Šimun Šito Ćorić, „Naš čovjek Krabat“, Biblioteka „Suvremena proza“ 126, Naklada Bošković, Split, 2018., str. 104.
„Naš čovjek Krabat“ nova je knjiga dr. fra Šimuna Šite Ćorića, književnika, psihologa i katautora, voditelja Hrvatske katoličke misije Solothurn u Švicarskoj. Prema bilješki nakladnika, zbirka je to pedesetak raznolikih putopisnih priča spletenih u roman o nepobjedivom ratniku Krabatu, uskoku Janku Šajatoviću (Jezernice 1624. – Gross Särchen 1704.; pokopan je u katoličkoj crkvi u Wittichenau, gdje mu se nalazi i nadgrobna ploča). To je ujedno prva knjiga o Krabatu na hrvatskom jeziku. Radi se o romanu, kako autor ističe, za sadašnju i bivšu mladež, a podijeljen je u četiri pogavlja: Čovjek od četristo godina, U naručju starih bajki, Zagrebačke i uskočke godine i Marljivost i zahvalnost jednoga izbjeglice. Krabat je bio vitez grofa i hrvatskog bana Petra Zrinskog. Njegovi roditelji plemići bježali su pred Turcima iz doline Neretve, zatim iz Dalmacije u Žumberački goru. S trideset i šest godina Janko odlazi u njemačku kraljevsku vojsku, gdje se ističe junaštvom, poduzetničkim duhom, upornom dobrotom, te naravnim i nadnaravnim sposobnostima, a nazivaju ga Krabatom. Bio je osebujnog života pa su ga mnogi držali čarobnjakom. Kao takav ulazi u legendu te je i danas zaštitnim znakom cijele njemačke pokrajine Oberlausitz ili Lužice. A ta legenda, kako ističe Frane Vugdelija, nadahnula je mnoge njemačke umjetnike, među njima i književnika Otfrieda Preußlera prema čijem romanu „Krabat” je 2008. godine snimljen film. Mnoga društva, škole, udruge i proizvodi u lužičkom kraju nose njegovo ime. Krabatu u čast skladaju se pjesme i njemu na spomen već dugi niz godina održava se i festival. Na žalost, u Hrvatskoj se o Krbatu vrlo malo zna. Za vjerovati je kako će ova vrijedna knjiga fra Šimuna Šite Ćorića, koja se čita u jednom dahu, sačuvati od zaborava toga velikog Hrvata-Krabata, koji je dao veliki doprinos novoj sredini, u kojoj je živio i djelovao. Kao što i danas živi u sjećanju i u srcima ljudi u njemačkim Lužicama, za poželjeti je da ostane živjeti i u sjećanju Hrvata u domovini i u svijetu, te da bude most između tih dviju kultura (lužičke i hrvatske), koje je Krobat na poseban način dodirnuo i povezao.
Adolf Polegubić
