U nedjelju, 8. veljače 2026., u Hrvatskoj katoličkoj misiji Köln svečano je proslavljen blagdan nebeskoga zaštitnika, blaženoga Alojzija Stepinca. Misnim slavljem u 12 i 30 u Minoritenkirche predsjedao je i propovijedao župni vikar dr. fra Ivan Režić, u koncelebraciji s fra Vukom Buljanom, voditeljem Misije u Kölnu. Na početku misnoga slavlja djeca i folkloraši donijeli su svijeće pred blaženikovu sliku uz prigodnu glazbenu pratnju.
U prigodnoj homiliji, oslanjajući se na nedjeljni evanđeoski ulomak o Isusovim učenicima kao soli i svjetlu svijeta, fra Ivan, pojasnivši trostruku ulogu i simboliku soli te važnost jasnoga i čistoga svjetla, istaknuo je: „Pred Isusovim učenicima stoji jasan zahtjev da u svijet unose sol evanđelja. Da, živeći kršćanske vrijednosti, daju okus bljutavilu svijeta. Da očuvaju vrijednosti za koje se isplati živjeti. Svijetu je potrebna sol nade, sol motivacije za život, za žrtvu i odricanje. Svijetu je potrebna i sol nade u vječni život – da smo u prolazu prema konačnom i da ovdje i s ovim nije sve ispunjeno. Svijetu su potrebni ljudi koji će dizati glas protiv svakoga oblika nepravde, zablude, iskvarenosti i korupcije. Kršćanin je nevjeran svojemu pozivu onda kada može prokazati i spriječiti zlo, a to ne čini. Tko, osim kršćana, primjerice, diže glas u obranu ljudskoga dostojanstva od prirodnog začeća do prirodne smrti? Tko, osim kršćana, govori o uzvišenosti i svetosti Božjega dara spolnosti? Tko, osim kršćana, govori o pobačaju kao najtežem moralnom zločinu? Mnogo je izazova u nama samima i oko nas koji mogu iskriviti ili iskvariti ljudsku svijest i savjest. Pravo pitanje za svakoga od nas glasi: u kojoj smo se mjeri spremni žrtvovati kako bismo ukazali na neko zlo? Svjedoci smo da kao zajednica, kao država, ali i kao širi europski prostor imamo mnogo toga učiniti radi zaštite i širenja kršćanskih vrijednosti. Rijetke su, nažalost, pojave savjesnih kršćana u politici i na odgovornim službama na svim razinama društva. Patnička povijest hrvatskoga naroda naučila nas je i na neki nas način oblikovala da radije gledamo svoja posla i tražimo kako izbjeći bilo kakav sukob i ugrožavanje vlastite pozicije, pristajući pritom i na trule kompromise. Nedostaje nam još uvijek dovoljno Stepinčeve spremnosti na preispitivanje kolektivne svijesti i osobne odgovornosti. Kao što sol nije svrha samoj sebi ako se ne stavi u hranu, tako se ni mi ne možemo ostvariti ako se ne darujemo drugima, ako ne iziđemo iz sebe ususret drugima – u obitelji, u društvu, u župi i na radnome mjestu.“
Pozvani smo, po uzoru na blaženoga Alojzija Stepinca, nastavio je propovjednik, „to Kristovo svjetlo učiniti vidljivim svojim lijepim djelima i svjedočanstvom života. Kardinal i mučenik Alojzije nije ostao gluh na Božji glas u savjesti, nije dopustio da se Crkva u Hrvata odvoji od Rima i Petrova nasljednika te nije ostao gluh na vapaje potrebitih, bez obzira na vjeru i narodnost. Upravo zato svijet i komunistička svjetina i rulja predvođena diktatorom i zločincem Titom nikada mu nisu oprostili njegovo zauzimanje za istinu i dobro svojega hrvatskoga naroda i drugih. Ono što je bio govorilo je više od onoga što je činio.“
Potaknuo je također više od 450 vjernika da u svome životu nastoje nasljedovati svijetli primjer blaženika, istaknuvši da bi Crkva u Hrvata, ali i hrvatski narod, bili posve drukčiji da im Božja providnost nije darovala tako uzornoga pastira, koji se ni u jednom trenutku, pa ni kao sužanj, nije odrekao svoje pastirske službe. Među ostalim je istaknuo da se Hrvatska katolička misija u Kölnu može podičiti jednom od najstarijih brončanih bista Alojzija Stepinca, izrađenom zahvaljujući hrabrosti i uvjerenju u njegovu svetost fra Ante Anića i nekolicine hrvatskih imigranata, a učinjena po rukama domaćega kipara još davne 1969. godine.
Pjevanjem i sviranjem ravnala je s. Renata Rapi uz VIS „Alojzije Stepinac“, pod ravnanjem g. Slavka Bočeka. U procesiji i na misnom slavlju barjake su nosili mlađi i stariji folkloraši odjeveni u hrvatske narodne nošnje, dok su folklorašice navijestile Božju riječ, predvodile molitvu vjernika i prinijele darove na oltar: crvene ruže, kruh i hostije, grožđe i vino te kalež.
Na koncu središnjega euharistijskoga slavlja fra Vuk Buljan zahvalio je svima koji su pridonijeli dvodnevnoj pripravi i svečanomu te skladnomu odvijanju liturgijskoga slavlja tijekom sva tri dana. Posebno je zahvalio predsjedatelju misnoga slavlja, časnim sestrama Renati Rapi i Bori Marki, župnome zboru, ministrantima i ministranticama, folklorašima, čitačima, obiteljima koje su tijekom duhovne priprave predmolile krunicu te VIS-u „Alojzije Stepinac“. U zahvalnome govoru posebno je spomenut i pozdravljen generalni konzul Republike Hrvatske sa sjedištem u Düsseldorfu doc. dr. sc. Ivan Bulić, koji redovito sudjeluje na ovakvim slavljima.
Uslijedila je završna molitva nebeskomu zaštitniku Misije ispred blaženikove slike te molitva za njegovo proglašenje svetim. Nakon misnoga slavlja održana je i izvanjska proslava naslovnika Misije u misijskim prostorijama.
Dvodnevna duhovna priprava za proslavu
Središnjoj proslavi Stepinčeva prethodila je dvodnevna duhovna priprava u Minoritenkirche, tijekom koje je slavljima predsjedao i propovijedao fra Ivan Režić. Prvoga dana, 6. veljače, u 18 sati upriličena je pobožnost Križnoga puta po Stepinčevim mislima, tijekom koje su framašice čitale tekst, a četrnaestorica muškaraca i mladića izmjenjivala su se u nošenju križa.
Drugoga dana, 7. veljače, prije misnoga slavlja određene su obitelji predmolile krunicu po mislima Alojzija Stepinca, a nakon misnoga slavlja uslijedilo je klanjanje pred Presvetim, također uz misli blaženika.
Tekst: TR
Foto: v.v/m.đ/fir