U povodu 73. obljetnice stradanja katolika Hrvata na kraju Drugog svjetskog rata, euharistijsko slavlje kod Spomen kapele Burića štale u mjestu Garevac pokraj Modriče u Bosanskoj Posavini, u nedjelju Presvetog Trojstva 27. svibnja predvodio je generalni tajnik Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine mons. Ivo Tomašević.
Malobrojnoj župnoj zajednici prognaničke župe Garevac pridružili su se brojni sumještani koji su nakon ratnog progonstva našli svoj novi dom u Hrvatskoj ili u nekoj od zapadnoeuropskih zemalja. Došli su i vjernici ne samo s područja općine Modriča nego i općina Odžak, Bosanski Šamac, Gradačac, Domaljevac, Orašje i drugih općina tog dijela Bosanske Posavine jer je među oko 500 zatvorenih osoba u Burića štali i potom ubijenih u svibnju 1945. godine bilo nešto manje od polovine mještana Garevca, a malo više od polovine iz drugih okolnih mjesta. Na misnom slavlju sudjelovali su i predstavnici vlasti iz nekoliko općina toga dijela Bosanske Posavine te županijski i entitetski predstavnici vlasti.
Prije mise nazočni su prvi put mogli čuti himnu posvećenu Garevcu koju pod nazivom „Garevo moje“ pjeva Ivan Martić Ivica. Tekst je napisao Vlado Domazet, a aranžman Mario Mikšić.
Pozdrav i riječi dobrodošlice uputio je garevački župnik vlč. Filip Brajinović. Podsjetio je da su se okupili 13. puta da na ovakav način obilježe ovo stradanje. Ukratko se osvrnuo i na radove oko uređenja Spomen kapele Burića štale i poduzete radnje oko dostojanstvenog obilježavanja jednog od tri mjesta stradanja poznatog pod imenom Pašinac pokraj rijeke Bosne. Pozvao je vjernike da u svoje molitve uključe i sve poginule u nedavnom ratu. Napomenuo je i da je izišlo prošireno izdanje knjige „Burića štala“ koju je napisao garevački svećenik vlč. Vlado Jagustin.
U prigodnoj propovijed mons. Tomašević je podsjetio da ih je „na ovom mjestu pokraj Burića štale okupilo izuzetno tužno sjećanje na više stotina ubijenih katolika Hrvata od kojih su poznata brojni imena, a među njima i imena 224 stanovnika ovog mjesta Garevca“. „Onima koji su ubijeni upravo tijekom ovih dana mjeseca svibnja 1945. u dubokoj i iskrenoj molitvi pribrajamo i najmanje još 244 muške osobe koje je u župnima crkvama ove modričke i susjednih općina umila krsna voda i snažilo primanje svete pričesti i sakramenta krizme. Svim tim ubijenim osobama potrebno je pribrojiti daleko veći broj onih kojima je, iako su ostali živi, ubijena životna radost za godine mnoge, a nekima i do kraja života“, kazao je mons. Tomašević podsjećajući na bol brojnih majki i malobrojnih očeva koji su uspjeli preživjeti, zatim oko 300 supruga ubijenih koje se same podizale nejaku djecu kao i na bol djece, braće i sestara osoba koje su ubijene bez suda i presude samo zato što su se, bez da ih je itko o tome pitao, našle na gubitničkoj strani.
Tajnik Tomašević potaknuo je prisutne i na molitvu „za dušu sada pokojnog župnika u župi Modriča, kojoj je u tom vremenu pripadalo i ovo mjesto Garevac, vlč. Franje Jurića koji je preživio rat te nam ostavio vjerodostojan podatak s popisom ubijenih župljana tih kobnih dana svibnja 1945. godine“. Napomenuo je da je vlč. Jagustin uložio veliki trud u traženju dokumenata i pregledavanju matica iz modričke i drugih okolnih župa u nastojanju da dođe do što potpunijeg popisa ubijenih te da je pronašao i objavio dopis modričkog župnika Franje Jurića upućenog 5. srpnja 1946. Nadbiskupskom ordinarijatu vrhbosanskom u Sarajevo. Tajnik Tomašević podsjetio je da u tom dopisu župnik Jurić navodi da su se od 15. travnja do 24. svibnja 1945. vodile teške borbe „ispod Vučjaka od Jakeša preko Pećnika, Potočana, Svilaja pa niza Savu do ušća rijeke Bosne i uz rijeku Bosnu do Modriče“. Potom je pročitao najveći dio spomenutog dopisa koji glasi: „Kako su izgubili vezu sa društvom, a nestalo hrane i municije, povjerovali su pozivu partizana a i naših domaćih ljudi, predali su se dne 24. 5., zatim su bili razoružani i pritjerani u Garevo i tamo u štalu njekog Pere Burića zatvoreni, gdje su bili gladom i žedjom mučeni a bilo ih je do 500 ljudi. Sutradan 25. svibnja, odmah obnoć, otjerali su jednu grupu ovih biednika prema ‚Pašincu‘ i u šumi njekog Bajića poubijali i u rupaču zatrpali. Njeki naši koji su se zanimali za zarobljenike, išli su potajno do te šume i vidjeli kako njeka uda tjelesa pobijenih ukazuju se. Druge dvije noći 26. na 27. i 27. na 28. svibnja, prevozili su ostale zarobljenike kamionima prema rijeki Bosni u šumu zvanu Šištru na obali Bosne tamo ih ubijali i u Bosnu bacali. – Onamo je nakon njekoliko dana kad su partizani otišli krišom – jer niesu dali nikomu ovamo pristupiti – došao Pero Burić mladji i prepoznao svoga mrtvog brata Antu, prinio ga svojoj kolibi u Lugu i iza odlaska partizana prevezo ga u groblje i pokopo. Nekoliko kamiona vozilo je zarobljenike i prema Savi, gdje su isto pobijeni i u Savu bačeni. Koji su u štalu Burića dotjerani bilo ih je blizu 500 ljudi od tih što djece što starijih ljudi, pušteno je kućama oko 60 osoba ostali su svih pridržani. Za ove biednike nitko ništa više ne zna, niti čuje pa se može sa svom sigurnošću reći da su svi pobijeni“, citirao je dopis modričkog župnika Jurića tajnik Tomašević napominjući da je uz dopis Nadbiskupskom ordinarijatu u Sarajevu priložen popis ubijenih župljana s točnim datumom i mjestom rođenja, uz poneku iznimku te imena roditelja. Dodao je i da je vlč. Franjo bio župnik u Modriči od 1908. godine pa je sve pobijene župljane osobno poznavao te većinu njih krstio, pričestio i pripremio za svetu krizmu, a mnoge i vjenčao što daje posebnu vjerodostojnost njegovom popisu.
„Za sve ubijene molimo danas na divnu svetkovinu Presvetoga Trojstva. Svi ubijeni, kojih se danas sjećamo i na poseban način za njih molimo, bili su kršteni ‚u ime Oca i Sina i Duha Svetoga‘. U tom znaku i svi mi započinjemo svaki svoj dan, svaku svoju molitvu pa tako i današnje Euharistijsko slavlje. To je znak našeg posvećenja Bogu i stavljanja vlastite prošlosti, sadašnjosti i budućnosti u Božje ruke. U ruke milosrdnog Oca stavljamo i sve duše ubijenih moleći da im Gospodin sve grijehe oprosti i da ih učini nebeskim ukućanima. Molimo i za sve žrtve u našem hrvatskom narodu u tim mjesecima krvavog stradanja 1945. godine. U svoje molitve uključujemo još veći broj onih koji su godinama živjeli obavijeni tugom zbog stradanja svojih najmiliji. U molitvu uključimo i sve one kojima su naša braća po vjeri i narodnoj pripadnosti prouzročila smrt, bol, patnju i tugu u drugim narodima. Po božanskom uzoru milosrdnog nebeskog Oca, koji nam prašta grijehe i uvijek iznova prihvaća nas kao svoju ljubljenu djecu, oprostimo i mi svima koji su popustili nagovoru Zloga te bili uzrok smrti i patnje nevinih ljudi. Put praštanja je Božji put pa samim tim i put čovjekov. Bez svakodnevnog praštanja bio bi gotovo nemoguć suživot među ljudima počevši od odnosa unutar obitelji do odnosa među ljudima i narodima uopće. Bog nama prašta pa zato i mi praštamo i molimo oproštenje za sve zlo koje učinimo“, kazao je mons. Tomašević podsjećajući i na nedavni rat i progon vjernika ove i brojnih drugih župa Bosanske Posavine, njihovih teških prognaničkih godina te malobrojnog povratka nerijetko povezanog s brojnim poteškoćama. Posebno je pohvalio sve koji su smogli hrabrosti te se vratili na svoja ognjišta kao i one koji često dolaze u mjesta svoga rođenja dovodeći svoju djecu i učeći ih o njihovu podrijetlu.
Misu je popratila ekipa Posavske televizije.
Pred Spomen kapelom Burića štala mnogi su zapalili svijeće i molili za sve ubijene. Također su svi nazočni prije i nakon mise razgledali unutrašnjost Spomen kapele Burića štale u kojoj su nalazi popis 224 ubijena Garevljanina kao i popis 244 ubijene osobe iz drugih župa tog dijela Bosanske Posavine kao i pojedine fotografije ili druga podsjećanja na to vrijeme.
Nakon mise uslijedilo je zajedničko druženje. (IKA)
