Portal hrvatskih katoličkih misija i zajednica u Njemačkoj

Portal der kroatischen katholischen Gemeinden in Deutschland

Knjiga o bezbračnosti u Novom zavjetu

Valentina Sudić, „Lukanische Theologie der Ehelosigkeit nach Lk 20,34-36 – Ein Vergleich mit 1 Kor 7 und Mt 19“ (Lukina teologija beženstva prema Lk 20,34-36 – Usporedba sa 1 Kor 7 i Mt 19), Peter Lang, 2022., 276 str.

Ovih je dana objavljena knjiga dr. sc. Valentine Sudić pod nazivom „Lukanische Theologie der Ehelosigkeit nach Lk 20,34-36 – Ein Vergleich mit 1 Kor 7 und Mt 19 („Lukina teologija beženstva prema Lk 20,34-36 – Usporedba s 1 Kor 7 i Mt 19“), u izdanju izdavačke kuće Peter Lang.

Radi se o doktorskoj disertaciji dr. Sudić koju je obranila 25. studenoga 2020. na Visokoj filozofsko-teološkoj školi Sankt Georgen u Frankfurtu na Majni. Disertacija je glasila „Askese mit Schwerpunkt auf Ehelosigkeit im Neuen Testament“ (Askeza s naglaskom na bezbračnost u Novom zavjetu), a izradila ju je pod mentorskim vodstvom prof. dr. sc. Ansgara Wucherpfenniga, SJ. Cilj doktorske disertacije bio je na temelju novozavjetnih tekstova odgovoriti na pitanje – koje značenje ima bezbračni život? Centralni tekst disertacije Isusov je razgovor sa saducejima u Lk 20,27-40. Lukin prikaz Isusova razgovora sa saducejima markantno se razlikuje od paralelnog mjesta kod Mk 12,18-27, koji je prema mišljenju pojedinih bibličara i same doktorandice bio izvor za Lukin tekst. Iz kojeg razloga Luka mijenja svoj tekst i kako tumačiti tu promjenu doktorandica obrazlaže u tri poglavlja svoga rada.

Jedan od prvih bibličara koji je dao odgovor na gore navedena pitanja bio je njemački teolog Otto Schwankl, koji smatra da je Luka pod utjecajem knjiga o Makabejcima (LXX) promijenio svoj tekst u odnosu na Marka (O. SCHWANKL, Die Sadduzäerfrage (Mk 12,18-27 parr). Eine exegetisch-theologische Studie zur Auferstehungserwartung, Athenäum, Frankfurt am Main, 1987.). Doktorandica u svom radu pokazuje slabosti ove teze ističući da su knjige o Makabejcima pisane u isto vrijeme kada i Lukino evanđelje, ako ne i poslije Lukina evanđelja. Stoga, malo je vjerojatno da se Luka koristio knjigama koje su u njegovo vrijeme bile nekanonske.

Drugi autor, koji je dao odgovor na gore navedeno pitanje američki je bibličar David E. Aune, koji smatra da prvi dio Isusova odgovora u Lk 20,34-36 potječe iz usmene predaje enkratitički-gnostičkih sirijskih kršćanskih krugova. Autor svoju hipotezu objašnjava u tri točke: (1) Isusov odgovor prvotno se nalazi u Mk 12,18-27; (2) iz toga teksta izvađen je samo jedan redak – redak 25 i odvojen je od svoga narativnog konteksta kojega je imao u Markovu evanđelju. Taj redak sirijski su kršćani u prvoj polovici prvog stoljeća poslije Krista promijenili na temelju svoje krsne teologije, pri čemu je bezbračnost krštenika shvaćena kao identifikacijska oznaka uskrsnuća u ovom svijetu (D. E. AUNE, Luke 20:34-36: A ‘Gnosticized’ Logion of Jesus?, u: Geschichte-Tradition-Reflexion: Festschrift für Martin Hengel zum 70. Geburtstag, hrsg. von Hubert Cancik, Bd. 3: Frühes Christentum, J. C. B. Mohr, Tübingen, 1996., 187-202.). Ispitivanje paluzibilnosti hipoteze od Aune provlači se kroz cijeli rad.

U prvom poglavlju rada doktorandica na temelju najstarijeg novozavjetnog teksta o bezbračnosti, Prve poslanice Korinćanima, pokazuje kakvo je bilo shvaćanje bezbračnosti u korintskoj zajednici. Za razliku od hipoteze D. E. Aune, doktorandica pokazuje da je bezbračnost u 1 Kor 7 isključivo naglašena poradi služenja Gospodinu, a ne poradi skore paruzije ili uskrsnuća, ili jedinstva s Kristom na temelju krštenja. Štoviše, 1 Kor 7 uvijek iznova ističe vrijednost braka i bračnog zajedništva, a bezbračnost ne zastupa jednostrano kako je to bilo u gnostičkim krugovima sirijskih kršćana.

Drugo poglavlje prikazuje bezbračnost u Matejevu evanđelju. Za razliku od velike većine bibličara, doktorandica donosi novo tumačenje Mt 19,11-12 koje uz pomoć povijesno kritičke metode argumentira na slijedeći način: grčka riječ „Eunuchos“ koja je do sada uvijek prevođena kao „kastrirani“ svoj korijen ima u TM „ša rešši“ što znači visoki dužnosnik na kraljevskom dvoru (Post 39,1; 2 Kr 9,32; 20,18; Dj 8,27). Stoga, doktorandica Isusov govor o „Eunuchoi“ poradi Kraljevstva nebeskog u Mt 19,12 tumači kao govor o služenju poradi Kraljevstva nebeskog, gdje se bezbračnost shvaća, kao i u Starom zavjetu poradi službe. Kao hermeneutički ključ razumijevanja Mt 19,12 doktorandica navodi prispodobu o radnicima posljednjeg sata 20,1-16 koja je također kao i Mt 19,10-12 posebnost Matejeva evanđelja, a doktorandica ju stavlja u kontekst govora o nasljedovanju Isusa, kao završni govor o nasljedovanju u Mt 19,1-20. „Eunuhos“ poradi Kraljevstva nebeskog ne smije očekivati privilegirano mjesto u zajednici jer na kraju, svi radnici u vinogradu (metafora za Kraljevstvo nebesko) dobit će istu plaću.

Na temelju zaključaka iz prethodna dva poglavlja, u trećem poglavlju dr. Sudić se vraća na Lukino evanđelje i posebnost Isusova odgovora saducejima. Također, na temelju povijesno kritičke metode pokazuje Lukin redakcijski zahvat u Lk 20,27-40 te se kritički osvrće na hipotezu D. E. Aune. Dok Marko piše da se ljudi nakon uskrsnuća niti žene niti udaju, Luka započinje Isusov odgovor s pozitivnom rečenicom: Sinovi i kćeri ovoga svijeta žene se i udaju. Te nastavlja, da uz sinove i kćeri ovoga svijeta žive „dostojni“ (grč. kataksiothentes) onoga svijeta i uskrsnuća od mrtvih koji se niti žene, niti udaju. Kako bi pobliže objasnio tko su „dostojni“ Luka u retku 36 donosi dva atributa: sinovi i kćeri Božje, i sinovi i kćeri uskrsnuća. Redak 36 ima ABBA strukturu što će reći da usporedba „dostojnih“ s „anđelima“ (36b) je paralelni segment sa „sinovi i kćeri Božje“ (36c) a izraz da „niti više umrijeti ne mogu“ (36a) s njihovim imenovanjem – „sinovima i kćerima uskrsnuća“ (36d). Tako „dostojni“ žive pored sinova i kćeri ovoga svijeta, a nazivaju se sinovi i kćeri uskrsnuća te sinovima i kćerima Božjim. Kroz analizu Lukina evanđelja i njegovih Djela apostolskih, doktorandica pokazuje Lukinu nakanu promijene Isusova odgovora u Lk 20,34-36 u odnosu na Markov tekst poradi povezivanja bezbračnosti sa svjedocima uskrsnuća tj. nasljedovateljima Isusa (vgl. Lk 14,25-27; 18, 28-30).

U zaključnom poglavlju dr. Sudić još jednom iznosi zaključke istraživanja koji se mogu sažeti na sljedeći način: Isusov odgovor u Lk 20,34-37 Lukin je redakcijski zahvat, ne poradi povezivanja s knjigama o Makabejcima (O. Schwankl) nego poradi cjelokupnog prikaza „lika“ svjedoka Isusova uskrsnuća, na čijem svjedočenju Luka temelji svoje evanđelje (Lk 1,2) i s kojima završava svoje evanđelje (Lk 24,53). Ujedno, o njima piše u svom drugom djelu – Djelima apostolskim, a kao navjestiteljima („angeloi“) i svjedocima uskrsnuća. Promatrajući Lukino evanđelje zajedno s Djelima apostolskim doktorandica smatra vjerojatnijim Lukin redakcijski zahvat u Lk 20,34-36 od hipoteze D. E. Aune i utjecaja gnostičkih sirijskih krugova na dotični tekst.

Dr. sc. Valentina Sudić rođena je 1988 u Slavonskom Brodu. Dolazi iz Starog Topolja, župa Garčin. Nakon završene Gimnazije „Matija Mesić“ u Slavonskom Brodu, 2007. upisuje Katolički bogoslovni fakultet u Đakovu, kojega uspješno završava 2012. godine. Iste godine Đakovačko-osječka nadbiskupija i KBF u Đakovu šalju ju na daljnje školovanje na Visoko filozofsko-teološku školu Sankt Georgen u Frankfurtu na Majni. Na dotičnoj školi 2016. godine završila je licencijatski studiji iz biblijske teologije. Akademsku godinu 2016/2017. djelovala je kao znanstvena suradnica iz biblijske teologije na KBF u Đakovu i ujedno započela doktorski studiji, kojega uspješno završava 2020. godine.

www.djos.hr/A.P.; Naslovnica knjige: www.peterlang.com

Narudžbe knjige:

Lukanische Theologie der Ehelosigkeit nach Lk 20,34-36 – Peter Lang Verlag