„U svijetu nesigurnosti i konfuzije biskup ima biti onaj koji vojuje, usmjerava i rasvjetljuje. Ovo posljednje dobiva svoje osobito značenje na otoku i u gradu kojega su već stari Grci nazvali svjetionikom, „Pharosom“. Biskupu „Pharosa“, dakle, pripada u zadatak biti svjetionikom koji usmjerava i rasvjetljuje“
„Dragi Petre, kad sam početkom ožujka primio obavijest o tvom imenovanju hvarskim biskupom, uputio sam ti čestitku sa željom da svu svoju brigu prepustiš i povjeriš Onome koji sve vodi i svime upravlja. A uhodane trase Tvojih časnih predšasnika Slobodana, Celestina, Fulgencija i drugih, dovoljan su ti smjerokaz na tom putu. Uz to mnogo je onih koji će te pratiti svojim molitvama: od svećenika, redovnica i redovnika, do zauzetih i odanih vjernika laika ove časne biskupije. I dok harno zahvaljujem tvome predšasniku mons. Slobodanu Štambuku za sve dobro što je učinio na razini ne samo ove trootočke biskupije, već i diljem naše Domovine i šire, tebi čestitam na povjerenju koje ti je ukazano i želim neka Te Gospodin blagoslovi i čuva. Neka Te Krist, koji Te pozvao još od utrobe Tvoje majke Zore, ispunja radošću, hrabrošću i zahvalnošću“, istaknuo je 30. travnja u propovijedi na misi ređenja novoga hvarskog biskupa predsjednik HBK zadarski nadbiskup Želimir Puljić.
Nadbiskup je istaknuo da za svako duhovno zvanje kažemo da spada u područje „otajstva vjere“, „dar i otajstvo“, te posebno spomenuo svjedočanstvo don Petrova dugogodišnjeg župnika Dučkića koji je novoga biskupa uputio u sjemenište te ga danas dopratio do oltara. Radost zbog ređenja novog biskupa osjećaju i dijele mnogi, rekao je glavni reditelj u propovijedi. „Od svećenika i vjernika ove biskupije kojoj si poslan predsjedati u ljubavi, preko tvoga rodnoga Janjeva i Janjevaca diljem Hrvatske, do Dubrovačke biskupije u kojoj si donedavno djelovao. Raduje se i tvoj pokojni otac Antun koji iz rajskih visina prati i molitvama zalijeva ovu svečanost. Raduju se okupljeni nadbiskupi i biskupi kojima si kao generalni tajnik vjerno i odano služio. Tu su i brojni Tvoji prijatelji i kolege iz zemlje i inozemstva koji su došli svojom nazočnošću i svojom molitvom dati duhovnu potporu. U tom znakovitom činu molitvene nazočnosti slušamo jeku povijesti uobličenu u izreci i poticaju praocu našem Abrahamu: „Ne boj se, Abrahame, krenuti kamo te šaljem“ (Post 15, 1). „Ne boj se, Izraele, ja sam te otkupio. Imenom sam te zazvao: Ti si moj“ (Iz 43, 1). „Ne boj se poruga ljudskih i ne dršci pred njima, jer ja sam s tobom“ (Jer 1,17). To su poticaji ohrabrenja koje Duh Sveti danas upućuje i tebi, dragi Petre, da se ne bojiš svojih slabosti kad Bog zove. Predaj se njegovoj Providnosti potpuno i bez pridržaja i on će te voditi. I sve ćeš moći u Onome koji te krijepi i jača“, posvjedočio je nadbiskup Puljić, te protumačio službu biskupa usporedivši je s ulogom sv. Josipa jer su pozvani biti vjerni i mudri očevi i čuvari biskupijske obitelji. „U stara vremena nazivali su ih „anđelima Crkve“, poput onih zabilježenih u Ivanovu Otkrivenju. Anđeli, naime, stoje pred licem Božjim i puno mole za povjerene duše. Tako i biskup ima biti čovjek molitve koji Bogu preporučuje i zagovara svoje stado“, podsjetio je nadbiskup Puljić, te dodao: „Analizom tekstova u Matejevu evanđelju u kojima Isus govori i opisuje kakvi bi imali biti sluge kojima Gospodin povjerava svoja zaduženja, otkrivamo tri bitne odlike koje bi imale biti sastavnim dijelom ređenikove osobnosti. To je vjernost u upravljanju povjerenim blagom, kao i mudrosti koja ne sudi prema željama i strastima, već se trudi otkrivati istinu i onda kad je neugodna. I treća odlika kojom Isus opisuje vjernoga slugu jest dobrota: „Slugo dobri i vjerni, uđi u veselje gospodara svoga.“ „Onaj, dakle, na koga se polažu ruke ima biti čovjek Božji, čovjek molitve, vjeran, pobožan, razborit i dobar. A njegova duša ima biti trajno otvorena Bogu jer zna da od njega dolazi svaki dobar dar“, sažeo je nadbiskup Puljić, te posvjedočio: „U svijetu nesigurnosti i konfuzije biskup ima biti onaj koji vojuje, usmjerava i rasvjetljuje. Ovo posljednje dobiva svoje osobito značenje na otoku i u gradu kojega su već stari Grci nazvali svjetionikom, „Pharosom“. Biskupu „Pharosa“, dakle, pripada u zadatak biti svjetionikom koji usmjerava i rasvjetljuje.“ „Kao nasljednik apostola biskup snagom svetoga Reda postaje vidljivim principom i garantom jedinstva partikularne Crkve. I njemu je kao i alkaru potrebno „oštro oko i sigurna ruka“. O tomu slikovito govore usporedbe iz Svetog pisma koje opisuju službu biskupa kao „pastira, ribara, stražara, čuvara, oca, brata, prijatelja, tješitelja i učitelja“. Svaka od ovih slika ima svoju težinu, svoje značenje i obilježje. Posebice je upečatljiva uloga stražara koji bdije i uočava što se to u nejasnim okolnostima zbiva“, pojasnio je nadbiskup Puljić, rekavši da kao učitelj vjere i morala biskup je ne samo voditelj i liturg, već i učitelj vjere. On je javni svjedok evanđelja koji svjedoči što vjeruje, te prosuđuje i na primjeren način nalaže što se ima vjerovati. A u slučajevima otpada mora bez straha preuzeti ulogu proroka, pa odgovorno i hrabro naviještati kršćanske istine i prave vrednote. I dok srcem dobroga pastira ide tražiti što je izgubljeno, neće se ustručavati govoriti o „krivim i zavodljivim ideologijama koje šire poluistine o čovjeku i svijetu“. Istim stavom jasnoće i odvažnosti on će opominjati i upozoravati i na procese nezdravih i neprihvatljivih ideja i nazora koji se mogu pojaviti i u vjerničkim redovima. Upravimo, stoga, svoje duše prema nebu i molimo zaufano i žarko za novoga biskupa Petra i poželimo neka kao „Kristov vojnik i Božji vitez“ bude na visini zadataka koje mu Crkva danas povjerava. Stoga, sve nas koji smo došli nazočiti ovom otajstvenom događaju, liturgija potiče i poziva sudjelovati sabrano i pobožno u svetom obredu ređenja.“
Na kraju propovijedi predsjednik Hrvatske biskupske konferencije zaključio je: „Ovaj otajstveni događaj dar je don Petru i njegovoj Hvarskoj biskupiji. Molimo neka i on bude velikodušno uzdarje Bogu, Crkvi i povjerenom puku ove časne Hvarske biskupije. Gospodin koji ga je pozvao i odabrao, neka do kraja izvede ono što je započeo na njegovu krštenju, u Janjevu 1972. godine. Tako neka bude. Amen.“
Nakon propovijedi uslijedilo je obećanje izabranika o nakani čuvanja vjere i vršenja službe, te pjevanje litanija Svih svetih. (IKA)