolaska u München sestre su djelovale u staračkome domu u Jüchenu pokraj Kölna. Nakon četverogodišnjeg rada u tom domu s. Marta Jozić dolazi na novu dužnost u župu St. Gabriel u Münchenu, u pratnji tadašnjega gvardijana samostana St. Gabriel, fra Jure Zebića, 2. veljače 1999. godine. Radi u njemačkoj župi, a ujedno svira u istoj crkvi na hrvatskoj misi od 2002. godine.
Dan nakon što je s. Marta došla u München, njoj se pridružuje s. Mara Ljuban koja će preuzeti radove u samostanu Sv. Gabrijela. Iste godine, 29. ožujka dolazi i treća sestra iz Jüchena, s. Ljubica Vukoja.
To je bio početak suradnje između Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja i Družbe sestara Kraljice svijeta.
Sestra Ljubica preuzima dužnost kuharice u samostanu.
S. Mara Ljuban zbog poodmaklih godina i narušena zdravlja napušta München 2006. godine. Odlazi u samostansku kuću u Velikoj Gorici. Veselo i spremno prihvaćala se svakoga posla, umor je za nju bio strana riječ. Znala je na upit franjevaca: „Jesi li se umorila i je li teško obavljati sav taj posao?“, odgovoriti s velikim osmijehom: „Pater, od čega ću se umoriti, ja sve to radim, imate li još koji posao za mene?“ Često je boravila u kapelici i razgovarala sa svojim Bogom. Jedan se je fratar znao našaliti: „Ni sam Bog ne bi je mogao istjerati iz kapelice.“
Sestru Maru zamijenila je s. Ana Oršolić koja je stigla u München 26. rujna 2006. godine. Upisala je tečaj njemačkoga jezika, a onda je u siječnju iduće godine preuzela službu kuharice u samostanu. Tada će s. Ljubica preuzeti dužnost spremačice u samostanu. Na toj dužnosti je do listopada. Vrhovna uprava je premješta zbog potreba Družbe u Veliku Goricu 7. listopada 2012. godine.
Ostale su s. Marta i s. Ana. Pokrenuta je molitvena udruga Prijatelji blagoslova Marije Kraljice svijeta. Sestre iz uprave Družbe htjele su potaknuti hrvatske katolike u inozemstvu na veću svjesnost blagoslova. S. Lucija Marinović i s. Marina Lukač, 1. lipnja 2014. na svetoj misi u crkvi sv. Gabrijela predstavile su Udrugu Prijatelji blagoslova Marije Kraljice svijeta. Nakon povratka su izjavila: „Bilo je lijepo vidjeti kako naš narod u tuđini svesrdno, otvorena srca upija Riječ Božju i otvara svoje srce i obitelji, blagoslovu.“
Tom prigodom sestre su podijelile pristupnice i obećale da će se moliti za naš narod u tuđini. Ova podružnica u Münchenu (sjedište Udruge Prijatelja blagoslova Marije Kraljice svijeta u Velikoj Gorici) ima nešto više od dvadesetak svojih redovitih članova. Udruga se sastaje svakoga 22. u mjesecu. Svrha Udruge je oživjeti zajedničku molitvu. Svojom molitvom žele doprinositi izgradnji boljega svijeta.
Sestre su svjesne da živjeti za Krista znači živjeti za Crkvu; zato se trude da njihove kuće budu kvasac za jačanje i porast Kristova Tijela – Crkve.
U ponedjeljak, 29. studenoga sestre Marta i Ana oprostiše se od franjevca i od uprave njemačke župe St. Gabriel u dvorani župe za vrijeme ručka. Napuštaju samostan i crkvu u koje su unosile radost, mir i blagoslov. Od njih se oprostiše: fra Petar Klapež, fra Frano Čugura, fra Edvard Sokol, fra Slaven Čeko, fra Ivan Vuletić, fra Frano Milanović Litre, fra Jozo Župić i sestre franjevke od Bezgrešne iz Šibenika s. Nikolina Bilić i s. Marija Periša.
S. Marta Jozić odlazi u Veliku Goricu, a s. Ana Oršolić u Osijek. Neka ih prati Božji blagoslov i zagovor Marije Kraljice svijeta.
Fra Jozo Župić