Šest zvona mostarske katedrale pozdravila su u srijedu 2. svibnja svojim skladnim zvucima dolazak posmrtnih ostataka biskupa Pavla Žanića, koji su preneseni iz obiteljske grobnice iz Kaštel Novoga. Pratitelji iz Mostara i glavni organizatori prijenosa bili su don Željko Majić, generalni vikar, i don Ante Luburić, kancelar – dugogodišnji tajnik biskupa Žanića. Na ispraćaj su se okupili članovi obitelji biskupa Pavla, nećaci i nećakinje, te daljnja rodbina, prijatelji i poznanici. Splitsko-makarski nadbiskup Marin Barišić došao je sa svojim generalnim vikarom mons. Miroslavom Vidovićem i tajnikom don Gabrijelom Kamberom. Pridružio se i don Luka Vuco, umirovljenik, koji je kao župnik u Kaštel Novom, stavio dio župne kuće na raspolaganje biskupu Žaniću i njegovoj sestri Jerki 1993. godine.
Nadbiskup Barišić obavio je obred ispraćaja uputivši nazočnima pozdrav, a zahvalu Bogu za dar života, rada, žrtve i primjera koji je dao u biskupu Žaniću, hrabru i vjernu pastiru Crkve u Hercegovini. Pozdravio je odluku da se biskupovi zemni ostatci prenesu i počivaju u njegovoj katedrali. Don Željko je zahvalio svima, napose nadbiskupu Barišiću za njegov dolazak, molitvu i upućenu riječ. Sve je nazočne pozvao da 21. svibnja dođu u Mostar, na svetkovinu Marije Majke Crkve, kada će se svečanom misom zaključiti „Godina biskupa Pavla Žanića“ i predstaviti Zbornik njemu u čast.
Na ulasku u katedralnu kriptu sv. Josipa zemne ostatke biskupa Žanića, svoga predšasnika, dočekao je s molitvom mostarsko-duvanjski biskup Ratko Perić sa svećenicima i redovnicama iz katedralne crkve. Mrtvački sanduk postavljen je pred oltar u kripti sv. Josipa. Na misi se okupilo oko 25 dijecezanskih svećenika i više redovnica raznih kongregacija.
U homiliji je biskup Perić govorio o Sedam Isusovih poruka s kalvarijskoga križa: Tri su upućene Ocu nebeskomu, Dvije se odnose na Isusa, Jedna na Majku i učenika, Jedna na raskajana razbojnika. Biskup je na kraju iznio crkvene razloge prijenosa posmrtnih ostataka biskupa Pavla iz Kaštel Novoga u Mostar.
Prema crkvenom običaju i kanonu 1178 postupak s obzirom na ukop pokojnoga biskupa posljednje mu biskupije jest ovaj: „Neka se sprovod dijecezanskog biskupa obavi u njegovoj stolnoj crkvi, osim ako je sam izabrao drugu crkvu.“ Kanonski je bilo da biskup Žanić bude pokopan u katedralnoj kripti, pogotovo što je i sam uvelike sudjelovao u gradnji te katedrale. Ali se od općega kanona više poštuje biskupova osobna pisana oporuka da bude pokopan u drugoj crkvi, neovisno o katedrali. Bilo bi normalno da je biskup Žanić oporučno ostavio da bude pokopan doista u drugoj crkvi, na primjer u župnoj crkvi Sv. Petra, gdje je bio kršten, u Kaštel Novom 2000. godine. Ali nije. Više nas je crkvenih razloga potaknulo na ovaj čin, kazao je mons. Perić te dodao: „Biskup je Pavao, nakon biskupskoga ređenja, na današnji dan – 2. svibnja 1971., u sve vrijeme svoje biskupske službe, i koadjutorske i ordinarijske do Papina prihvaćanja njegova odreknuća, 24. srpnja 1993., bitno vezan uz Mostar, uz gradnju ove katedrale i uza službu u ovoj katedralnoj crkvi.“
U Mostarsko-duvanjskoj biskupiji djelovao je pune 22 godine, a 12 godina u katedrali propovijedao, svete sakramente dijelio i župnike i kapelane ovdje postavljao. Njemu i nakon smrti po svim pravima i pravilima pripada mjesto u biskupskoj grobnici u kripti ove katedrale koja je stolna crkva ove i njegove dijeceze. Svojski, nesebično i požrtvovno rješavao je sve biskupijske probleme, među kojima na prvom mjestu: „hercegovački slučaj“, otkako je počeo djelovati kao koadjutor, 1971., i „međugorski fenomen“, otkako je postao ordinarijem, odnosno od same „pojave“ Međugorja, 1981. Stoga njemu pripada i biskupska grobnica u ovoj kripti mostarske stolnice.
Tematski radovi dijecezanskih svećenika – Ž. Majića, B. Goluže, I. Drmića, I. Puljića, A. Komadine, A. Luburića, A. Pavlovića, K. Puljića, I. Štironje, M. Krešića, M. Šutala, I. Turudića – kao i prof. mr. Antona Šarca, objavljeni u posebnim Prilozima Crkve na kamenu od lipnja 2017. do svibnja 2018. pokazali su da je biskup Žanić na svim područjima u Crkvi i u društvu, talentirani crkveni strateg i revan širitelj i učvrstitelj Kraljevstva Božjega na području koje mu je Apostolska Stolica povjerila. I iz spomenutih objavljenih Priloga, a još više iz drugoga Žanićeva Zbornika „U vjeri, nadi i ljubavi“, koji uskoro izlazi iz tiska, pokazuje se Žanićevo lice sjajno kao podnevno sunce, kao i Lice Crkve koje je on kao svećenik i biskup predstavljao. Upravo u onome u čemu je napadan i potvaran može biti uzorom onima koji su na njega sasipali drvlje i kamenje. Nakon biskupova pokopa u Kaštel Novom, kada smo svakoga 11. siječnja u ovih osamnaest godina obilježavali njegov smrtovdan u ovoj katedrali – kao da nam je uvijek nešto bitno nedostajalo. Od danas nam to neće više nedostajati. Ovdje počivaju biskupovi posmrtni ostatci, koji će se o uskrsnuću mrtvih preobraziti i povezati s njegovom besmrtnom dušom, kazao je između ostaloga biskup Perić, zaključivši: „I ne treba se čuditi ako se jednoga dana, uz odobrenje Svete Stolice, otvori dijecezanski proces o bogoobličnim, stožernim i drugim moralnim krepostima ovoga vjernoga i vrijednoga biskupa Katoličke Crkve i službenika Božjega“. (IKA)
