Svetkovina Gospe od Anđela svečano je proslavljena, u nedjelju 2. kolovoza, u Franjevačkom samostanu u Karinu, kada je ujedno proslavljena i prva obljetnica krunjenja zlatnim krunama likova Isusa i Čudotvorne Gospe od Anđela na slici Čudotvorne Gospe od Anđela, koja je bila izložena ispred oltara.
Misno slavlje u punom dvorištu samostana predvodio je vicepostulator kauze za proglašenje blaženim sluge Božjega o. Ante Antića dr. fra Josip Šimić u zajedništvu s gvardijanom i župnikom karinskim fra Petrom Klarićem, župnikom župe Vladislavci i dekanom čepinskim vlč. Petrom Ćorlukom i vojnim kapelanom HRZ PU – Zadar o. Ivom Topalovićem SVD.
U progodnoj je propovijedi vicepostulator dr. fra Josip Šimić podjestio na lauretanske litanije, kada se u njihovu zadnjem dijelu redovito Gospu zaziva i časti Kraljicom. Danas je slavimo kao Gospu od Anđela ili Blaženu Djevicu Mariju Kraljicu Anđela. Potom smo mi Hrvati u lauteranske litanije unijeli zaziv Kraljica Hrvata. Jedan od razloga je i taj što smo u okviru drugih država bez vlastitog vadara, iako smo čuvali smisao i osjećaj za državnost hrvatskoga naroda, živjeli bez vladara svoje krvi. I na taj smo način uzeli Mariju da ona bude simbol Kraljice Hrvata. I ne samo u etnoantropološkom ili političkom smislu nego ponajprije polazeći od toga da je ona ponajrije Kraljica naših srca, Kraljica koja nas kod Boga zagovara. Slična iskustva su imali i Poljaci i Irci. U novije su vrijeme neka teološka promišljanja domislila i neke druge nazive. Marija nas prije svega dovodi do svoga Sina, pa i nas danas koji smo došli iz bliza i iz daleka u ovo Gospino svetište na današnji blagdan Gospe od Anđela. Mi franjevci Franjevačke provincije Presvetog Otopitelja imamo, počevši odavde, još dva svetišta Gospe od Anđela – na Visovcu i u Imotskom. To je povezano s franjevačkom duhovnišću, a počinje sa sv. Franjom Asiškim 1216. godine. Uz to je, dakako, povezano i crkveno dobivanje porcijunkulskog oprosta, kojeg su pape proširile ne samo na crkvu u asiškom polju, Gospu od Anđela Sv. Mariju Porcijunkulsku nego na franjevačke crkve, a i druge crkve posvećene Gospi. Kao vjernici i hodočasnici slaveći Mariju, ne odvajamo ono duhovno, što je najvažnije u našoj vjeri, od onog zemaljskog gdje živimo, vjerujemo kao narod koji štujemo Mariju kao Kraljicu. Ali Marija kao Kraljica ne smije biti svedena na pojam zemaljskih kraljica. Ona je Kraljica prije svega na duhovnoj razini. Ona s neba na zemlji kraljuje u našim dušama i našim srcima, u našim promišljanjima, potiče nas da dođemo u njezina svetišta i druga svešta i da u tim svetištima dovedeo u red, u ravnotežu naš ljudski kršćanski život ili bolje rečeno naš zemaljski ljudski život s kršćanskim životom. To mora biti povezano. To se ne smije razdvajati, jer biti dobar kršćanin podrazumijeva biti i dobar čovjek. Tada to što Mariju zazivamo Kraljicom dobiva na posebnoj težini i biva posebno važno i za sve nas. Marija je ta koja nas trajno vodi svome Sinu. Vodeći nas svome Sinu, ona nas vodi Božanskom Trojstvu i želi da to naše dolaženje Bogu počne ovdje na zemlji. Stoga, kad god idemo u neko svetište, a svetišta su kao oaze u duhovnoj pustinji, dolazimo preko Marije Bogu. Jačamo naš duhovni život, krijepimo naše duše, dovodimo naš zemljski život u red, harmoniju, u istinsku povezanost s Bogom – jer smo ljudi grešnici i grešnice i može se dogoditi da imamo i težih grijeha. Ali nema tih grijega koje Bog ne oprašta, nema tih grijeha za koje nas Marija potaknuta Duhom Svetim neće savjetovati da se za njih pokajemo, ispovijedimo, pristupimo sakramentu sv. Pričesti i da na taj način u nama zaživi osjećaj zahvalnosti prema Mariji, Presvetom Trojstvu, posebno prema Kristu Gospodinu, koji je upravo po Mariji došao k nama kako bi nas ljude od grijeha i od posljedica onog prvotnog istočnog grijeha oslobodio. Zato dolazeći u svako svetište, pa i ovo karinsko, imajmo pred očima, u srcu i duši svijest da smo ovdje došli i dolazimo možda svake godine obnoviti našu sinovsku povezanost s našom Nebeskom Majkom Kraljicom i da smo došli ovdje uz njezin zagovor i pomoć obnoviti, utvrditi i popraviti naš ljudski život i potaknuti i druge da tako čine, istaknuo je u propovijedi vicepostulator dr. fra Josip Šimić.
Na kraju misnog slavlja, koje je svojim pjevanjem uveličao karinski župni zbor pod vodstvom Ksenije Mutić, prigodu je riječ uputio gvardijan i župnik karinski fra Petar Klarić. Podsjetio je kako je prošle godine kao izaslanik zadarskog nadbiskupa mons. Želimira Puljića gospićko-senjski biskup u miru mons. Mile Bogović okrunio zlatnim krunama likove Isusa i Čudotvorne Gospe od Anđela u povodu 590. obljetnice dolaska franjevaca u Karin i 260. obljetnice nastanka slike Čudotvorne Gospe od Anđela, što je, kako je istaknuo bilo providonosno, jer to ne bi bilo moguće učiniti ove godine zbog pandemije koronavirusa, zbog čega nije bilo moguće ove godine održati i tradicionalnu procesiju na početku ovogodišnjeg slavlja. Posebno je zahvalio umjetnicima Lindi Milić Kršnjavi i Tomislavu Kršnavi i Zlatarnici „Rodić“ na radovima oko krunjenja likova Isusa i Gospe na čudotvornoj slici, kao i brojnim donatorima, među kojima su bili i predstavnici društvenog, političkog i kulturnog života toga kraja, a svima su njima uručene prigodne zahvalnice. Gvardijan i župnik fra Petar Klarić je ujedno pozvao sve na slavlje Gospe od Anđela sljedeće godine, kada je ujedno i 50. obljetnica „Karinskog slučaja 1971.“
Prije blagoslova viceposlutator dr. fra Josip Šimić je podsjetio ukratko na život i djelovanje sluge Božjega o. Ante Antića te je potom predvodio molitvu za njegovo proglašenje blaženim.
Tekst i snimke: Adolf Polegubić
