U početku bješe tišina
I tišina bješe od Boga
I tišina bješe Bog
I mi bijasmo tišina
Zrnje tišine
Bačeno u prostranstvo
želja neiskaziva
Iz koje će šiknuti
tijelo tišine
Kao šapat
Istinski duboki
Njezina protežnost
Kao glas
Istinski duboki
U kojoj neizrečeni
slobodno istiskujemo
najprije krik
Zatim riječ
Istinsku duboku
Što će potom odjeknuti
Životom i
Ljepotom
I vladati
Do svršetka svijeta
Do šutnje
I stapanja
Sa svetišjem
Ivan Babić (Imotski, 1961.)
Pjesnik je i prevoditelj. Povremeno piše kritičke osvrte i recenzije. Poezija mu je objavljivana u najznačajnijim književnim časopisima, na internetskim portalima, uvrštena je u više domaćih i nekoliko međunarodnih antologija i prevedena na nekoliko svjetskih jezika. Sudionik je pjesničkih festivala u Hrvatskoj i inozemstvu. Objavio je 6 knjiga poezije. Za knjigu Koncepcija vrta dobio je prestižnu nagradu „Tin Ujević“ (2015.).
Živi i radi u Zagrebu. Profesor je filozofije i ruskog jezika i književnosti te viši knjižničar. Voditelj je mreže Knjižnice Sesvete (KGZ). Osnivač je i voditelj tribine „Kulturni četvrtak u Sesvetama“, kao i masovnih okupljanja pjesnika „Sesvetskog pjesničkog maratona“ i „Stihotrona“.
Član je Društva hrvatskih književnika.
