Sprovodnim obredima u biskupiji Limburg nazočila je delegacija partnerske Vrhbosanske nadbiskupije koju su činili mons. Tomo Knežević i mons. Ante Meštrović
Njemačka biskupija Limburg oprostila se u petak, 15. lipnja 2018. od uglednog teologa i socijalno zauzetog svećenika prof. dr. sc. Ernsta Leuningera, počasnog kanonika vrhbosanskog. Euharistijskom slavlju predsjedao je umirovljeni pomoćni biskup mons. Gerhard Pieschl, u nazočnosti umirovljenog biskupa Limburga mons. Franza Kamphausa, kanonika Stolnog kaptola, i koncelebraciju svećenika, brata svećenika Herberta, redovnika, redovnica, rodbine, prijatelja i brojnih štovatelja. Sprovodnim obredima nazočila je i delegacija partnerske Vrhbosanske nadbiskupije koju su po nalogu nadbiskupa metropolita vrhbosanskog kardinala Vinka Puljića činili ravnatelj Caritasa Bosne i Hercegovine mons. Tomo Knežević i prepošt Prvostolnog kaptola vrhbosanskog kanonik mons. Ante Meštrović.
Prof. dr. sc. Ernst Leuninger umro je u Limburgu u subotu, 9. lipnja 2018. god., u 84. godini života. Euharistijsko slavlje slavljeno je u stolnoj crkvi, a nakon toga sahrana je obavljena na kanoničkom groblju koje se nalazi uz stolnu crkvu.
U propovijedi dekan stolne crkve u Limburgu dr. sc. Günther Geis uz brojne sadržajne misli o smrti i o životu pokojnika istaknuo je kako se u smrti ne radi samo o tome što je Leuninger učinio kao svećenik, prijatelj, teolog, odvjetnik i zagovornik malih i zapostavljeni, nego o našem uvjerenju „… da smo čvrsto uvjereni da je, nakon svega što je učinio, Dobri Otac nebeski pripravio stan za našeg pokojnika!“ Propovjednik je dalje u svojoj propovijedi oslikao njegov ispunjeni život, s posebnim naglaskom na zadnje godine njegova života. U zadnjim godinama svoga života bio je sve tiši i sve je bivalo tiše oko njega. On je, zbog njegovog mnogostranog zanima, nadarenosti, znanstvene profiliranosti i posebno zauzetosti u socijalnim pitanjima bio kao svećenik predan svome poslanju, a njegovo sveobuhvatno obrazovanje dalo mu je i naslov „doctor universlis“. U svome životu jako puno je pisao, govorio o brojnim temama, održao brojne i aktualne propovijedi, održao zanimljiva predavanja da bi na kraju sve manje govorio. Propovjednik je propovijed završio svećenikom molitvom da mu Dobri Bog bude milosrdan i podri ljubav koju je pokojnik živio svojom riječju i svojim životom. Riječi oproštaja i zahvale nakon popričesne molitve u ime partnerske Vrhbosanske nadbiskupije i kardinala Puljića izrekao je mons. Knežević. Okupljenima, uz riječi sućuti limburškom biskupu mons. Georgu Bätzingu, kleru i vjernicima, uputio je riječi ljudske, svećeničke i kanoniöke sućuti uz zahvalu za sve što je biskupija Limbug, posebno pod vodstvom biskupa mons. Franza Kamphausa i njegove produžene ruke pokojnog preč. Ernsta Leuningera, učinila za Crkvu i ljude u Vrhbosanskoj nadbiskupiji posebno nakon rata na bosanskohercegovačkim prostorima. „Širina srca njemačkih kršćana, katolika i brojnih prijatelja, posebno u biskupiji Limburg dali su nadu brojnim žiteljima Bosne i Hercegovine, Republike Hrvatske i Kosova kroz obnovu infrastrukture, ali i drugih projekata nad/biskupijskih Caritasa koji su život značili svim žiteljima nakon završenog rata. Nezaboravne su akcije ‚Ovce za Bosnu‘ i ‚Krave za Kosovo‘ i zato je njegovo uvrštavanje među počasne kanonike Vrhbosanske nadbiskupije konkretni znak zahvale svima u biskupiji Limburg, biskupu Franzu Kamphausu, a posebno prof. Leuningeru njehovoj produženoj ruci. Neka Dobri Bog nagradi svako Vaše pokazano djelo, posebno pokojnog svećenika Ernsta“, bile su riječi mons. Kneževića.
Prečasni Leuninger rođen je 5. studenoga 1933. god. u Ossendorfu kod Kölna. Nakon studija teologije na filozofsko-teološkoj visokoj školi Sant Georgen i na sveučilištu u Münchenu biskup dr. Wilhelm Kempf zaredio ga je za svećenika 8. prosinca 1959. god. Poslije jednogodišnjeg pastoralnog praktikuma koji je proveo u katedralnoj župi Wetzler, Leuninger je djelovao kao kapelan u župama Lorch, Wetzlar-Niedergirmes i Sv. Bernarda u Frankfurtu. Nakon toga bio je imenovan regionalnim dušobrižnikom za mlade u Rheingau 18. travnja 1966. god., a uz to od 1. siječnja 1968. god. duhovnim asistentom karitativnog rada u okrugu Rheingau.
U veljači 1970. god. biskup mu je u Ordinarijatu povjerio referat za pastoral u biskupiji, te ga je imenovao članom konzultorom Ordinarijata. Kasnije, prilikom reorganizacije Biskupskog ordinarijata, bio je postavljen vikarom odjela temeljnog dušobrižništva, današnjeg odjela za pastoralne službe u biskupiji. U to je vrijeme bio i član svećeničkog vijeća, personalne službe, konferencije voditelja odjela u Ordinarijatu, plenarne konferencije u Ordinarijatu i vijeća za biskupijski crkveni porez, zatim ravnatelj Djela Sv. Bonifacija (Bonifatiuswerk) u biskupiji Limburg, te od 1977. god. sinodalni ispitivač. Od 1979. god. preuzeo je odjel rada s odraslima.
U vremenu od 1982. do 2004. god. Leuninger je bio angažiran i na drugim poslovima u biskupiji. Bio je dijecezanski predsjednik knjižničarskoga rada u biskupiji, dijecezanski predsjednik Katoličkog radničkog pokreta (Katholische Arbeiterbewegung – KAB) u dijecezanskom savezu Limburg, kao i rektor crkve u Nothgottesu.
Nakon više od 28 godina rada u biskupijskoj službi Ernst Leuninger je otišao u mirovinu 1. srpnja 1998. god.
Središte svoga rada pokojnik je usmjerio na znanstvenu djelatnost. Doktorat iz teologije postigao je u srpnju 1980. god., a habilitirao je u svibnju 1985. god. iz područja socijalnog nauka Crkve. Nakon toga je od 1987. god. kao honorarni profesor držao redovito predavanja na Visokoj teološkoj školi kod palotinaca u Vallendaru, te je sve do 2001. god. bio aktivan u nastavi i u znanstvenom radu.
Najsnažnija strana njegova svećeničkog djelovanja bilo zagovorništvo za malene i zapostavljene radi čega je u svojoj biskupiji dobio naziv ‚ministar inozemnih poslova biskupije Limburg‘. Kao konkretno priznanje za plodni rad jesu i brojne nagrade i priznanja crkvenih, državnih i civilnih ustanova. (kta)
