Vjernici Hrvatske katoličke župe Frankfurt su hodočastili u Fatimu od 12. do 17. listopada 2025. Također su posjetili i Lisabon, Porto, Santiago de Compostelu, Coimbru i još nekoliko zanimljivih mjesta u Portugalu. Njihov mali hodočasnički putopis, prenosimo u cijelosti.
- dan – Lisabon
Hodočašće je započelo okupljanjem u 17 sati u zračnoj luci Frankfurt. Uz fra Petra i s. Filipu koji su vodili našu grupu upoznali smo i vodiča Miju Raka iz agencije „Smisao života“ koji nas je oduševio svojim znanjem i načinom vođenja. Po dolasku u Lisabon dočekao nas je vozač Sergio te nas odvezao u obližnji hotel Santarem gdje smo i prenoćili. Sergio je ujedno bio i naš vozač autobusa tijekom cijelog hodočašća.
- dan – Fatima
Nakon doručka u hotelu krenuli smo prema Fatimi radosno iščekujući susret s ovim svetim mjestom. Dolaskom u Fatimu odlazimo na sv. misu koja se održavala u vanjskom dijelu prostranog svetišta. Ovdje smo se našli s drugom grupom naših hodočasnika iz Frankfurta koju su vodili fra Ante i voditelj Gabrijel također iz agencije „Smisao života“. Fra Petar i fra Ante su koncelebrirali na sv. misi uz mnogobrojne svećenike i našeg biskupa Bätzinga iz Limburga. Bila je velika milost što smo uz mnogobrojne hodočasnike iz cijeloga svijeta sudjelovali na sv. misi upravo na godišnjicu posljednjeg ukazanja 13. listopada 1917. godine kada se dogodilo „Čudo sunca“ u mjestu Cova da Iria blizu Fatime.
Nakon ručka i kratkog upoznavanja Fatime krenuli smo na molitvu križnoga puta (Via Sacra) koju je pripremila s. Filipa, a predvodio fra Petar zajedno s hodočasnicima. Sam križni put prolazi kroz maslinova polja putem koji vodi do rodnog mjesta vidioca Franje, Jacinte i Lucije, a izgrađen je prilozima mađarskih katolika.
Usput smo zastali na mjestu gdje se anđeo Portugala prvi put ukazao malim vidiocima. Križni put završava na brijegu Kalvarije (Calvario Hungaro) odakle smo nakon kratkog predaha krenuli prema rodnom mjestu malih vidioca Aljustrel gdje smo obišli njihove rodne kuće. Cijelim putem nas je pratilo prekrasno sunčano vrijeme.
Već pomalo umorni zbog kratke noći i hodanja, poslije smještaja i večere u hotelu odlazimo još u svetište na molitvu krunice koja se ondje moli svakodnevno u 21 i 30. Uz ostale molitelje krunice na hrvatskom jeziku je pet zrnaca desetice molila jedna naša hodočasnica.
Poslije molitve krunice formirala se procesija s Gospinim kipom, upaljenim svijećama i prekrasnom fatimskom pjesmom Ave Maria. Umorni i ispunjeni dojmovima prvog dana u Fatimi vraćamo se u hotel Santo Amaro.
- dan – Coimbra, Bom Jesus do Monte i Santiago de Compostela
Treći dan našeg hodočašća imali smo milost započeti sa sv. misom na mjestu gdje je „Nebo dodirnulo Zemlju“ – u kapelici ukazanja, koja je sagrađena točno na mjestu gdje se Blažena Djevica Marija ukazala Jacinti, Franji i Luciji 1917. godine.
Nakon misnog slavlja i doručka u hotelu naš put nas je odveo dalje do mjesta Coimbre, predivnog sveučilišnog grada na rijeci Mondego. Grad se terasasto spušta prema rijeci, sa zgradama raznih fakulteta i sjedištem sveučilišta na brežuljku, s velikim dvorištem i panoramskim pogledom. Sveučilište je osnovano 1290. godine i jedno je od najstarijih u Europi. Nakon kratkog ulaska u zgradu sveučilišta spustili smo se kroz splet malih uličica pored stare katedrale (Se Velha) koja je sagrađena sredinom 12. stoljeća i posvećena Uznesenju Blažene Djevice Marije. Dalje smo se spustili do glavne ulice, crkve i samostana Santa Cruz. Samostan je osnovan 1131. godine od strane augustinaca. Također je poznat po tome što je sv. Ante boravio u tom samostanu od 1212. do 1220. godine gdje je primio svoje svećeničko ređenje kao augustinac. U njemu se nalaze i grobovi prvog portugalskog kralja Afonsa Henriquesa i njegovog sina Sancha I. Još jedna posebnost ove crkve su Azulejosi, tradicionalne plavo-bijele portugalske keramičke pločice. Azulejosi su važan dio portugalske kulture i arhitekture, a mogu se pronaći na brojnim javnim zgradama, crkvama i privatnim kućama. Na zidovima ove crkve su izgrađene 1522. godine. Na lijevoj strani crkve te pločice prikazuju priču o tome kako je sv. Helena pronašla Kristov križ, a na desnoj strani prikazana je povijest sv. Augustina.
Naš put se nastavlja do čudesno lijepog svetišta Bom Jesus do Monte u blizine grada Brage. Svetište je izgrađeno i prošireno tijekom više od šesto godina. Današnje svetište počelo se graditi 1722. godine pod pokroviteljstvom nadbiskupa Brage Rodriga de Moura Tellesa. Njegov grb nalazi se na samom ulazu, na početku stubišta. Pod njegovim vodstvom dovršen je prvi red stubišta s kapelama posvećenim križnom putu (Via Crucis). Svaka je kapela ukrašena terakota skulpturama s prikazom Muke Kristove. Sljedeći segment stubišta koji ima cik-cak oblik posvećen je osjetilima. Svako osjetilo (vid, miris, sluh, dodir, okus) predstavljeno je drugačijom fontanom. Na kraju tog stubišta je oko 1725. godine izgrađena barokna crkva. Treće stubište također slijedi cik-cak uzorak i posvećeno je trima teološkim vrlinama (vjera, nada i ljubav), svakoj sa svojom fontanom. Ovo svetište nas je sve ostavilo doslovce bez daha jer se njegovo stubište uspinje 116 m! Prvo smo se spustili do dna gdje nas je dočekao veličanstven pogled na cijelo stubište i crkvu. Dok smo se penjali natrag prema gore gledali smo kroz fontane kako se osjetila materijalnog svijeta suprotstavljaju vrlinama duha istodobno doživljavajući prizore Muke Kristove. Vrhunac tog napora penjanja hram je Božji, crkva na vrhu brda. Prisutnost ovih nekoliko fontana duž stubišta simbolizira ideju pročišćenja svakog vjernika tijekom uspona i sjedinjenje s Bogom kao konačni cilj.
U Santiago de Compostelu stižemo u večernjim satima. Nakon smještaja u hotel i večere upućujemo se u kasnu šetnju kroz povijesni centar grada do trga pred katedralom. Umorni, ali pod velikim dojmom današnjeg dana vraćamo se u hotel na noćenje.
- dan – Santiago de Compostela, Porto i Fatima
Dan smo započeli svečanom misom u veličanstvenoj katedrali u Santiagu de Composteli. U molitvi i sabranosti zahvalili smo na dolasku do ovog svetog mjesta te posjetili grob svetog apostola Jakova. U tišini katedrale osjetili smo duboki mir i duhovnu prisutnost koja ispunjava ovo hodočasničko središte. Nakon mise prošetali smo starim ulicama Santiaga, razgledali grad i uživali u njegovoj posebnoj atmosferi. U opuštenom druženju osvježili smo se uz piće, a zatim krenuli na put prema Portugalu.
Našem se putovanju pridružio i posjet Portu, prekrasnom gradu na sjeveru Portugala. Porto je poznat po svojim starim mostovima, slikovitim ulicama i pogledu na rijeku Douro. Razgledali smo središte grada i uživali u njegovoj vedroj i ugodnoj atmosferi.
Dan smo završili u Fatimi sudjelujući u večernjoj procesiji. Uz svjetlost svijeća i zajedničku molitvu osjetili smo zahvalnost i mir koji ispunjava ovo sveto mjesto. Bio je to dostojanstven završetak dana ispunjenog vjerom, zajedništvom i zahvalnošću.
- dan – Batalha, Alcobaca i Nazaré
Nakon doručka u Fatimi u hotelu Santo Amaro krenuli smo prema mjestu Batalha koje se nalazi 20 minuta vožnje od Fatime. Mjesto je poznato po dominikanskom samostanu i crkvi Gospe od Pobjede koji su dio UNESCO-ove svjetske baštine. Dao ju je sagraditi kralj Ivan I. 1356. godine kao zahvalu Gospi za pobjedu Portugala protiv Španjolske, koji je time osigurao svoju neovisnost. Ova izrazito gotička građevina ostavila je duboki dojam na sve hodočasnike.
Nakon zajedničkog fotografiranja ispred ulaza u crkvu krenuli smo prema mjestu Alcobaca u kojem se nalazi velebni samostan Djevice Marije. Naš voditelj Mijo nam je dao iscrpne informacije o samostanu iz 1153. godine koji je utemeljio prvi portugalski kralj Afonso Henriques. Ušavši u crkvu ispred Gospinog kipa otpjevali smo pjesmu Rajska Djevo. Zanimljivost ove crkve je da se u njoj nalaze dva prekrasna sarkofaga u bijelom kamenu, okrenuti jedan prema drugome, a u kojem počivaju kosti kralja Petra I. i Ines de Castro.
Uslijedio je odlazak prema poznatom ribarskom gradu Nazaré na obali Atlantika u kojem se u određeno doba godine mogu vidjeti najveći valovi na svijetu. U gradu na najvišoj litici nalazi se crkva Naše drage Gospe od Nazareta. U njoj se časti kip Gospe koja doji malog Isusa, a koji je prema legendi čudesno donesen iz Nazareta. Tamo smo slavili sv. misu (zajedno s drugom grupom hodočasnika) koju je predvodio fra Petar u koncelebraciji s fra Antom.
Nakon sv. mise spustili smo se autobusom na obalu grada gdje smo imali slobodno vrijeme za ručak i šetnju po prekrasnoj pješčanoj plaži koja se pretvorila u igru s valovima i izazvala smijeh i dječju radost. Tako okupani suncem , a poneki i morem vratili smo se radosni u Fatimu.
U svetištu smo u bazilici Gospe od Krunice posjetili grobove vidioca i kratko zastali u molitvi i zahvali. Obišli smo i novu crkvu koja se također nalazi u svetištu i kapelicu klanjanja do koje se silazi stepenicama u podzemlje svetišta. Nakon večernje okrijepe sudjelovali smo u molitvi krunice i procesiji sa svijećama, ali ovoga puta s Presvetim Oltarskim Sakramentom kojim nam je udijeljen blagoslov za završetak jednog predivnog dana. U zahvalnosti krenuli smo na počinak.
- dan – Lisabon
Zadnji dan našeg hodočašća započeo je u tišini i miru rane zore, sv. misom u 6 sati u predivnoj fatimskoj bazilici. Srce puno zahvalnosti, a pogled još jednom prema kipu Gospe – kao da smo se teško rastajali od tog svetog mjesta. Nakon doručka uputili smo se prema Lisabonu, posljednjem odredištu našeg puta.
Prvo smo posjetili Torre de Belém, znameniti toranj koji je nekada čuvao ulaz u lisabonsku luku i danas stoji kao simbol portugalskih pomorskih putovanja i zlatnog doba otkrića. Nedaleko od njega, uz rijeku Tejo, uzdiže se spomenik otkrićima (Padrão dos Descobrimentos) – monumentalni kameni brod s likovima slavnih portugalskih istraživača, trajni podsjetnik na vrijeme kada su se otkrivali novi kontinenti. Potom smo obišli veličanstveni samostan Mosteiro dos Jerónimos, remek-djelo portugalske renesanse i mjesto počinka slavnog istraživača Vasca da Game.
Prošetali smo zatim uskim, ali veselim ulicama Alfame, najstarijeg dijela Lisabona gdje su nas dočekali stari šareni tramvaji koji se penju uz strme uličice i daju gradu poseban, vedar ritam. Posjetili smo i crkvu sv. Antuna, sagrađenu na mjestu gdje je rođen sv. Antun Padovanski – svetac koji pomaže svima koji traže izgubljene stvari, ali i izgubljeni mir u srcu. Nažalost, vremena je bilo malo; tek smo uspjeli kratko zaviriti u crkvu i pojesti nešto prije polaska za Frankfurt.
U autobusu su se čule lijepe riječi zahvalnosti organizatorima puta te o zajedništvu koje smo dijelili ovih dana. Dolazak u Frankfurt donio je i neizbježan trenutak rastanka – s osmijehom, zagrljajem i nadom da ćemo se opet susresti na nekom novom hodočasničkom putu.
Izvor: www.hkz-frankfurt.de / Tekst i slike: članovi OFS-a HKŽ-Frankfurt
