Na Svetoj gori u Andechsu, najstarijem bavarskom hodočasničkom mjestu, 15. srpnja održan je tradicionalni ljetni susret stranih svećenika i pastoralnih suradnika koji djeluju u 26 materinskih jezičnih zajednica nadbiskupije München-Freising. Okupljanje, koje nadbiskupija München-Freising organizira svake godine tijekom ljeta, okupilo je predstavnike zajednica koje skrbe za više od 265.000 vjernika različitih jezičnih skupina. Ovogodišnji susret bio je ujedno i oproštaj od mons. dr. Alexandera Hoffmanna, dugogodišnjeg voditelja Odjela za pastoralnu skrb za materinske jezike, koji nakon deset godina službe preuzima novu dužnost u nadbiskupiji München-Freising.
U 9 sati bio je pozdrav pred hodočasničkom crkvom. Sveta misa slavljena je u 9 i 30. U 11 sati uslijedila je pauza. Od 11 i 45 do 13 sati podijeljeni u četiri grupe, sudionici slavlja mogli su razgledati i saznati o povijesti svetišta i još nekih pojedinosti iz prošlosti uz pomoć stručne voditeljice.
U 13 sati bio je ručak u restoranu Klostergasthof, a u 15 sati riječi zahvale i oproštaj.
Mons. Alekxander Hoffmann u svojoj oproštajnoj riječi kazao je, da je njegovo djelovanje nakon deset godina došlo kraju. To je bilo vrlo intenzivno i lijepo vrijeme, s važnim iskustvima i razumijevanjima. U svom djelovanju i razmišljanju bio je osvjedočen da je udomaćenost kršćana stranih zajednica u biskupiji centralna zadaća. Tek posljednjih godina sagledavši situaciju sa svih strana, smatra da je za ljude koji ostaju, ali i za budućnost biskupije to od egzistencijalnog značenja. To mu je davalo snagu u teškim vremenima. Raduje se da je ojačano zajedništvo zajednica međusobno i da je narasla otvorenost i zanimanje jednih za druge. Mnogi ljudi – svećenici i laici, rekao je, prirasli su mu srcu ovom vremenu i oproštaj mu pada teško. Zahvalio je i svojim suradnicima te napose nadbiskupu Reinhardu kardinalu Marxu na povjerenju koje mu je iskazao i podupirao ga prethodnih godina.
Za vrijeme svete mise svaka je zajednica donijela pred oltar pismo zahvale na materinskom i njemačkom jeziku i stavila u vazu pred oltarom jednu ružu kao izraz ljubavi i poštovanja prema mons. Alexandru Hoffmannu.
Pismo zahvale HKŽ München glasilo je: “Uime cijelog tima Hrvatske katoličke župe München veliko i iskreno HVALA na sjajnom vodstvu, nesebičnoj podršci i svakom zajedničkom uspjehu. Bila nam je iznimna čast raditi pod Vašim vodstvom. Želimo Vam sve najbolje u novim životnim i profesionalnim izazovima! P. Frano Čugura sa suradnicima.
O svetištu Andeshs
Benediktinski redovnici žive u Andechsu od 1455. godine i brinu se za najstarije hodočasničko mjesto u Bavarskoj. Prema benediktinskom pravilu “da se u svemu slavi Bog”, benediktinski redovnici cijeli svoj život, molitvu i rad shvaćaju kao bogoslužje. Do danas, redovnici vode vlastitu pivovaru u podnožju Svete gore i svojim pivima daju ono što je najvažnije: vrijeme. Gosti u Andechsu doživljavaju “Andechsov osjećaj”, posebnu kombinaciju benediktinskog gostoprimstva, barokne kulture i bavarskog načina života.
Hodočašće u Andechs dokumentirano je od 12. stoljeća i stoga je najstarije hodočašće u Bavarskoj. Dok su relikvije Gospodinove i blago relikvija pohranjeno u Andechsu bili odredište prvih hodočasnika, od 17. stoljeća to je gotički kip Djevice Marije na donjem oltaru. Iz godine u godinu preko 30.000 organiziranih hodočasnika iz oko 120 zajednica dolazi u Andechs sa svojim zahvalama i molitvama. Iz daljine se vidi karakteristična lukovičasta kupola hodočasničke crkve u Andechsu. Posvećena je sv. Nikoli i sv. Elizabeti. Grof Rosso, predak grofova Andechs, vjerojatno je donio vrijedne relikvije plemića i svetaca u dvorac Andechs s hodočašća u Svetu zemlju u 10. stoljeću.
Od 1128. godine nadalje, grof Berthold II. od Andechsa obvezao je svoje podanike da svake godine štuju relikvije koje se ovdje čuvaju.
Godine 1246. dvorac Andechs sravnjen je sa zemljom, osim dvorske kapele. Relikvije su smatrane izgubljenima. Kaže se da je miš 1388. godine tijekom mise u ovoj dvorskoj kapeli iskopao dijelove iventara relikvija. Vjeruje se da je ovo otkriće dovelo do ponovnog otkrića zakopanih relikvija ispod oltara kapele.
Kao rezultat toga, hodočašća su se vratila u Andechs. Kako bi se brinuo o hodočasnicima, vojvoda Albrecht III. od Wittelsbacha osnovao je benediktinski samostan 1455. godine. U kasnom srednjem vijeku, Andechs je uz Aachen i Trier, bio jedno od tri glavna hodočasnička mjesta u Njemačkoj. I u Andechsu se održavalo takozvano “prikazivanje relikvija”, što je hodočasnicima omogućavalo da vide i štuju relikvije te zazivaju odgovarajuće svece za zagovor. Budući da je hodočasnička crkva bila premalena za velik broj hodočasnika, relikvije su se izlagale na štovanje s prozora na južnom pročelju crkve, današnje kapele Hedwige. Molitve, pjesme i litanije recitirale su se i pjevale kako bi se odalo počast relikvijama, ovisno o tome je li se radilo o relikvijama poput čestica s Kristove krune ili o relikvijama mučenika.
Hodočasnici su strpljivo čekali satima na trgu ispred crkve, takozvanom Gospodnjem dvoru. U 16. i 17. stoljeću Andechs se razvio u marijansko hodočasničko mjesto, tako da se uz relikvije Svete Tri Hostije štovala i Majka Božja. To i danas svjedoči čudesni kip na donjem glavnom oltaru s ustoličenom Djevicom Marijom i Djetetom Isusom.
Tekst i foto: fra Jozo Župić