U subotu, 3. listopada, vjernici hrvatskih katoličkih misija iz njemačke pokrajine Sjeverna Rajna Vestfalija, Nizozemske, Belgije i Luksemburga, hodočastili su u svetište Majke Božje Tješiteljice Žalosnih u Kevelaer. Svečanu svetu misu u bazilici sv. Marije, u koncelebraciji desetak hrvatskih svećenika, predslavio je banjalučki biskup mons. Željko Majić.
U ovo mirno marijansko svetište u blizini njemačko-nizozemske granice hrvatski vjernici dolaze već od 1970. godine, najprije zasebno svaka misija, a od 1980. godine organizira se zajedničko hrvatsko hodočašće kojim koordinira Hrvatska katolička misija Moers, na čijem se području nalazi svetište. Od tada se hodočasti redovito svake godine, osim nekoliko pandemijskih godina kada su hodočašća izostala.
Na početku misnoga slavlja voditelj Hrvatske katoličke misije Moers fra Josip Filipović pozdravio je predsjedatelja slavlja mons. Željka Majića, okupljene hrvatske svećenike i vjernike te rektora i župnika svetišta u Kevelaeru. Pritom je izrazio radost što su se hrvatski vjernici na 45. zajedničkom hodočašću u Kevelaer okupili u velikom broju.
U propovijedi je biskup Majić govorio o Mariji kao Majci koja najbolje poznaje ljudsku bol. „Tko bolje od majke zna naše nevolje? Tko bi bolje razumio ono što možda nikomu ne možemo ili ne znamo izreći?“ Podsjetio je da Marija nije samo promatračica ljudske patnje, nego žena koja je sama prošla put boli od Navještenja, preko Betlehema i Egipta, sve do Kalvarije i podnožja križa svoga Sina.
Upravo zato, istaknuo je, kršćanin pred križem ne smije izgubiti nadu. „I zato imaš pravo plakati, ali ne smiješ očajavati. Možeš trpjeti, ali ne bez nade. Jer Krist je naša nada“, rekao je. Povezujući Kristovu muku i uskrsnuće s križevima koje ljudi nose u vlastitom životu, biskup je podsjetio da Veliki petak nema posljednju riječ. „Nakon Velikoga petka dolazi Uskrs. Nakon suza dolazi utjeha. Nakon smrti dolazi život.”
A mnogi u Kevelaer dolaze upravo zato da pronađu utjehu, da pred Marijom iznesu svoje boli, strahove, bolesti, obiteljske teškoće i čežnje. No susret s Kristom, istaknuo je, ne završava primanjem utjehe. „Danas si ovdje došao da te netko utješi u tvojoj tjeskobi, da te utješi u žalosti, da te podigne u tvojoj slabosti. Ali kakav trebaš biti kada se vratiš? Onaj koji će tješiti druge.“
Biskup je posebno istaknuo potrebu obnove osobne vjere. Upozorio je na opasnost da vjera postane samo običaj ili lijepa tradicija, odvojena od svakodnevnoga života. „Od toga da nam vjera postane samo običaj, od toga da nam vjera postane samo lijepa tradicija, od toga da štujemo Boga usnama, a živimo kao da Boga nema, od toga nas, Gospodine, spasi!“
„Vi koji živite u Njemačkoj niste pozvani samo čuvati ono što ste primili. Vi ste pozvani biti apostoli. Pozvani ste biti evangelizatori“, poručio je biskup, rekavši da se to poslanje ne ostvaruje samo riječima, nego ponajprije primjerom: molitvom, životom, služenjem i spremnošću biti uz drugoga čovjeka. Hodočasnik se iz Kevelaera ne bi trebao vratiti samo s osjećajem ispunjene pobožnosti, nego s obnovljenim srcem i spremnošću da u svojoj obitelji i svojoj sredini živi više ljubavi, strpljenja, praštanja i razumijevanja. Propovijed je zaključio pozivom vjernicima da dopuste Bogu obnoviti njihovo srce kako bi u obiteljima, zajednicama i društvu mogli biti svjedoci Kristove ljubavi.
Na kraju misnog slavlja, fra Josip Filipović je zahvalio svima koji su sudjelovali u organizaciji, ministrantima, ujedinenjeom zboru pod ravnanjem Ivane Damjanović, grupi hodočasnika koja je iz Essena stigla pješice, ali i svim hodočasnicima koji su predvođeni svojim svećenicima stigli iz misija Wuppertal, Köln, Düsseldorf, Münster, Dortmun, Hagen – Lüdenscheid, Aachen, Krefeld, Essen te susjednih zemalja. Uoči misnog slavlja, hodočasnici su imali mogućnost za ispovijed te je moljen križni put koji je predvodio vlč. Damir Kovačić, voditelj HKM Hagen-Lüdenscheid. Hodočašće je zaključeno u poslijepodnevnim satima kao i svake godine, molitvom kod Hrvatskog križa za sve pokojne.
Tekst i foto: Ivan Gavranović
