Na svetkovinu svetoga Franje, 4. listopada 2026., u Kölnu je, u Minoritenkirche, predstavljena knjiga fra Vuka Buljana „Misli iz razgovora“. Misnim slavljem u 12 i 30 predsjedao je župni vikar fra Ivan Režić, a propovijedao je župnik fra Vuk Buljan.
U poticajnoj homiliji fra Vuk je povezao evanđeoski tekst svetkovine sa životom svetoga Franje, kod kojega je, kako je rekao, osobito uočljivo otkriće ljubavi i život po Evanđelju u krilu Crkve.
„Iako je i u njegovo vrijeme bilo pojedinaca koji su izvanjski radikalno i pokornički živjeli, Franjo se od njih razlikovao po tome što nije, poput njih, htio činiti nešto mimo Pape, nego je ljubio takvu, grešnu Crkvu te svojim radikalnim pokorničkim životom učvršćivao njezine temelje kako se ne bi urušila. Druga vrlo važna oznaka njegova života nalazi se u spremnosti na svakodnevnu žrtvu, koja proizlazi iz otkrića Ljubavi koja nije ljubljena. U Franjino vrijeme bilo je mnoštvo školovanijih i većih umova kojima je vlastiti oholi um priječio da otkriju Boga, dok ga Franjo otkriva po malenosti i spremnosti na žrtvu za druge. Time i nama pokazuje da se ljubav otkriva jedino ljubeći. Ipak, na koncu života, kada je mogao vidjeti velike plodove suradnje s Božjom milošću, kako u sebi tako i u tada već brojnoj braći, Franjo će reći: „Započnimo, braćo, iznova služiti Gospodinu Bogu, jer dosad učinismo malo ili gotovo ništa“, zaključio je propovjednik.
U ulaznoj procesiji sliku svetoga Franje nosilo je dvoje framaša. Tijekom misnoga slavlja liturgijsko pjevanje animirao je župni zbor pod ravnanjem s. Renate Rapi, uz orguljsku pratnju Mije Pavlinović Bilić. Molitvu vjernika čitali su framaši, koji su sudjelovali i u prinosu darova. Za vrijeme pričesti fra Ivan je otpjevao Franjin hvalospjev Pjesmu stvorova, uz orguljsku pratnju s. Renate.
Nakon svete mise uslijedilo je predstavljanje knjige. Okupljene je pozdravila voditeljica programa, gospođa Ivanka Hörster, te najavila predstavljače: dr. Dinka Aračića, poznatoga hrvatskog kršćanskog publicista, urednika knjige dr. fra Ivana Režića i autora fra Vuka Buljana. U dijaloškom dijelu predstavljanja, bilo je interesantno čuti ponešto o nastanku ove knjige izravno od urednika i od autora.
U glazbenom dijelu programa nastupio je VIS „Alojzije Stepinac“ pod ravnanjem voditelja Slavka Bočeka, uz solističke dionice Julije Mihalj, Marija Vrdoljaka, Damira Križića i fra Ivana Režića. Izveli su skladbe „Krist na žalu“ i „Croatio, iz duše te ljubim“. Uz njih je nastupio i zbor mlađeg uzrasta folkloraša iz HKM Köln.
Fra Vuk Buljan na kraju je zahvalio predstavljačima knjige te svima spomenutima koji su pridonijeli ljepoti i svečanosti ovoga događaja, kao i brojnim okupljenima koji su svojim dolaskom uveličali svetkovinu i predstavljanje knjige.
U velikoj jubilarnoj 800. obljetnici od prijelaza svetoga Franje u nebo bio je ovo poseban trenutak i znak nepresušnoga kontinuiteta franjevačke karizme, koja i danas nadahnjuje na nasljedovanje Isusa Krista po uzoru na svetoga Franju. Köln je i ovim predstavljanjem knjige, jednog istaknutog franjevca Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja, odao počast Asiškom Siromašku.
Prigodna riječ dr. Dinka Aračića o knjizi Misli iz razgovora
Sami naslov kaže o čemu je riječ u ovoj knjizi. O mislima koja su nastala iz razgovora. Tim se naglašava koliko je važan razgovor za nastajanje dobrih i pametnih misli. Ovdje nije pitanje tko je važniji ili što je prvo: misao ili razgovor. Obje danosti su važne. Bez razgovora s bratom Ivanom ne bi bilo misli brata Vuka, a fra Ivan ne bi imao što zapisati kako bismo i mi doznali misli brata Vuka. Razgovor je temelj ove knjige.
Važnost razgovora
Ova zbirka misli brata Vuka ima i didaktičnu, tj. poučnu poruku. Želi nas poučiti koliko je važan razgovor u našem životu. Potreba za razgovorom duboko je ukorijenjena u našem biću. Razgovor je bitan dio sretna i zdrava života. Studije pokazuju da redoviti razgovori mogu poboljšati naše dobro stanje, raspoloženje i zdravlje.
Trebamo jedni druge. Nitko od nas nije otok, a još manje kontinent. Barem smo teoretski razvili svijest da smo globalna obitelj. Trebamo jedni druge da bismo preživjeli, da bismo postali svjesni sebe i da bismo upoznali sebe. Jer bez povratnih informacija od drugih, ne postojimo. Kroz perspektivu naših sugovornika, stvaramo sliku o sebi.
Razgovor nam pomaže da steknemo nove perspektive i proširimo svoje horizonte. Stoga je važno iskoristiti priliku za razgovor i slušanje. Kao vjernici naša je odgovornost biti i svjedočiti za susret i razgovor. Važno je da živimo u zajedništvu s Kristom, da je Bog u središtu našega života, a time i čovjek koji je njegova slika. Pozvani smo razoružati riječi i srce te graditi mir i prijateljstvo (Lav XIII.)
Učiti slušati
Knjiga brata Vuka uči nas slušati. Slušanja nedostaje danas u Crkvi u društvu i u obitelji. Sve je postalo glasno, preglasno. Svatko želi nešto reći. Neophodno su nam potrebni okviri u kojima slušamo i ne dajemo izjave. Prebrzo reagiramo, premalo razmišljamo o tome što govorimo i premalo se trudimo poboljšati naše razgovore. Često izbrbljamo stvari bez pomisli na posljedice.
Tko još danas šuti i razmišlja? Tko još računa s tim da nas Bog može iznenaditi. Slušamo Božji glas u našoj savjesti? I to je poruka ove knjige.
Neka istraživanja tvrde da samo oko sedam posto razgovora uključuje razmjenu činjeničnih vijesti i sadržaja. Preostalih 93 posto služi za predstavku, prosudbu i uljepšavanje.
Naši su stari lijepo rekli: Ispeci, pa reci. Promisli, pa onda govori. Ova zbirka misli poziva nas da pažljivo razmislimo o onome što želimo reći prije nego što izgovorimo nešto nepromišljeno zbog čega bismo se kasnije morali kajati.
Misli iz razgovora. Kod fra Ivana fra Vuk je našao dobrog sugovornika. A odlika dobrog sugovornika je da pomno sluša, da više sluša, nego govori, da pokazuje istinski interes za onim o čemu se razgovara. Fra Ivan je istinski shvatio pravila razgovora: usredotočio se na svoga sugovornika, nije ga prekidao, nije mu upadao u riječ.
Još jedna poruka ove knjige: Slušaj druge i uči od njih. Slušanje i biti saslušan daju smisao i dubinu tvom životu. Ne prekidaj druge dok govore. Pristupaj drugima s istinskim zanimanjem i poštovanjem – bez obzira dijele li tvoje mišljenje ili ne.
Zaboraviti sebe
Američki pisac Kurt Vonnegut jednom je izjavio: „Kad samo ne bi bilo ljudi. Bez njih, zemlja bi bila raj.“ Čim ljudi stupe u akciju i komunikaciju, stvari postaju komplicirane, uzbudljive, nepredvidljive, a ponekad i opasne…
Kad razgovaramo unosimo puno emocionalne prtljage u razgovor. Unaprijed smo natovareni i to želimo staviti pred druge. Naši vlastiti pogledi su toliko nametljivi i nabijeni da se ne možemo istinski povezati s drugom osobom. To često dovodi do nesporazuma i neželjenih posljedica.
Kod ove knjige iznenađuje činjenica koliko dinamični i kreativni mogu biti čak i najjednostavniji razgovori. To znači da je fra Ivan ostavio po strani osobne misli i udubio se u razgovor s bratom Vukom. Iako je sam autor „Misli o smislu“ nije nametao svoje ideje i stavove.
Nemaj bojazni za razgovor. Razgovor ti ne otima tvoj identitet, ne umanjuje ono što jesi, već naglašava tko si i što si. I to je još jedna poruka ove knjige.
Zaglavak
Knjiga brata Vuka puna je ozbiljnih, iskričavih misli, koje svjedoče, o pravoj istini, karakternim i hrabrim ljudima, kukavicama i moralnim ništarijama, ljepoti i težini života o pobjedi Dobra nad Zlom, o važnosti i vrijednosti ljudskog razgovora. Knjiga je vrijedna. Može se čitati čak kao „duhovno štivo“.
Zajedničko je djelo dvojice protagonista. Iz nje je jasno koliko je potrebno naučiti pametno razgovarati i pomno slušati. Jer bez toga ne bi bilo ove zbirke. Nastala je u pozornosti posvećenoj razgovoru.
Kao što napisa Mile Mamić, po svojem nastanku ova je knjiga jedinstvena u hrvatskoj kulturi. Iako malena po stranicama, bogata je sadržajem. Svjedočanstvo je vjere i života. Fra Vukove misli uče nas pošteno živjeti i pravedno djelovati, uspravno pod suncem hoditi. Ostati vjeran onome što je dobro i biti otvoreni jedni prema drugima.
Prigodna riječ dr. fra Ivana Režića, urednika „Misli iz razgovora“
U velikoj smo jubilarnoj franjevačkoj godini, u kojoj se i nakon 800 godina i dalje pred našim očima ukazuje svijetli, inspirativni lik pokornika iz Asiza, Franje Bernardonea. Iako on to nije htio ni predviđao, po njegovu su primjeru stotine tisuća njegove braće tijekom osam stoljeća htjele slijediti Kristove stope. Jedna od najsnažnijih poruka koju je ostavio jest ljubav prema Isusu Kristu kroz radikalno opsluživanje Evanđelja, iz čega se rađaju prava sloboda srca, malenost i autentična radost.
Mi danas svjedočimo događaju u kojemu na svjetlo dana dolazi djelo jednoga Franjina sljedbenika koji u svojoj zapisanoj riječi donosi otiske i odraz iskonske franjevačke oslobođenosti od obzira naspram zahtjeva vjernosti Isusovoj poruci sadržanoj u Evanđelju.
Ovo naše vrijeme, kao i vremena koja su mu prethodila, žudi za ljudima koji su svoji – za samosvjesnim i savjesnim ljudima koji se usuđuju misliti onako kako ih nadahnjuje Duh Božji, bez straha da neće biti prihvaćeni od ljudi koje nadahnjuje duh ovoga svijeta, okužen individualizmom, konformizmom i hedonizmom.
„Misli iz razgovora“ nastale su iz susreta i razmjene misli. One, stoga, dolaze ususret onima kojima će pomoći još više prosvijetliti um i ohrabriti srce koje žudi za istinom. Njihova je nakana pokazati nove, još nedosegnute horizonte na ljudskoj i kršćanskoj razini te ukazati na stvarne uzroke pojava u društvu, u Crkvi i u međuljudskim odnosima, kao i na protubožje i protuljudske zakone koji se nerijetko postavljaju i iznad Božjega zakona. Zar se tome treba čuditi kada živimo u eri ne samo zaborava Boga nego i ponovnoga uzdizanja modernih poganskih hramova u službi što većega profita i realizacije opskurnih planova iluminata i graditelja novoga svjetskog poretka?!
Živimo u razdoblju manipulacije u kojemu se ni na jednom sportskom natjecanju, kao što je nedavno završeno Svjetsko nogometno prvenstvo, ne dopušta da ono ostane samo sportska igra i zabava. Upravo se preko VAR tehnologije, koja bi trebala tu igru dodatno osloboditi ljudskih pogrešaka, još više manipulira te se u lice smije milijardama nemoćnika pred malim ekranima. Kreatori takvih igara po „VAR salonima“ centara moći ne žele da razmišljamo, da imamo svoj integritet i da ostanemo vjerni Isusu Kristu kao glavnom temelju ljudske egzistencije i preegzistencije koja smjera u ovostranom otkrivati tragove onostranosti.
Zbog toga čestitam autoru na odvažnom franjevačkom svjedočanstvu života, kao i svjedočanstvu kroz pisanu riječ, a knjigu svima toplo preporučujem!
Tekst: Zlatko Stupalo
Foto: Ivana Oršolić/ Ivana Ćurić/fir
