Nekoliko impulsa prije svake desetke za meditativno moljenje krunice.
1) – Gospa je bila sama molitva. Svaka njezina riječ i svaki postupak bio je molitva. Njezin odnos s Bogom jest bît molitve krunice. Dakle, Gospina krunica je Gospina molitva a Gospa je sama molitva, ona je put k Isusu. Zrnca Gospine krunice su poput skele ili ljestava, lojtri za uspinjanje k Bogu, za sjedinjenje s Bogom.
2) – Krunica je put meditacije. Ona je po svojoj naravi meditativna i kontemplativna molitva koja najbolje djeluje kada se moli zajednički, posebno u obitelji i župnopj zajednici. S jedne strane izgleda monotono ponavljanje izraza i riječi a u stvari je meditacija o putu spasenja i otajstvima vjere. Toliko je jednostavna da je prikladna za moljenje svima: i priprostom puku i veleučenim intelektualcima. Krunica je knjiga za slijepe, jednostavne, jednako za starije i bolesne kao i mlade. Ona otvara oči nad sjenama ovoga svijeta. Ona osvjetljava Kristov put spasenja.
3) – U moljenju krunice polazimo od izgovaranja riječi i razmatranja otajstava i katkada dolazimo do jednostavna mirovanja u Bogu. Krunica nas vodi do produbljenog prijateljstva s Kristom! Kad počnemo moliti, pokazujemo da vjerujemo u Božju prisutnost kao što je i Marija vjerovala i tako se povezujemo s milošću svojega krštenja. Zato krunica uvijek počinje: U ime Oca, i Sina i Duha Svetoga… Onaj isti Duh koji boravi u Isusu, živom i proslavljenom Kristu, koji je Mariju učinio: milošću punom, taj isti Duh boravi i u nama; tako mi za vrijeme molitve krunice postajemo živim udovima tijela Kristova koje se proteže u vremenu.
4) – Nekada nas razmatranje odvede dalje od riječi. Izgledalo bi da se izgubimo, zaboravimo, zašutimo… Nije to uzaludno ili izgubljeno vrijeme. Kad se družimo s prijateljem ili dragom osobom, razgovor mora biti spontan; ali kad poželimo mirovati u uzajamnoj prisutnosti, onda jednostavno zašutimo, tada srca govore. Tako je i u razgovoru s Bogom. To je „mirovanje u Bogu“. To je jeka i snaga molitvene tišine, to je govor srca k Srcu, to je snaga Gospine krunice.
5) – U mirovanju čujemo riječ Božju na najdubljoj razini, postajemo slični Isusu Kristu i ispunjeni „Kristovom mišlju“ (1 Kor 2,16). Zato je rast vjere i ljubavi plod molitve i razmatranja otajstava krunice. U trenucima razmatranja krunice Bog nam pokazuje što se u nama treba mijenjati.
6) – Krunica nas povezuje s našim pokojnima. Možda ponetko ima krunicu svoje mame, bake… Naši mili i dragi pokojnici rado su molili Gospinu krunicu. Krunica je bila njihov korak a Marija je bila njihov putokaz na njihovu putu k Isusu. Uz Marijin zagovor molimo da ih obasja Sunce pravde i da uživaju pokoj vječni.
dr. vlč. Niko Ikić
