Duhovne vježbe, na kojima je bilo 38-ero sudionika i sudionica, održane su u organizaciji Hrvatskoga dušobrižničkog ureda iz Frankfurta na Majni, a vodio ih je prof. em. dr. o. Josip Gregur SDB.
Duhovne vježbe za hrvatske svećenike i trajne đakone iz Zapadne Europe o temi „Daj mi duše, drugo uzmi“ (sv. Ivan Bosco), održane su, od 6. do 9. ožujka, u Kući za duhovne vježbe „Sv. Pavao“ Biskupije Augsburg u Leitershofenu kod Augsburga, u ogranizaciji Hravatskoga dušobržničkog ureda iz Frankfurta na Majni. Duhovne je vježbe vodio prof. em. dr. o. Josip Gregur SDB.
Nacionalnog ravnatelja Dušobrižništva za Hrvate u inozemstvu dr. vlč. Tomislava Markića, voditelja duhovnih vježbi o. Gregura i sve sudionike i sudionice na početku je pozdravio delegat za hrvatsku pastvu u Njemačkoj vlč. Ivica Komdina. Sudjelovali su svećenici iz Njemačke, Velike Britanije, Irske, Luxembourga i iz Srbije, te trajni đakon iz Njemačke, dvije laikinje pastoralno djelatne u hrvatskim misijama u Njemačkoj te dvoje djelatnika Ureda iz Frankfurta. Ukupno je sudjelovalo 38 sudionika i sudionica. Tijekom duhovnih vježbi sudionike su pozdravili i ravnatelj te Kuće za duhovne vježbe u Leitershifenu dr. Christian Hartl i mons. dr. Alessandro Perego, koji je u Biskupiji Augsburg zadužen i za dušobrižništvo katolika drugih materinskih jezika.
U uvodnom je dijelu voditelj duhovnih vježbi salezijanac don Josip Gregur SDB podsjetio kako salezijansko geslo glasi „Da mihi animas, cetera tolle“ (Daj mi duše, drugo uzmi), te kako se s tim sloganom sv. Ivan Bosco (1815.-1888.) vodio u svom pastoralnom radu za dobrobit mladih. Stoga je voditelj duhovnih vježbi nastojao u pet razmatranja produbiti smisao pojedinih riječi gesla: Daj (Da) – molitva; mi (mihi) – vjera; duše (animas) – čovjek; drugo (caetera) – cjelina; uzmi (tolle) – predanje. „To geslo se danas možda doimlje nekako staromodno i jednostrano. Ali bivši vrhovni poglavar don Pasqual Chavez vidi u njemu i nadalje ´apostolsku mistiku´ Salezijanaca, to znači: zalaganje i duhovnost, tijelo i dušu. Papa Benedikt XVI. je u prigodnom nagovoru na Generalnom Kapitulu 2008., koji se bavio baš tom temom, rekao: ´Tu je sadržana cijela osobnost velikog sveca (Don Boska): duboka nadahnutost, kreativni duh i zalaganje, apostolska dinamika, neumorno trud, pastoralna hrabrost a pogotovo nesebično darivanje sebe Bogu i mladom čovjeku. Tema ´Daj mi duše, drugo uzmi´ koliko god zvučala jednostavno, ona, kad se ide malo dublje, otvara bitna područja naše duhovnosti i poslanja“, kazao je dodavši kako će u pet razmatranja o tome podijeliti svoje asocijacije. „Što znači Daj? Tu se tematski nameće molitveni duh kao kontrast ljudskoj samodostatnosti i samodopadljivosti. – Mi, meni: Tko sam ja kao molitelj, što je identitet kršćanina, posebno dušobrižnik. – Duše: duhovna strana definira i pokreće čovjeka; ali on je duša i tijelo. – Ostalo: postoji li uopće ostalo ako se radi o utjelovljenoj duši čovjeka; tu se važno posebno osvrnuti na liturgiju. – Uzmi: Na početku stoji ´daj´, a sve se završava sa svakidašnjim, a pogotovo sa onim konačnim ´Uzmi´. Dobivanje i predanje uzdisaj su i izdisaj svega, pa tako i našeg bitka.“
U prvom razmatranju „Da – Molitveni duh“ istaknuo je kako smo pošli od ljudske hibridnosti i nevoljkosti biti o nekome ili nečemu ovisan. „Već i prvi ljudi postupaju po narodnom geslu „Uzdaj se u se i u svoje kljuse“. Dužnost nas kršćana jest upozoravati da čovjek nije stvoritelj nego stvorenje. Stoga je važno ukazivati na to da molitva ne ponižava već uzdiže čovjeka na partnerstvo s onim koji je ´Alfa i Omega´ svega bitka. Molba ´Daj mi duše´, konačno, ne sputava ljudsku inicijativu. Ona nas podsjeća da sve ovisi o Božjem blagoslovu.“
U drugom razmatranju „Mihi – Identitet i vjera“ kazao je kako je znakovito što je papa Benedikt XVI. poručio Salezijancima kad su na 26. Vrhovnom saboru 2008. razmišljali što za njihov identitet znači Da mihi animas: „U rascjepkanom i krhkom vremenu, kao što je naše, potrebno je prebroditi rastresenost i aktivizam i njegovati duhovan život u smislu dubinske mistike i solidne askeze. Time se hrani apostolski rad i to je garancija njegove djelotvornosti. U tome treba biti put k svetosti svakog salezijanca. Na to se mora usredotočiti odgoj novih zvanja i biti svrha posvećenog života. Lectio divina i svakodnevno doživljena euharistija svjetlo su i snaga duhovnog života Bogu posvećenog salezijanca.“
U trećem razmatranju „Animas – Duh i tijelo – Čovjek“ istaknuo je kako je „Daj mi duše“ nekad preusko usmjeravalo na život poslije smrti. „Ali, kako je netko napisao, postoji i život prije smrti. Tu se naime i vodi borba za duše. Tijelo se nekad smatralo neprijateljem duše. Prenaglašavanjem tjelesnog mrtvljenja činilo je kršćansku duhovnost, neprivlačnom, bezukusnom i odbojnom. U skladu s katoličkom tradicijom don Bosco je podjelu čovjeka na dušu i tijelo kompenzirao duhovnošću srca, simbolom ljubavi. Zato bi se danas reklo: Daj mi srce čovjeka, drugo uzmi, kad to dobijem imam ga cijelog. Ne da bi ga, kao ideologije, zadržao za sebe, nego da ga preda Bogu.“
U četvrtoj meditaciji „Caetera – Bitno i ostalo – cjelina“ je istaknuo kako se danas u psihologiji ističe pažljivost trenutka: čini i male stvari svjesno i s ljubavlju, jer samo ovaj trenutak ti je na raspolaganju. „Ništa drugo nas ne uči i liturgija: biti u stavu zahvaljivanja. U tom smislu treba prihvatiti i onu preporuku Prve poslanice Timoteju: ´Doista, svako je Božje stvorenje dobro i ne valja odbaciti ništa što se uzima sa zahvalnošću jer se posvećuje riječju Božjom i molitvom´“, (1 Tim 4,4-5).
U petom razmatranju „Tolle – Predanje“ posjetio kako je na početku na početku bilo rijeli o ljudskoj oholosti, koja teško izgovara ona „daj mi“, a još teže joj pada da se zahali. „Kršćaninu, međutim, nije teško moliti, jer zna da je sve dar Božji i njegov blagoslov. Nije mu zato ni teško izgovoriti taj predani ´uzmi´, znajući da Bog kad uzme stostruko vraća. Cijelo Don Boscovo geslo ´Daj mi duše, drugo uzmi´, proturječi modernom materijalizmu, afirmacija je vjerskog pogleda na život, a time i mudrost koja nadilazi naše kratkoročne prohtjeve, ciljeve i želje. Vodi nas k slobodi djece Božje koju Isus naznačuje poznatim ohrabrujućim govorom: ´Ne budite zabrinuti za život svoj: što ćete jesti, što ćete piti; ni za tijelo svoje: u što ćete se obući. (…) Pogledajte ptice nebeske! Ne siju, ne žanju niti sabiru u žitnice, pa ipak ih hrani vaš nebeski Otac. Zar niste vi vrjedniji od njih? (…) Promotrite poljske ljiljane, kako rastu! Ne muče se niti predu. A kažem vam: ni Salomon se u svoj svojoj slavi ne zaodjenu kao jedan od njih. Pa ako travu poljsku, koja danas jest a sutra se u peć baca, Bog tako odijeva, neće li još više vas, malovjerni? Nemojte, dakle, zabrinuto govoriti: ‚Što ćemo jesti?‘ ili: ‚Što ćemo piti?‘ ili: ‚U što ćemo se obući?‘ Ta sve to pogani ištu. Zna Otac vaš nebeski da vam je sve to potrebno. Tražite stoga najprije Kraljevstvo i pravednost njegovu, a sve će vam se ostalo dodati´“, (Mt 6, 25-33).
Sv. mise je predvodio voditelj duhovnih vježbi prof. em. dr. o. Josip Gregur u utorak 7. ožujka u zajedništvu s voditeljem HKM Kempten fr. Josipom Dolićem i dušobrižnikom u HKM Nurnberg don Filipom Tomićem; u srijedu 8. užujka s voditeljem HKM Hannover fr. Anastaziom Pericom Petrićem i župnikom katedralne Crkve Uznesenja Blažene Djevice Marije u Beogradu vlč. Mihaelom Sokolom, te u četvrtak 9. ožujka s voditeljem Hrvatske katoličke misije Regensburg vlč. Vladom Letinčićem i uz asistenciju trajnog đakona Mladena Svoboda iz HKM Ludwigshafen. U koncelebracji su bili svećenici okupljeni na duhovnim vježbama.
Uz molitvu časoslova bilo je i pokorničko bogoslužje i križni put. Molitvu i pjevanje je animirao dušobrižni u HKZ Stuttgart – centar fra Filip Mimica. Na kraju je svima zahvalio na sudjelovanju delegat vlč. Ivica Komadina.
Tekst i snimke: Adolf Polegubić
